Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)

Ukrajina je pokazala na zasjedanju Generalne skupštine UN ne samo da je istina uz nju, nego i snaga, inicijativa i uvjerenost u svoju pobjedu. Svijet uvijek nepogrešivo osjeti takve stvari. Ko je uistinu čvrst, a ko samo imitira čvrstinu, ko je uzda u sopstvene snage, a ko želi iz sve snage prikriti svoju slabašnost i nesamopouzdanje.

Ukrajina je predložila Generalnoj skupštini UN formulu mira, viziju puta prema stabilizaciji međunarodnih odnosa. Svi bi željeli čuti konkretnije mjere o tome kako je moguće uspostaviti mir - precizno, logično i realistično.

U principu, Kijiv smatra da ova formula ima pet tačaka. Prva – neophodnost kazne agresora. Druga - zaštita života, tačnije kakve vrste pomoći mora dobiti Ukrajina u svojoj odbrani. Treća – povratak i garancije teritorijalne cjelovitosti. Četvrta – garancije bezbjednosti. I peta - odlučnost međunarodnih igrača da sve ovo ostvare zajedno sa Ukrajinom. Za to mora postojati garancija većine svjetskih država.

U isto vrijeme, u Njujorku, Rusija je ponovo predstavila neke nebuloze, žalbe i stalnu propagandu laži, od kojih se čitav svijet već poprilično umorio, ali ih Moskva stalno ponavlja. Kijiv je uspio prezentirati međunarodnoj zajednici da je spreman i nadalje rješavati pitanja opskrbljivanja niza zemalja u razvoju velikim količinama ukrajinskih žitarica i namirnica da bi problem gladi bio skinut sa dnevnoga reda UN.

Ukrajina je već isporučila preko pet miliona tona žitarica i produžiće tu akciju. Pritom, Etiopija i Somalija dobile su pošiljke hrane iz Ukrajine kao humanitarnu pomoć. Kijiv nikad nije izazivao nestašicu zaliha hrane u svijetu, već se konstantno trudio da na vrijeme isporučuje neophodne količine žitarica i drugih namirnica. Sve drugo su izmišljotine ruske propagande koje su već pročitane i poražene.

Moskva žuri da što brže objavi rezultate pseudo referenduma na privremeno okupiranim ukrajinskim područjima kako bi odmah proglasila tuđe teritorije svojim vlasništvom. Krvavi rat koji je pokrenuo Kremlj imao je za glavni cilj otimanje ukrajinske teritorije koja je bogomdana za poljoprivrednu proizvodnju i, nadasve, bogata energetskim resursima.

Zato je Vladimir Putin smislio priču o jednom narodu da bi otimao tuđe resurse besplatno, navodno kao svoje. On je želio sakriti pljačku tešku 14 triliona dolara i predstaviti je kao nekakvu borbu protiv  NATO, fašista i svih ostalih. Zapravo je planirao da dobije džabe ogromne resurse, teritorije, radno sposobno stanovništvo koje bi dirinčilo za potrebe šefa Kremlja i njegovog okruženja. Sve ovo bi donosilo ne bilionske, nego trilionske vrijednosti, dovoljne da se i nakon punjenja privatnih džepova pljačkaša iz Kremlja, uloži u razvoj zaostalih ruskih teritorija, koje su danas na razini evropskih zemalja iz 19. vijeka.

Ruski vojnici kradu iz ukrajinskih kuća sve živo, od cipela i čarapa, do automobila i tepiha. Izgleda da svega toga nema u većini porodica mnogih ruskih regija, tako da svaki od rođaka traži da im njihov vojnik nešto vrijedno donese iz Ukrajine. Za rusku naciju to nije sramota, nego vojni plijen koji  je normalno prigrabiti, iako je koji njihov vojnik, navodno, došao u Ukrajinu da se bori protiv fašizma i NATO.

Vrijeme bezbrižne krađe ukrajinske imovine prošlo je. Puno je vojnika-pljačkaša dobilo besplatne putovnice na drugi svijet, tamo gdje sve pokradeno nema smisla, a ostaje samo odgovornost u carstvu tame za sve loše što si napravio u specijalnoj vojnoj operaciji. Njih gotovo 60 hiljada ostali su u vječnosti bez oprosta i nečijeg sažalijevanje.

U paklu će sresti puno drugih zločinaca sa kojima će morati zauvijek da dijele prostor. A za njihove zagubljene duše morao bi odgovarati samo jedan čovjek – Vladimir Putin, koji ih je poslao u smrt, uz obrazloženje da štite ideale ruskog svijeta. Moskovski patrijarh Kirilo pokušava smiriti bojazan ruskih vojnika riječima da smrću u Ukrajini oni dobijaju oprost za napravljene grijehe u Rusiji. To je teza smišljena u FSB, u kojoj patrijarh Kiril služi još od sovjetskih vremena, ali nikako nije postulat Crkve. Za pola godine rata ideali svijeta tame i ruskog svijeta umnogome su se spojili.

Ovim zagubljenim ruskiim dušama, izgleda, stiže pojačanje u formi djelimične mobilizacije. Kao da armija od 60 hiljada nije dovoljna, nego treba formirati još jednu vojnu jedinicu, od zauvijek otišlih. No, ni ova druga armija tame nema svog zapovjednika, jer on i dalje sjedi u Kremlju i već 23 godine ugodno živi kao vladar Rusa na oba svijeta.

Da bi se završila ova histerija Zla treba razrušiti začarano kolo sijanja mržnje i uništenja svega ljudskog. Vladimir Putin sanja da postane novi ruski car, ali izgleda da ga čeka samo titula kneza tame i vojskovođe armije ubijenih ruskih vojnika.