Brojne su nelegalne aktivnosti u našoj zemlji kada je privredni sektor u pitanju. Jedna od njih tiče se Rudnika mrkog uglja Kamengrad kod Sanskog Mosta. Pravo na eksploataciju uglja bukvalno je 2015. i 2016. godine oteto od radnika i većinskih vlasnika, te dato privatnoj kompaniji iz Posušja. U otimačinu, ali i brojne nelegalne poslove u godinama poslije, direktno je involviran aktuelni federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić, piše sarajevsko Oslobođenje.

Nezakonito rješenje

Rudnik Kamengrad privatiziran je 2003. godine. Većinski dioničari postali su Alexander Hrkač i Mirsad Durić, podaci su Centra za istraživačko novinarstvo (CINBiH), koji je već dijelom pisao o ovim zakulisnim i kriminalnim radnjama. Vlasnici su 2011. godine pozvali vlasnika posuške kompanije Lager Milenka Bašića na saradnju. Dogovor je bio da Lagerove mašine kopaju zemlju i ugalj u vrijednosti 3,8 miliona maraka, a da Bašić zauzvrat dobije suvlasništvo u Rudniku. Radilo se nekoliko mjeseci, a onda je vlasnik Lagera odlučio stati. Odustao je od dogovora, aktivirao mjenice za naplatu duga za izvedene radove, blokirao račune Rudnika i tražio pokretanje stečajnog postupka. Od Ministarstva privrede USK-a zatražio je koncesiju za eksploataciju uglja na toj lokaciji. Prije toga koncesiju je tražio i sam Rudnik, ali se Ministarstvo odlučilo za Lager, te je ugovor potpisan krajem 2015. godine.

Sa jednog od protesta mještana sela oko Kamengrada

Kamengrad je samo jedna od lokacija na kojima Lager ima pravo na korištenje prirodnih bogatstava, ali i gdje ne ispunjava svoje obaveze. Do svake od koncesija došao je mitom i pritiscima na nižim nivoima vlasti. No, po pitanju Kamengrada nije moglo bez federalnog nivoa, odnosno odobrenja Ministarstva energije, rudarstva i industrije kojim suvereno, a u mnogim slučajevima sumnjivim radnjama, upravlja već puna dva mandata ministar Nermin Džindić. Tako je Džindić sredinom maja 2016. godine stavio potpis i pečat na rješenje kojim se daje saglasnost na prenos odobrenja na posuški Lager za eksploataciju mrkog uglja na lokalitetu Kamengrada.

Naši izvori su nam objasnili da Džindić nije smio donijeti ovakvo rješenje, te da je to učinjeno pogrešnom primjenom člana 10. federalnog Zakona o rudarstvu. Naime, Džindićevo ministarstvo nije moglo, niti smjelo prenijeti pravo na eksploataciju na bilo koga bez saglasnosti prvobitnog imaoca dozvole, u ovom slučaju Rudnika Kamengrad Sanski Most.

Federalni rudarski inspektor upozorio je Lager još 2018. godine na brojne nepravilnosti u rudniku, ali uzalud, jer se ugovori sa EPBiH nižu jedan za drugim.

Nezakonito djelovanje ministra Džindića potvrdio je, kao krajnja sudska instanca, jer mitu nisu odoljele niže instance ni u USK-u, ni u HNK-u, Vrhovni sud Federacije. Tako je 10. marta ove godine Vrhovni sud presudom odlučio da se uvažava zahtjev za vanredno preispitivanje, te da se rješenje koje je Nermin Džindić potpisao poništava. No, ne lipši magarče do zelene trave... Od 2015. do 2022., dakle za sedam godina, Lager je izvukao i prodao stotine hiljada tona uglja, vrijedne desetine miliona maraka. Najžalosnije od svega je to što Lager posluje sa državnim kompanijama - Elektroprivredom BiH između ostalih. Najsvježiji primjer, koji je objavio magazin Žurnal, ugovor je o nabavci 150.000 tona uglja za potrebe termoelektrana u Tuzli i Kaknju, za koji je izdvojeno više od 20 miliona maraka, bez PDV-a, te Odluka o nabavci dodatnih 600 hiljada tona mrkog uglja, također u vrijednosti više desetina miliona maraka.

Ovdje na scenu ponovo izlazi Nermin Džindić. Naime, nakon prošlogodišnjeg štrajka rudara, izmijenjena je cijena uglja za 2022. godinu i Vlada Federacije je utvrdila cijenu od 5,6 do šest maraka po gigadžulu. Rudnici su te ugovore potpisali, a onda je, kako saznajemo, Džindić sa upravom Elektroprivrede korigovao cijenu na oko osam maraka, uz uslov da rudnici koji su u Koncernu potpuno realiziraju ugovore po nižim cijenama. Cijena od osam maraka postavljena je prvenstveno zbog kupovine uglja od privatnih kompanija - konkretno od posuškog Lagera.

Osporeno rješenje sa potpisom federalnog ministra

Za komentar smo kontaktirali ministra Nermina Džindića, inače redovnog gosta brojnih, pa tako i naše medijske kuće, ali nam je poručio da po ovom pitanju ne želi pred kamere, već da mu dostavimo pitanja, te da će odgovoriti pisanim putem. Svjesni da nam time ograničava mogućnost brojnih potpitanja, pristali smo, te mu poslali sedam pitanja u kojima nas, između ostalog, zanima zbog čega je Ministarstvo kojem je na čelu 2016. dalo saglasnost za prenos odobrenja bez saglasnosti prvobitnog imaoca dozvole na privredno društvo Lager, za eksploataciju mrkog uglja na lokalitetu Gornji Kamengrad. Pitali smo ministra i ima li informaciju ili podatak o tome koliko je uglja iskopano i plasirano na tržište sa lokacije Kamengrad po osnovu saglasnosti Ministarstva koju je poništio Vrhovni sud FBiH, te da li je upoznat s tim da Elektroprivreda sa Lagerom posluje u stotinama miliona vrijednim poslovima? Po kojoj cijeni Lager Elektroprivredi prodaje ugalj? Da li je upoznat sa nepravilnostima koje je uočio federalni rudarski inspektor i sa rješenjem koje je firmi Lager izdato od federalnog rudarskog inspektora 2018. godine? Do trenutka pisanja ovog teksta Džindić nije ni pisano odgovorio na naša pitanja.

Riječ inspektora

A na koji način Lager eksploatira ugalj na lokaciji Kamengrad govori i pomenuto rješenje federalnog rudarskog inspektora iz 2018. Inspektor Nuraga Duranović naredio je Lageru da u Kamengradu otkloni brojne nedostatke i nepravilnosti u oblasti rudarstva. Rješenje ima čak 16 spornih tačaka, među kojima brojne upozoravaju na uticaj na život i zdravlje kako rudara tako i građana na rubnim dijelovima rudnika. Tako se u tačkama 5, 6. i 9. upozorava na zagađenje rijeke Blihe, te potoka Obarak, kao i na način deponovanja jalovine.

Ova priča naredne sedmice dobit će nastavak. Dok čekamo odgovore Nermina Džindića, tražit ćemo i stavove federalne rudarske inspekcije, ali se dotaći i drugih odgovornih aktera u ovoj priči, direktora Elektroprivrede BiH Admira Andelije, te Džindićeve rodbine, komšija i prijatelja, sve redom postavljenih na vodeće pozicije brojnih kompanija i agencija.