Brojne kemikalije koje je čovjek stvorio ne bi li poboljšao industriju, s vremenom su se pokazale izuzetno štetnima. Tom popisu možemo dodati još jednu, koja je do kraja 20. stoljeća bila u širokoj upotrebi.

Poznata kao "vječna kemikalija" PFOS (perfluorooktansulfonska kiselina), u najnovijoj studiji objavljenoj u JHEP Reports, povezana je s nastankom raka jetre u ljudi. Dugo se godina koristila kao ključni sastojak u vodotpornom sredstvu Scotchguard, a izbačena je iz upotrebe nakon što su neka ispitivanja pokazala njenu štetnost na okoliš.

No, iako se službeno ne koristi više od 20 godina, ovu je kemikaliju i dalje moguće detektirati u okolišu diljem svijeta.

Studija koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Južne Kalifornije i Škole medicine Icahn na Mount Sinaiju, potvrdila je povezanost između ove "vječne kemikalije" i posebno smrtonosnog oblika raka jetre.

Kako navode u studiji, hepatocelularni karcinom (HCC) odgovoran je za četiri od pet slučajeva raka u svijetu, a također se smatra jednim od najsmrtnonosnijih vrsta raka. Najveći rizični čimbenik za razvoj HCC-a smatra se ciroza bilo kojeg uzroka - prekomjerne konzumacije alkohola, šećerne bolest, debljine i masnih promjena jetre te infekcije virusima hepatitisa B i C.

Znanstvenici navode kako se ukupna incidencija HCC-a smanjila tijekom proteklog desetljeća, no porast broja pretilih i osoba koje pate od visokog kolesterola, mogao bi ponovno povećati broj HCC-a. Tome bi sad mogli dodati i okolišne faktore. Naime, znanstvenici su utvrdili kako se tragovi PFOS-a, ali i perfluroktanoata (PFOA) i perfluoroheksan sulfonata (PFHxS) nalaze u vodi, a zbog svog vremena poluraspada od sedam godina, nalazit će se još neko vrijeme.

Ranije studije već su utvrdile kako velik postotak odrasle populacije u svijetu, u svojoj krvi ima mjerljive koncentracije ovih spojeva (u SAD-u taj broj iznosi čak 98 posto) pa se znanstvenici pitaju postoji li razina kontaminacije koja bi se mogla smatrati sigurnom?

Istraživači sa Sveučilišta Južne Kalifornije, u suradnji sa Sveučilištem Hawaii analizirali su krv 50 osoba s dijagnozom HCC-a i usporedili ju s uzorcima 50 dobrovoljaca bez dijagnoze. Uspoređujući razine različitih tipova kemikalija u uzorcima krvi uzetima prije razvoja raka jetre, znanstvenici su uspjeli povezati prisutnost PFOS-a i pojavu HCC-a.

Znanstvenici su utvrdili kako PFOS mijenja normalne procese metabolizma glukoze, žučne kiseline i metabolizma vrste aminokiselina koje se nazivaju aminokiseline razgranatog lanca u jetri. Poremećaj normalnih metaboličkih procesa u jetri može uzrokovati nakupljanje više masti u jetri, stanje poznato kao nealkoholna masna bolest jetre ili NAFLD. Posljednjih godina došlo je do dramatičnog i neobjašnjivog porasta NAFLD-a diljem svijeta, što je zabrinjavajuće jer ljudi s NAFLD-om imaju mnogo veći rizik od razvoja raka jetre. 

Oni koji su imali 10 posto PFOS-a u krvi, imali su 4,5 puta veću šansu za obolijevanje od HCC-a, nego oni koji su imali nižu razinu kemikalije.

Ova studija popunjava važnu prazninu u našem razumijevanju pravih posljedica izloženosti ovim kemikalijama, kaže glavna autorica studije, Leda Chatzi, profesorica javnog zdravstva Medicinskog fakulteta Keck.

Iako bi ova studija mogla dati nove uvide u mehanizme bolesti jetre koje su uzrokovane okolišnim faktorima, stručnjaci upozoravaju kako je potrebno provesti širu studiju kako bi se njihovi zaključci potvrdili.