Piše: Avdo AVDIĆ

Prije desetak dana, kada je priča o izmjenama Izbornog zakona upalila vatru u Federaciji, nazvala me kolegica iz Njemačke da mi dobronamjerno skrene pažnju da, ako ga imam, iskoristim sav svoj utjecaj i upozorim bošnjačke i probosanske zvaničnike i analitičare da “ne smiju nijednog trenutka pričati o militarizaciji, o oružju i naoružavanju”.

”Jer ovi koji žele da podijele Bosnu i Hercegovinu, žele upravo to”, reći će kolegica koja, napominjem, nije državljanka BiH.

Nešto kasnije, lider SDA Bakir Izetbegović će napraviti grešku koju nije smio. Na stranačkom će skupu reći da je “prebrojao lovce” i “omladinu”, te da se mora voditi računa o obukama onih koji znaju upravljati dronovima. Da se ne lažemo, imao je Izetbegović mnogo gorih izjava od ove, ali zbog okolnosti u kojima se trenutno nalaze Bosna i Hercegovina i Bošnjaci, opasnije riječi nije mogao izgovoriti. I to ne zbog toga što je ova izjava poziv na rat, kako je neutemeljeno ocjenjuju pojedini analitičari i diplomate, već zbog toga što je lider SDA ovom izjavom naoružao protivnike BiH. Sada imaju još jedan (utemeljen ili neutemeljen, sasvim je svejedno) argument da su Bošnjaci militantno raspoloženi i da predstavljaju opasnost ionako krhkoj sigurnosti Zapadnog Balkana. Da je moja kolegica iz Njemačke bila u pravu, pokazalo se vrlo brzo u medijima u Zagrebu.

Negdje sa morske plaže u program hrvatskog ogranka N1 televizije uključio se Gordan Akrap, umirovljeni službenik SOA (obavještajna agencija Hrvatske), da gledateljstvu objelodani da su Izetbegovićeve izjave ravne onim Karadžićevim izjavama, da su “dronovi” terorističko oružje, te da “velikobošnjački unitaristi pozivaju na rat, kao velikosrbi devedesetih”. Dok je Akrap govorio, u pozadini su puštani snimci sa nedavnih protesta ispred zgrade OHR-a, sa pažljivo probranim kadrom na kojem se vidi žena sa hidžabom i mladić sa dužom bradom. Kadar je ponovljen nekoliko puta, da bi gledaoci “utvrdili gradivo”, a Akrap je za 25 minuta intervjua uspio izanalizirati svaku riječ Izetbegovićeve izjave koja je predstavljena kao poziv na rat. To što je (bivši) analitičar SOA manipulirao činjenicama, nije do njega. Ključni argument mu je dao Bakir Izetbegović, govoreći u zanosu sličnom onom koji je početkom devedesetih imao Murat Šabanović dok je u živom TV prijenosu prijetio rušenjem brane u Višegradu. Sjetimo se, “Šaban, brat, Murat” nije srušio branu, ali je Milan Lukić spalio stotine živih višegradskih Bošnjaka. Znamo svi da ih nije spaljivao zbog prijetnje Murata Šabanovića, ali je i njemu i Kukanjcu i drugim (para)vojnicima Slobodana Miloševića ta prijetnja služila kao opravdanje za klanje nedužnih civila u istočnoj Bosni dok je Evropa gledala.

Čudnim su putevima gospodnjim, nekad 1993. godine, koristeći hrvatske dokumente i punktove HV(O)-a, u Bosnu došli kriminalci sa Bliskog istoka i sjevera Afrike da se bore “u ime Allaha”. Jedan od njih se zvao Ahmed Zuhair Handala. Na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH je došao sa hrvatskom osobnom iskaznicom. Državno rukovodstvo BiH ih je tada prihvatilo, ne shvatajući, zapravo, da sebi kopaju jamu. U nju će kasnije upasti general Sakib Mahmuljin, postajući, formalno-pravno, ratni zločinac. U istu zamku će kasnije upasti i dvije stotine bh. državljana koji su, zaluđeni načinom prakticiranja vjere Ahmeda Zuhaira Handale i njegovih prijatelja, otišli u Siriju i Irak da se bore pod zastavom ISIL-a.

Danas tih 200 povratnika iz Sirije i Iraka koriste hrvatske obavještajne službe kada, tokom lobiranja, ubjeđuju zapadne zvaničnike da su Bošnjaci “militantni” i da je BiH leglo terorizma. Da u strahu činjenice uvijek padnu u drugi plan, potvrdilo se kasnije, kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron Bosnu i Hercegovinu nazvao tempiranom bombom koja otkucava u blizini Hrvatske.

I pogledajte sada medije u regionu. Izetbegovićeva izjava o prebrojavanju i dronovima postala je glavna tema, dok je, recimo, prijetnja nemirima na jugu BiH ostala u drugom planu. Jer na “bošnjački demografski oportunizam” zapadni svijet, uvjerili smo se, gleda isto kao i na srpski i hrvatski separatizam u BiH.

Izetbegovićeva izjava o prebrojavanju više ugrožava Bošnjake, nego Srbe i Hrvate. Ona je, zapravo, municija velikosrpskom i velikohrvatskom separatizmu i dodatni argument za “političko ograđivanje” Bošnjaka. U trenucima kada Viktor Orban plaši Evropu sa “dva miliona bosanskih muslimana” i kada Kadirovci predstavljaju udarnu iglu Putinovih zločinaca, priča o “muslimanima i dronovima” bi nam mogla dovesti dronove slične onima kojima je proteklog vikenda u bespućima Afganistana ubijen jedan od tvoraca Al-Kaide Ayman al-Zawahiri.

Godinama su Bošnjaci plaćali cijenu zbog “potčinjavanja” nekoliko stotina kriminalaca pod komandu Armije RBiH. I onih 200 bh. državljana što je otišlo da ratuje u ISIL-u u zapadnim je medijima, zahvaljujući prije svega obavještajnim službama susjednih nam država, od BiH napravilo “leglo terorizma”. Jer kada se širi strah, činjenice nisu bitne. Recimo, Australija nikada nije prozvana terorističkom bazom iako je ISIL-u dala jednog Jakea Bilarda, koji se pretvorio u Jihadija Jakea. Ni Britanija nije postala leglo terorista, bez obzira na odrubljivača glava Jihadija Johna. BiH je postala leglo terorista onog trenutka kada je, recimo, švercer i prevarant Muradif Hamzabegović svoj “halal autootpad i prevoz” iz Tuzle prebacio na sjever Sirije.

Zato je izjava Bakira Izetbegovića opasna. Rekoh, ne za Srbe i Hrvate. Ona je najopasnija za Bošnjake.

(Oslobođenje)