U devetnaest gradova širom Bosne i Hercegovine u petak, 14. oktobra održani su protesti žena protiv femicida i nasilja, povodom svirepog ubistva tridesetdvogodišnje Edine Odobašić iz Bihaća na sjeverozapadu BiH, koju je suprug ubio u centru tog grada 11. oktobra.

Sa protesta poslana je jasna i glasna poruka: "Ubistvo žene nije porodična tragedija, nije nesretan slučaj, već je femicid - Edina je ubijena zato što je žena."

Žene ubijaju partneri, sinovi...

Od 2017. godine prema statističkim podacima ubijeno je 60 žena u Bosni i Hercegovini. Od početka ove godine osam.

Stupce crne hronike punile su različite vijesti o ubistvima žena: u augustu ove godine Ilija Josipović iz Tuzle ubio je suprugu Janju, a zatim izvršio samoubistvo.

U junu Emiru Šehagić, uglednu profesoricu i direktoricu u kakanjskoj gimnaziji, suprugu ratnog komandanta Dinka, ubio je sin Armin. 

Iako su češća ubistva žena od partnera, žene su nerijetko žrtve i drugih članova porodice. Tako je u maju u ove godine zabilježen slučaj u Nevesinju kada je sin zaklao majku G. V, prvo je udaravši čekićem.

U aprilu ove godine Dragan Trkulja osuđen je na 15 godina zatvora u banjalučkom Okružnom sudu zbog ubistva supruge Snežane (57) koju je usmrtio sa više udaraca sjekirom i ubodom nožem.

Slične vijesti punile su rubriku crne hronike i u regiji: ubili snahu, vaspitačicu, suprugu. Sve njih zato što su bile žene.

Više od 2.200 zbrinutih žrtava

Državi se najčešće spočitava apatija i nerad na sankcioniranju, a kamoli prevenciji nasilja nad ženama, pa onda i femicidu - za kojeg je na posljednjim protestima širom BiH zatraženo da se uvrsti u Krivični zakon FBiH.

Jedan od rijetkih pozitivnih primjera je rad Sigurne kuće što je bio povod da razgovaramo sa menadžericom sarajevske Muberom Hodžić-Lemeš.

"U periodu od 2000.godine do danas u Sigurnu kuću smo zbrinuli 2.246 žrtava nasilja od čega su 806 žene, 1.069 djece i 371 djevojka. Osnovni cilj Sigurne kuće je fizička zaštita i sigurnost žrtava kao i kompletan psihosocijalni tretman žrtava u cilju njihove rehabilitacije i resocijalizacije", navela je Hodžić-Lemeš za "Slobodnu Bosnu".

Menadžerica Hodžić-Lemeš nam je pojasnila kako Fondacija lokalne demokratije vodi Sigurnu kuću za područje Kantona Sarajevo od 2000.g odine. U okviru Sigurne kuće imaju tri servisa:

1. Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici čiji kapacitet je 25 osoba (10 žena i 15 djece)
2. Sklonište za djevojčice-djevojke od 12 do 18 godina žrtve incesta, silovanja, seksualnog nasilja, porodičnog nasilja I drugih oblika nasilja čiji kapacitet je 10 djevojaka.

3. SOS telefon, crvena linija za prijavu nasilja otvorena 24 sata (033/222-000).

Zanimalo nas je da li nasilnici pokušavaju pristupiti svojim žrtvama, te da li im se one nakon boravka u Sigurnoj kući i prijavi vraćaju.

"Više od 55% žena koje su boravile u Sigurnoj kući tokom prošle godine odlučilo se na trajni prekid bračne/vanbračne zajednice i osamostaljenje sa djecom. Određeni broj žena se odluči na nastavak zajedničkog života sa počiniteljem nasilja vjerujući njihovim obećanjima da su se promijenili i da neće biti nasilja", navela je Hodžić-Lemeš.

Žrtve nezadovoljne kaznama

Hodžić-Lemeš je za "SB" odgovorila i na pitanje da li su nasilnici od kojih su žene pobjegle u Sigurnu kuću adekvatno kažnjeni.

"Nakon podnošenja krivične prijave za nasilje u porodici,na osnovu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, sud izriče zaštitne mjere u cilju pružanja zaštite žrtvama nasilja. Najčešće se izriču mjere zabrane približavanja i zabrane uznemiravanja i uhođenja koje pružaju žrtvama osjećaj sigurnosti. Kada je u pitanju krivično procesuiranje slučajeva nasilja mislim da su to procesi koja dosta dugo traju, a prema podacima naših bivših korisnica, većina počinitelja osuđena je na uslovnu kaznu. Žrtve nasilja nisu zadovoljne tim kaznama i one ih ne ohrabruju da prijavljuju nasilje", odgovorila je pojašnjavajući zatim koji su najčešći motivi za nasilje ili ubistva žena.

"Femicid je zločin iz mržnje prema ženi zbog toga što je žena. Uzrok femicida je povezan sa nasiljem nad ženama, opštim položajem žena u našem društvu, rodnim ulogama, nejednakom raspodjelom moći između žena i muškaraca, diskriminacijom, predrasudama i rodnim stereotipima", pojasnila je menadžerica Sigurne kuće navodeći kako nije poznato da je neka od bivših korisnica Sigurne kuće žrtva femicida.

Ne postoji jedinstvena baza podataka o nasilju u porodici u FBiH

Osim žena žrtava nasilja od intimnih partnera, u Sigurnu kuću bile su smještene i žene žrtve nasilja odraslih sinova, kao i žene žrtve nasilja svojih ili suprugovih roditelja.

Zanimalo nas je da li postoji sistem koji registrira i pamti slučajeve nasilja nad ženama.

"Svaka institucija koja tretira nasilje vodi i svoju statistiku u odnosu na intervencije koje pruža. Mi u okviru Sigurne kuće imamo bazu podataka o svim korisnicama koje su boravile u Sigurnoj kući a na osnovu koje možemo analizirati podatke (o vrstama nasilja, učestalosti, dužini trajanja, socijalnom statusu i dr.). Ne postoji jedinstvena baza podataka o nasilju u porodici u Federaciji BiH", navela je Hodžić-Lemeš.

Menadžerica Sigurne kuće mišljenja je da nasilje nad ženama i nasilje u porodici ima višestruke posljedice ne samo na žrtvu nasilja već i na cijelu porodicu i društvenu zajednicu.

"Sve dok se nasilni obrasci ponašanja prihvaćaju kao privatna stvar njenih članova, a njegovi uzroci i posljedice podcjenjuju, ne možemo očekivati promjene. Stoga je potrebno raditi na podizanju svijesti svih građana naše zemlje da se nasilje ne tolerira, odnosno da imamo nultu toleranciju na nasilje. Potrebna je zajednička intervencija svih institucija u lokalnoj zajednici kako bi se odgovorilo na pitanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici", smatra.

Sigurna kuća nužno mora biti dio sistema u zaštiti od nasilja

Pitali smo menadžericu Sigurne kuće koje zakonske promjene je nužno uvesti u Krivični zakon.

"Nužno je uraditi izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije BiH koje će biti usklađene sa Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) i  Konvencijom Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavaljnja (Lanzarote konvencija). Također, neophodno je usvojiti i novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH, koji će biti usklađen sa odredbama Istanbulske konvencije i omogućiti poboljšan status i položaja žrtve nasilja u sistemu prevencije, zaštite i podrške od nasilja u porodici, kao i uspostavljanje adekvatne zajedničke akcije društva upravljene na sprečavanje i suzbijanje ove negativne društvene pojave. Fondacija lokalne demokratije je sa Sigurnom mrežom BiH i uz podršku ekspertske radne grupe izradila Nacrt novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH, koji su usvojila oba doma Parlamenta FBiH, te je trenutno u toku organizacija javne rasprave, nakon koje slijedi priprema prijedloga zakona", otkrila je Hodžić-Lemeš te je dodala šta smatra da Sigurna kuća još može uraditi.

"Sigurna kuća je veoma značajna za žrtve porodičnog nasilja koje se dolaskom u nju po prvi put osjećaju prihvaćeno, dobiju razumijevanje, pažnju i vraćanje dostojanstva. Ali za rješavanje složenog problema kakav jeste porodično nasilje Sigurna kuća nužno mora biti dio sistema u zaštiti od nasilja. Stoga, sve Sigurne kuće usko sarađuju sa centirma za socijani rad, policijom, pravosuđem, zdravstvenim i obrazovnim institucijama. Saradnja se odnosi na međusobnu razmjenu informacija i zajedničke aktivnosti u radu sa žrtvama nasilja, a zasnovana je na potpisanim protokolima o saradnji. Sve institucije trebaju raditi na unaprijeđenju kako vlastitih ljudskih i tehničkih kapaciteta tako i na unaprjeđenju međusobne povezanosti i odnosa. Zajedničkim radom kroz uvezani sistem vladinih institucija i nevladinih organizacija moguće je doprinijeti suzbijanju i smanjenju nasilja u porodici", pojasnila je menadžerica Sigurne kuće Mubera Hodžić-Lemeš za "Slobodnu Bosnu".

(S. Hodžić)