Govorim o inostranstvu, a to su ozbiljne stvari. U Jugoslaviji sam završio sve moguće razmene s kim sam mislio da mogu i s kim sam imao sreću da mogu to da učinim. Imao sam ozbiljan razgovor s jednim poznatim glumcem baš na tu temu, u kojem sam rekao: "Mislim da nemamo više šta jedan drugome dati, mislim da smo sve dali". Tu je završio taj prvi krug, kazao je Predrag Miki Manojlović koji je za ulogu strica u istoimenom filmu nominovan za hrvatsku nagradu "Zlatni Studio", koja se dodeljuje 4. februara.

Tim povodom Manojlović je za „Jutarnji list“ pričao o svojoj saradnji sa autorskim dvojcem ovog nagrađivanog filmskog ostvarenja Davidom Kapcom i Andrijom Mardešićem, ali i o svojoj karijeri, značaju filma Rajka Grlića „Samo jednom se ljubi“, kao i zbog čega je odbio Stivena Spilberga i ulogu u njegovom „Mirotvorcu“.

– S filmom „Samo jednom se ljubi“ je moje okruženje prestalo biti lokalno, a imao sam 31 godinu. Otvorio mi je vrata filmskog sveta, a i ovog drugog koji prati film. Sve nakon toga je bilo tako da nikad nisam kucao ni na jedna vrata, nisam trebao. Bila su otvorena – kazao je Manojlović, dodajući da mu se uspeh ponavljao sa svakim filmom koji se nakon toga pojavio na festivalima:

– Tako da je to kod mene sve išlo glatko, s velikim uvažavanjem koje traje do danas. Govorim o inostranstvu, a to su ozbiljne stvari. Do svoje 35. godine u tom sam lokalu koji se zvao Jugoslavija potrošio, ispunio, završio sve moguće razmene s kim sam mislio da mogu i s kim sam imao sreću da mogu to da učinim. Imao sam ozbiljan razgovor s jednim poznatim glumcem baš na tu temu, u kojem sam rekao: „Mislim da nemamo više šta jedan drugome dati, mislim da smo sve dali“. Tu je završio taj prvi krug. Daljine koje su tada postojale bile su neke druge. Pritom ne mislim na geografske širine i dužine, nego na unutrašnje daljine. Novi ljudi, novi odnosi, inspiracija, istinska i duboka razmena, strani jezici kojima vladate, sve to vam otvara drugu vrstu razumevanja sveta.

Govoreći o saradnji sa rediteljima i autorima scenarija filma „Stric“ ocijenio je:

– Jako su inteligentno to napravili, to me je privuklo. Dodatno, to im je prvi film i gledao sam sa zebnjom hoće li ih, kao i mnoge mlade autore, producenti ometati – kazao je Manojlović dodajući da mnogo puta producenti mlade ljude dovedu u neprilike zbog nedostatka vremena, uslova.

Tu su i strah, i zebnja zbog prvog filma koji toliko godina čekaju, kao u slučaju dvojca Davida Kapca i Andrije Mardešića.

– Oni su kao neki Simon & Garfunkel, braće Dardene – uporedio ih je s velikim imenima Manojlović.

„Strica“ je odabrao zbog scenarija, a Spilberga je, kako ističe, zbog toga odbio.

Nije htio da glumi u Spilbergovom „Mirotvorcu“, piše „Jutarnji list“, jer se ne bi dobro osjećao da zarađuje snimajući ulogu za film čija se priča temelji na krvi i stradanju njegove bivše zemlje. Privukle su ga prve tri scene scenarija, mislio je da je u pitanju pogreška kada je vidio da se, naizgled, sve ponavlja.

O svojoj ulozi u filmu ispričao je da je u skladu s onim kako doživljava glumu:

– To takozvano postojanje na sceni ili pred kamerom, i u slučaju ‘Strica‘ je, za mene, generalno biti, zaista biti, a ne igrati nekog. Biti antena pisca, režisera. Biti, znači u sebi pronaći sve ono što vi eventualno naslućujete, ono što vidite.