Petak 11. studenog ujedno je i 261. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok je proteklih dana aktivno bilo praktično 900 km fronte koja ukupno iznosi preko 1.100 km, pažnju javnosti zaokupljao je krajnji zapad Hersonske oblasti – odnosno okupirana enklava koju su Rusi od početka ožujka držali na zapadnoj obali rijeke Dnjepar.

Iako se taj prostor već mjesecima nalazio pod intenzivnim pritiskom Oružanih snaga Ukrajine, koje su još 29. kolovoza objavile tamošnje pokretanje oslobodilačke ofenzive, tek nedavno su na tom prostoru zabilježeni i ozbiljniji pomaci fronte. No, općenito je bilo jasno kako je tu ozbiljniji preokret samo pitanje vremena, budući je logistika okupatora pristizanjem preciznih raketnih sustava HIMARS od kraja ljeta postajala sve slabija, te je sve teže podržavala rusko gomilanje snaga potrebno da se spriječe ukrajinski prodori kroz više smjerova na sjeveru, sjeverozapadu i zapadu ove enklave. Iako su se već tjednima nazirale pojedine naznake da Rusi tu pripremaju povlačenje snaga (postupno odvođenje vjernih civila, rušenje infrastrukture, pljačka javnih ustanova i lokalnih službi, pa konačno i priprema rezervnih položaja i potapanje suvišnih brodica na zapadnoj obali Dnjepra), zanimljivo je da se o tom potezu do ovoga tjedna ipak nije službeno pričalo.

Dapače, još početkom ovoga tjedna se iz brojnih ukrajinskih izvora nagađalo da bi sve te ruske mjere mogle biti tek pripremanje bojišta za daljnji otpor ili stvaranje kakve klopke za osloboditelje – iako je sve to itekako bilo upitno u svjetlu konstantnih HIMARS napada na blisku logistiku, te velikog oštećenja ruske logističke rute preko „Krimskoga mosta“, kao i otezanja borbenih pokušaja za kakvo-takvo osiguravanje kopnene logističke rute preko Donjecka, kraj Pavlivke, pa dalje južno i zapadno sve do bojišnice kod Hersona.

Povlačenje Rusa

Uglavnom, kada je povlačenje onda i stvarno ipak proglašeno, vjerojatno na sastanku u utorak 8. studenog popodne, da bi snimke razgovora ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i zapovjednika tzv. „Specijalne vojne operacije“ Surovikina u javnost bile plasirane dan kasnije, u srijedu 9. studenog popodne – brojna su bila nagađanja kako će taj postupak trajati barem tjedan ili dva. Ipak, vijesti o promjenama na bojišnici krenule su stizati još i prije te službene objave, od ranih jutarnjih sati u srijedu 9. studenog – kada se prvo neslužbeno čulo o ulasku ukrajinskih snaga u Snigurivku, uporno držano uporište na sredini zapadnog ruba čitave te ruske okupirane enklave, da bi onda stigle i vijesti o ruskom uništavanju niza mostova širom okupiranog prostora (od južnih prilaza Snigurivki, do bitnijih mostova u zaleđu sjeverne linije fronte kod Milova, i na bitnim unutarnjim komunikacijama enklave, kao kod Darivke). Ritam naznaka o ukrajinskim napredovanjima ubrzao se jučer s vijestima o oslobađanju niza mjesta dotadašnjih ruskih prvih linija na sjeveru, zapadu i jugozapadu okupirane enklave, da bi se jučer u večernjim satima čulo i o ozbiljnim ukrajinskim nastojanjima da kontinuiranom topničkom i raketnom vatrom ometu navodno rusko povlačenje. Jutros se ritam takvih objava još i dodatno ubrzao tako da se do ranih popodnevnih sati spominjalo kako je u ruskim rukama tek pojas od oko 5 km uz zapadnu obalu Dnjepra.

Kako bilo da bilo, ruska je strana okončanje svoje povlačenja proglasila tek danas popodne, da bi u službenoj izjavi napomenula kako je sve bilo gotovo još jutros oko 5 sati. Ukrajinske snage zadnjih dana tek suzdržano objavljuju svoja terenska napredovanja, gdje se još u srijedu i u četvrtak vidjelo da službene objave kasne do 24 sata za vijestima s terena. Dok se iz ukrajinskih izvora napominje kako je od 1. listopada do danas oslobođeno preko 1380 kvadratnih kilometara i više od 40 naselja, još nipošto nije dovršeno savladavanje brojnih minskih prepreka, donedavnih ruskih uporišta i blata koje usporava svo kretanje. Ujedno izgleda i da se osloboditelji pri tom poslu suočavaju i s nejasnim brojem ruskih vojnika koji su ostali iza glavnine snaga, te se sada presvučeni u civilnu odjeću skrivaju po donedavno okupiranim prostorima. Ukupno gledano, ruski vojni izvori govore da je evakuirano oko 30.000 vojnika i oko 5.000 komada raznih oružja, dok ruski civilni izvori spominju evakuaciju oko 80.000 civila, a temeljito se razilaze u procjenama broja civila koji su zapravo ostali na oslobođenom prostoru – jedni navodeći do njih 70, a drugi do čak 100 tisuća. "Jednako tako su se navodi razišli i po pitanju sudbine velikih mostova preko Dnjepra (ipak su svi uništeni), dok je brana kod Kahovke izgleda ostala oštećena na svom sjevernom kraju, tako da su barem za sada ipak ispali lažni navodi o njenom kompletnom uništenju i prijetećim poplavama nizvodno prema ušću Dnjepra u Crno more. Konačno, izgleda da je danas u popodnevnim satima oslobođen i sam grad Herson, gdje su okupatori prije odlaska uništili toplane i niz drugih infrastrukturnih objekata bitnih za nastavak normalnog života.

Borbe na sjeveru Donbasa

Za to vrijeme nastavljene su i borbe na sjeveru Donbasa, zapadno od ruske obrambene crte Troicke-Svatove-Kremina, gdje izgleda da nisu uspjeli ukrajinski pokušaji približavanja gradu Svatove ili prekidanju ceste P66 između Svatove i južnije Kremine. Jednako tako, posljednjih su dana nastavljeni i ruski napadi na ukrajinsku obrambenu crtu na istoku Donbasa, od rijeke Siverski Donjec do Soledara i Bahmuta, pa južno prema Torecku. Ovdje je navodno ponešto popustio ruski pritisak na Soledar, jer su se napadi koncentrirali južno od Bahmuta, s navodno minimalnim pomacima bojišnice. Još južnije, u okolici okupiranog Donjecka nastavljeni su ruski napadi na ukrajinska uporišta na sjeverozapadu grada (Avdiivka), na zapadu (Opitne, Vodjane, Prvomajske), te jugozapadu – gdje su izgleda agresori zabilježili svoj jedini aktualni vojni uspjeh zauzimanjem sela Pavlivka južno od Vugledara.

Iako je taj pomak ruskoj strani poslužio za ocrtavanje da nije baš sve crno –  on je ipak bio tako malen da se uvelike našao zasjenjen velikim vojnim povlačenjem sa zapada Hersonske oblasti. Ujedno, taj je pomak fronte očigledno došao prekasno da bi na bilo koji način utjecao na rusko ostajanje na zapadnoj obali Dnjepra – u prostoru koji ne samo da obuhvaća grad Herson (institucionalno središte Hersonske oblasti), već se i vojno smatrao osnovom za potencijalna ruska napredovanja na zapad do Mikolajeva, i onda dalje uz obalu prema Odesi. Sve su to vojni ciljevi koje se početkom ove godine smatralo itekako dostižnima za ruske snage, da bi sada završili kompletno iza horizonta, faktično i planski, navodi Jutarnji.hr.