Ispovijest trudnice koja je gotovo cijelu trudnoću provela u ruskom zatvoru doslovno ledi krv u žilama zbog okrutnosti ruskih vojnika. Kasno jedne noći početkom aprila, ukrajinska vojna doktorica Mariana Mamonova putovala je prema borbenom položaju u Mariupolju. Na jugoistoku Ukrajine. S vojnicima iz svoje jedinice. Približavala se borbama, zvukovi pucnjave i bombi dopirali su sa svih strana. Bilo je hladno i mrkli mrak, ali povremeno se nebo obasjalo fosfornim oružjem.

Mariana je služila na prvoj liniji u Mariupolju od početka rata u februaru, ali dvije sedmice kasnije za nju se sve promijenilo. Otkrila je da je trudna. No, nije mogla prestati služiti, grad je pod opsadom ruskih snaga, bombardiran dan i noć, prenosi BBC.

Ispovijest trudnice: “Recite mi da nas neće zarobiti!”

Njen je bataljon bio stacioniran u čeličani Iljič – jednom od posljednjih ukrajinskih otpora u gradu. Rusi su se približavali, a putovanje bilo kakvo putovanje bilo je izuzetno opasno. Bez sigurnog načina da pobjegne s prve crte, Mariana nije imala drugog izbora nego ostati u svojoj jedinici. Uprkos trudnoći i nadati se najboljem za nju i njezino dijete. Nije imala sreće.

“Naš auto je zaustavljen i rečeno nam je: ‘od ovog trenutka vi ste zarobljenici Ruske Federacije. Napravite li korak udesno ili ulijevo i pucat ćemo‘ – rekla je za BBC.

Tada se Mariana okrenula vojnicima s kojima je bila i bespomoćno zavapila: “Recite mi da nas neće zarobiti!”

Mariana i njene kolege prebačeni su u skladište na tri dana prije nego što su odvedeni u zatvor Olenivka u okupiranom dijelu istočne Ukrajine. Ustanova je to bijednih uvjeta, sa zlostavljačkim osobljem i pretrpanim sobama. Taj zatvor bio je meta raketnog napada u kojem je ubijeno desetak ukrajinskih zarobljenika za koji se obje strane još uvijek međusobno okrivljavaju.

Dolazak u taj zloglasni zatvor za Marianu je označio početak šestomjesečne muke. Spavala je na podu, bila lišena pristupa zdravoj hrani i svježem zraku. Ispitivali su, prijetili joj i zastrašivali. U jednom trenutku su joj zabranili da koristi toalet iako je onda bila u kasnim mjesecima trudnoće. Mariana se najviše bojala da će roditi u zatočeništvu. I ostati bez djeteta.

“Rekao je da će me, ako mu ne odgovorim onako kako treba, poslati u kamp u Rusiji. I da će mi oduzeti dijete”, zaprijetio joj je ruski zvaničnik.

Bilo je stvarno strašno, toliko sam plakala

Prilikom ispitivanja obećao joj je da će se potruditi djetetu zamesti trag. Šaljući ga iz jednog sirotišta u drugo.

“Bilo je stvarno strašno, toliko sam plakala”, rekla je Mariana.

Zbog svog medicinskog znanja ustanovila je da se njena trudnoća odvija normalno. Usprkos lošim uvjetima u zatvoru. U maloj sobi za šest ljudi je bilo 40 žena, starije su po dvije ili tri spavale na krevetu, a ostatak na podu. Na podu je spavala i Mariana, ispod jednog kreveta sa svojom prijateljicom. Imale su par jastuka i deka.

Kasnije su Marianu prebacili u manju sobu gdje je spavala na drvenoj paleti na podu. Prvih nekoliko mjeseci prema njoj su postupali potpuno isto kao i prema svim ostalim zatvorenicama. No kad je bila u sedmom mjesecu trudnoće, ljekar je savjetovao da treba više svježeg zraka. I mogla je šetati po dvorištu.

Njena trudnoća se zakomplicirala u julu zbog čega je odvedena u bolnicu na ultrazvuk. Tada je prvi put vidjela svoje dijete.

“Vidjela sam njegove malene ručice i nožice. Raširila je šaku i pokazala mi svojih pet malih prstića. Plakala sam i plakala. Rekli su mi da je beba dobro, ali je jako mala i da moram više jesti i uzimati više vitamina”, navodi Mariana.

Po povratku u zatvor stražari su joj počeli donositi domaću hranu i vitamine. Kad je ulazila u posljednje sedmice trudnoće, počelo se pričati o njenom puštanju. Na tome je više od ikoga apelirao njezin suprug Vasilij.

Shvatila sam da je to kraj

Ususret rađanja prebačena je u Donjeck. No i dalje je strahovala da će joj oduzeti dijete. Mariana je razmjenu vidjela kao svoju posljednju nadu. Jednog petka u septembru primila je šokantnu vijest.

“Rekli su mi da je razmjena prekinuta. Situacija na borbenoj liniji se zaoštrila, a dvije strane se nisu mogle dogovoriti. Shvatila sam da je to kraj”, rekla je Mariana.

Ipak, tokom vikenda sve se promijenilo – razmjena je odobrena. Marianu su odveli s drugim zatvorenicima u Rusiji i avionom prebacili u Bjelorusiju. Putovanje je bilo teško jer joj, usprkos tome što je u devetom mjesecu trudnoće, zaštitari nisu dali da ode u toalet. Prisiljavali su je da mokri u bočicu. Iz Bjelorusije je prevezena na kratku udaljenost do granice s Ukrajinom i vratila se u relativnu sigurnost svoje domovine.

Samo četiri dana kasnije Mariana je rodila zdravu djevojčicu Annu tešku 3,2 kilograma.