Politolog Davor Gjenero komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ sve češće nasrtaje predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića prema Bosni i Hercegovini i neskrivene veze s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom i HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

-Samo onaj tko nema ništa s demokratskim poretkom može izgovoriti neku lijepu riječ o Miloradu Dodiku. S njim međunarodna zajednica ne komunicira. On je, doduše, u političku arenu ušao kao zagovornik politike Zapada, rastočio je hobotnicu koju su ratni zločinci, na čelu s Radovanom Karadžićem uspostavili na okupiranom dijelu BiH, koji je kasnije postao „manji entitet”, ali ne zato da bi uspostavio demokratski poredak i otvoreno društvo, nego zato da bi uspostavio svoju barem jednako korumpiranu hobotnicu i snažnu autoritarnu vlast. Zapad nije reagirao na manifestacije njegova autoritarizma, pa i na činjenicu da je pred petnaestak godina počeo kroz tjedan raditi za interes zapadnog kapitala, a preko vikenda obilaziti svoju guberniju širićo nacionalističku retoriku i vičući protiv tog Zapada, i sve češće u korist Putinove Rusije, kazao je za „Slobodnu Bosnu“ Gjenero.

O odnosu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i Milorada Dodika Gjenero je izričit.

-Zoran Milanović balkanski je političar sličnog kova kao i Dodik, doduše manje probitačan, manje radin i manje sposoban, ali s jednakom ambicijom. Njemu imponiraju silnici, teži biti u njihovu društvu, a demokratska procedura mu je muka i tlaka. Kad je ušao u parlament i morao odsjediti koji sat u parlamentarnoj klupi, a već tada je bio šef stranke, otvoreno je govorio kako ga „bole prepone”. U Saboru je malo sjedio, a pristupanju Europskoj uniji (u tom njegovom prvom parlamentarnom mandatu 2007-11. pregovori su bili ključno pitanje, potrebno je bilo prevladati slovensku blokadu, ali i promijeniti Ustav). Otvoreno je govorio da pristupanje Uniji nije njegova odgovornost, nego odgovornost izvršne vlasti i otvoreno je ucjenjivao tadašnju premijerku Jadranku Kosor, kako bi za svaki pristanak za obavljanje obveza prema EU, dobio i poneki ustupak.

Unija i demokratska procedura još više su mu se zgadili kad je postao premijer, i time član Europskog vijeća, u kome nitko nije bio oduševljen time da novi hrvatski premijer misli kako o svemu treba imati svoje mišljenje, a da ta mišljenja nisu zasnovana niti na ekspertizi, niti na političkom utjecaju njegove države. U tom je forumu završio na marginama, nakon izlaska iz politike nije imao niti jedan privatni telefonski broj utjecajnih kreatora politike, što bi ga mogao okrenuti u korist nekog svog klijenta. Zato je „lobistički” posao vezao uz Rusiju i uz korumpirani hrvatski naftni sektor, između ostaloga i zahvaljujući tome što mu je rođak (sveto pravilo balkanske korupcije – gdje je rođak) visoko pozicioniran u ruskoj državnoj naftnoj kompaniji. Radeći za Ruse, oni su brzo prestali biti klijenti – on je postao njihov klijent.

Ostalo je vrlo jednostavno, a dva ruska klijenta na rubu Balkana brzo su se „nanjušila” (on je za Dodika rekao da su ga pustili kao ćuku), a ambicije ruskih štićenika na ovom prostoru nisu male. Zamislite da je Dodik pao na izborima, što, nažalost, danas u BiH nije moguće, jer njegova hobotnica je daleko snažnija od onoga što bi trebale biti demokratske institucije. Da, rastakanje Dodikove hobotnice, ne da bi na njegovu poziciju zasjela osoba koja je po mnogo čemu doista gora od njega, nego zato da bi se rastočio monopol vlasti, interes je demokratske BiH. Ne i Milanovićev, jer on voli poslovati s momcima koji su moćni i s kojima se lako dogovoriti i podijeliti plijen. Zato mu je i važno da on, kao Čovićev mentor, sudjeluje s Dodikom i Vučićem, a pod Erdoganovim pokroviteljstvom, u uspostavljanju novog državnog aranžmana u BiH, takvog koji bi definitivno presjekao utjecaj EU i Zapada na Bosnu, koji bi definitivno Bosnu i Hercegovinu pretvorio u nedemokratsku tvorevinu sastavljenu od tri iznutra nezavisna nedemokratska entiteta. Samo to je izvor neskrivene momačke ljubavi Zorana Milanovića prema Miloradu Dodiku, kazao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.

(M.Iličić)