Šta je zajedničko Elzini Pirić, Fuadu Kasumoviću, Tariku Haveriću i Zoranu Milanoviću? Prvo dvoje kao predsjednici stranaka podržavaju jednog kandidata na idućim izborima, a treći je neformalni ideolog Naše stranke, koji se, navodno liberal, šprda sa idejom građanske države, a na hrvatskog predsjednika više ne treba trošiti riječi.

Svi ovi ljudi, kao i drugi političari okupljeni oko njih, u proteklih godinu dana nepogrešivo su bili na pogrešnoj strani bosanske politike.

Pregovori o izbornom zakonu – manje-više otvoreno za legitimno predstavljanje Dragana Čovića.

Schdmidtov pokušaj nametanja diskriminatornog izbornog zakona – otvoreno na strani visokog predstavnika.

Komšićeva inicijativa „Milion potpisa za građansku državu“ – otvoreno i podrugljivo protiv.

Izborni zakon je prvo kroz diplomatski pritisak Hrvatske u Briselu, pa kroz pregovore u Neumu i drugdje te na kraju kroz nedemokratski pokušaj visokog predstavnika bio najvažnija poluga protubosanskih snaga da zauvijek osiguraju vladavinu Dragana Čovića. Ta vladavina ne samo što je vladavina manjine nad većinom, nego je stvaranje nove RS: Hrvatska bi kao i Srbija imala legalan i lagan način da na svakom putu koči državu Bosnu i Hercegovinu.

Diplomatska ofanziva Hrvatske završila je sramotno u Neumu i nije se popustilo pod pritiskom srednjeg ešalona evropske diplomatije, a građani i građanke su se u julu pred zgradom OHR-a složno usprotivili aparthejdu. Ostao je samo Komšić, i kao političar i kao dužnosnik koji kvari i hrvatske i međunarodne planove o državi tri naroda koji se dogovaraju na štetu građana.

Napadati Komšića na tragu propale priče Dragana Čovića o „drugom bošnjačkom članu Predsjedništva“ više nije učinkovito.

To još samo mogu pričati drugorazredni megafoni poput Elzine Pirić i Fuada Kasumovića, koji je na N1 izjavio da će Komšić pobijediti "nažalost". I hrvatski i hercegovački mediji danas udaraju na ideju građanske države, jer je Komšić njen pokretač i jedini političar sa stvarnom težinom koji stoji iza takve ideje. Konaković je istakao da je "nemoguća", a onda se priključio i ideolog Naše stranke Tarik Haverić.

Fascinantno je kako istu priču pričaju ljudi koji su otvoreno za treći entitet i ljudi koji su navodno otvoreno protiv aparthejda, i samo su mlako podržali proteste te se pojavili na njima. 

Sada, kada su julski protesti već stara vijest, i kada je nametanje izbornog zakona nemoguće, ostaje srušiti posljednju tačku prodržavne politike: većinu u Predsjedništvu koja ne radi za interese Hrvatske, Srbije i Rusije....

Izbacivanje Komšića iz Predsjedništva na naredne četiri, a možda i osam godina u Predsjedništvo će dovesti većinu koju kroje SNSD i HDZ. 

Put u NATO bit će propala priča, Rusija će određivati dvije trećine državnih ministara, a Oružanim snagama u trenutku kada je Evropa na ivici rata komandovat će članice Predsjedništva koje otvoreno slave ratne zločine i nastoje ponovo ostvariti agresorske i genocidne ciljeve.

Istiskivanjem Komšića prodržavna politika, ma ko bude njen nosilac, SDA ili SDP, ostat će izolirana u i po sili političke pragmatike prihvatit će komad vlasti i odustati od borbe u kojoj je osuđena na gubitke.

Primijetio je to lucidno mostarski profesor sociologije Slavo Kukić, inače blizak SDP-u. Kukić se nije ranije libio otvoreno i oštro kritizirati i Komšića, ali je za N1 jučer izjavio da mu se "mora priznati da je zaslužan što nije došlo do razbijanje Bosne i Hercegovine".

Da li će ruski igrači razbiti Bosnu i Hercegovinu ukoliko Komšić ne bude držao liniju – to ne možemo znati. Ali sasvim je sigurno da država neće napraviti niti jedan korak naprijed ako u Predsjedništvu budu sjedile i Željka Cvijanović i Borjana Krišto.

(NAP)