Nakon što je Fahrudin Radončić javno priznao da je sasvim izvjesna mogućnost da Bakir Izetbegović uđe u Predsjedništvo BiH, te da se oni (“opozicija“) trebaju posvetiti konkretnim pitanjima, odnosno preuzimanjem vlasti u Federaciji, tačnije, Vlade Federacije više je no primjetno da Bakira Izetbegovića nema na naslovnicama Dnevnog avaza, a da su sve snage SBB-a usmjerene na premijera Novalića i Vladu Federacije. No, uz Novalića za Avaz je odjednom postao problematičan i Željko Komšić, kao kandidat za Predsjedništvo BiH iz reda hrvatskog naroda.

Više nije ni tajna da Radončić i Dino Konaković podržavaju zahtjeve Dragana Čovića i HDZ-a za izmjene Izbornog zakona BiH po njihovoj mjeri, a zbog čega ih je upravo Komšić žestoko kritizirao zalažući se za reforme u skladu s presudama iz Strasbourga. Patriotizam Željka Komšića je nešto u što građani nikad nisu sumnjali i svi pokušaji Radončića i Avaza da to umanje nemaju nikakvih šansi. Kao ni pokušaji da ubijede građane kako Komšić okreće BiH protiv Zapada i Amerikanaca. Jer, očito, ne vodi dodvorničku politiku prema pojedinim zapadnim zvaničnicima i ambasadorima u Sarajevu za razliku od Radončića i inih koji se preko noći prikazuju najboljim prijateljima Amerikanaca. Puno bi Radončić, ali i Konaković, Nikšić i Forto kad su u pitanju nacionalni, državni interesi mogli naučiti od Komšića, ali i od Čovića koji ruši državu zarad svojih interesa i svi koji mu u tome pomažu nisu ništa drugačiji od njega.

Poneseni podrškom koju imaju od određenih zapadnih zvaničnika koji su “opoziciju ubijedili“ da će se tenzije u BiH spustiti a problemi riješiti ukoliko Komšić ne uđe u Predsjedništvo BiH a SDA izbace iz federalne vlasti, što naravno samo naivni i oni kojima država nije na prvom mjestu mogu povjerovati, u današnjem Avazu su u tekstu: Ko može spasiti SDA!? potpuno raskrinkali tu politiku i ciljeve koje je “opozicija“ sebi zadala. Autor naivno već u prvoj rečenici to pokazuje naglašavajući kako je SDA i 2018. godine, iako je dobila najviše glasova, mogla biti izbačena iz vlasti da je to htio – HDZ i optužuje za to DF.

Naravno, autor potpuno “zaboravlja“ da u Vladi Federacije nije DF nego upravo SBB i to s četiri ministra, te navodi kako je mogla biti osigurana većina “opozicionog bloka“ s HDZ-om. Sumnjajući da će SDA ponoviti uspjeh iz 2018. autor piše kako SDA i DF neće imati većinu, ali i ukazuje na nešto, što već duže zabrinjava SBB a to su navodno određene komunikacije između SDA i SDP-a što bi po Avazovom novinaru za SDP “bila koalicija ravna samoubistvu i izdaja svih principa“, i on to tumači očajničkim vapajima SDA. Na stranu što to više liči na očajnički vapaj SBB-a koji je već jednom “izdao“ koalicioni blok jer dok su svi, pa i oni pričali kako neće u koaliciju s SDA-om Radončić je upravo to uradio obezbjeđujući sebi fotelju u Vijeću ministara i četiri pozicije u Vladi Federacije.

A čini se da je Radončić sad otišao i korak dalje i napadima i rušenjem Komšića HDZ-u pokušava pomoći da osigura poziciju u Predsjedništvu BiH, a time će nesumnjivo pokušati osigurati još jedan mandat SBB-u u Vladi Federacije, čak i premijersku poziciju za koje ambicije ima SBB-ov federalni ministar Nermin Džindić. No, kako svoje ambiicije kad je u pitanju Vlada Federacije ne krije ni Konaković, ukoliko “opozicija“ i napravi neki uspjeh bit će rovovske borbe oko pozicije premijera. Svjestan toga, Radončić ne zatvara ni vrata kod Izetbegovića i to je drugi razlog zašto Avazu Izetbegović nije pri vrhu prioriteta u ovoj kampanji.

Scenarij “opozicije“ je sad već jasan: pokušati pomoći HDZ-u da Krišto pobjedi Komšića, i zato je postalo manje važno da li će Bećirović uspjet pobijediti Izetbegovića, jer onda bi HDZ s prijateljima iz Sarajeva, SBB-om, NiP-om i drugih 9 stranaka “opozicije“ formirao Vladu Federacije istiskujući pod svaku cijenu SDA, dok se na državnom nivou podrazumijeva koalicija – HDZ, Dodik koji ima jaku podšku Srbije i Rusije i “opozicija“ iz Sarajeva. S kojom će se onda lako postići “kompromis“ a i provesti “reforme“. Sve po željama Dodika i Čovića.