Gost O dnevnika je bio vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić.

Evo gotovo punih šest mjeseci od početka ruske invazije na Ukrajinu čini se da   je sve manje i manje informacija. I dalje traju granatiranja, evakuacija stanovništva  kao i optužbe i s jedne i s druge strane. Kako vi vidite sadašnju sliku gdje je u ovom trenutku Rusija, a gdje Ukrajina?

- Generalni sekretar UN je nedavno upozorio na rizike nuklearne katastrofe. Ja u scenario armagedona i dalje ne vjerujem.Amerikanci i Rusi su nakon decenija hladnog rata shvatili da u takvom ratu nema pobjednika. Pitanje je kada će se rat u Ukrajini završiti. Odgovora nema.Upadljiv seficit diplomatskih inicijativa uklapa se u predviđanja mnogih analitičara da će rat uči u zimu. Suviše je mnogih faktora koji određuju tokove ove ruske agresije.Svi faktori se mijenjaju a svaki pojedinačno može da odredi ishod rata. Jedan od faktora je najava ogromne američke vojne pomoći Ukrajini u vrijednosti od 24 milijarde dolara.Isporuka pokretnih raketnih sistema već je omogućila efikasno gađanje ruskih ciljeva i otežala kretanje putinovih trupa. Računajući da je ljeto njegov saveznik, NATO planira pojačanje idsporuka oružja. Sve se uklapša u to da Kijev priprema veliku kontraofanzivu. Pogrešne su bili pretpostavke da će rat ugroziti položaj Zelenskog ili Putina. Obojica imaju jaku podršku svoje javnosti. Rejting Zelenskog je iznad 90 a Putina iznad 80 posto. Što se savezništva tiče, Zelenski ima iza sebe čitav zapad, što u kombinaciji sa unutrašnjom podrškom raspršilo Putinove snove o tzv nenacifikaciji režima u Kijevu. Pitanje je koliko će podrška zapada korodirati imajući u vidu rastući zamor poskupljenjima i nestašicamagasa. Zima bi mogla biti saveznik Rusije. Mnoge na zapadu interesuje više da rat stane nego da Putin bude kažnjen.Sve to jača ruske veze na istoku. Putinov put u Teheran je kretitivan diplomatski potez. Dinamika tih promjena onemogućuje procjene o kraju sukoba. Zapad i Rusija koriste Ukrajinu kao poligon obnovljenog rivalstva. I jedni i drugi su spremni za rat do posljednjeg Ukrajinca.

Danas je objavljena vijest da Gerhard Šreder tvrdi kako Putin ćeli pregovarati o rješenju za Ukrajinu? Šta mislite o tome?

- Putin dugo spominje mogućnost pregovora ali samo pod uslovima koje on postavlja a koji su Kijevu neprihvatljivi.Putin traži legalizaciju samoproglašenih republika što je Zelenskom otkidanje dijela teritorije.  Putinovi uslovi treba da sankcionišu ono što je ostvario na terenu. Zabrinjavajuće je da trenutno ne postoje diplomatske aktivnosti koje stižu sa zapada. Sve to omogućuje da rat traje.

Mnoge afričke zemlje na korak su do ambisa međusobnih sukoba i građanskih ratova. Da li se u ovom trenutku zapad bavi samo sobom?

-Da. To je jedna od otežavajućih činjenica. Zapad je ostvario visok stepen homogenostio ali po diktatu SAD-a. Ipak su interesi SAD-a i Evrope različiti. Amerika je minimalno pogođena energetskom krizom za razliku od Evrope.  Evropa preuzima mjere tuširanja hladnom vodom jer neće biti energije na jesen.Ne gledam na zapad kao mnogo jedinstven. Vrijeme će polazati da će nastati pukotine u tom jedinstvu. Što se drugih dijelova svijeta tiče, oni se snalaze kako mogu i njihovi interesi su drukčiji. Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku je najvažnije da krenu brodovi sa isporukom žita iz Ukrajine. Nas najviše zanima naš region. Još od početka rata Putin se oslanja na njemu drage primjere iz prošlosti. Zato je govorio i o nacistima koji su došli na vlast u Kijevu nakon 2014. Nije slučajno što Putin uoči agresije upućuje poruku da zapad prekraja granice balkana pa će i Rusija Ukrajine. Pokazuje da se i on može ponašati istovjetno. Zapad podržava  nezavisnost Kosova a osuđuje samoopredjeljenje Krima, Abhazije i Južne Osetije, pa Putin uzvraća kontra-argumentima. Balkan je poslužio kao jedan od povoda ozbiljnog propagandnog rata između istoka i zapada. Eho sukoba u Ukrajini se uselio na Zapadni Balkan. Srbija i Republika Srpska izražavaju snažne emocije pan-pravoslavnog bratstva sa Rusijom i ne kriju opčinjenost Putinom. Poređenje istoka Ukrajine i Kosova u kremaljskim analogijama je demonstracija cilja ruskog režima da napadom na Urkajinu ponovo uspostavi arhitekturu iz vremena hladnog rata. Inrevencija NATO-a na Kosovu spriječila je masovne zločine i utrla put borbi za ljudska prava i prinbcipe demokratije. Ruska intervencija sa demokratijom nema veze.