Masakr u Račku nad albanskim civilima dogodio se 15. januara 1999. godine i jedan je od najtežih masakara koji su srbijanske sigurnosne snage počinile tokom rata na Kosovu 1998-1999. To je masakr koji je šokirao svijet u izazvao međunarodnu reakciju, ali je do danas samo jedna osoba proglašena krivom za učešće u njegovom izvršenju.

Mještani sela Račak, u opštini Štimlje, južno od Prištine, 15. januara 1999. probudili su se okruženi srbijanskim policijskim, vojnim i paravojnim jedinicama sa teškim ratnim vozilima.

Nešto prije sedam sati većinu stanovnika sela probudio je zvuk srbijanske teške artiljerije, koja je počela da granatira selo sa različitih položaja.

Poslije niza granatiranja, srbijanski vojnici kreću u pretrese od kuće do kuće i tada stanovnici ovog sela pokušavaju da pobjegnu, ali su već bili opkoljeni.

Iz jedne kuće gdje su se skrivali izvedena su 24 muškarca koja su u koloni pod pratnjom srpskih trupa odvedena do lokacije poznate kao “Bebušijeva jama” gdje su strijeljani iz mitraljeza iz neposredne blizine i potom masakrirani.

Ukupno 45 albanskih civila ubijeno je i masakrirano tog dana, uključujući djecu, žene i starce, na različitim lokacijama.

Sutradan, 16. januara, Račak je posetio tadašnji šef Posmatračke misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OEBS) na Kosovu, ambasador Wiliam Walker, kako bi izbliza vidio šta se dogodilo.

Nakon obilaska sela i mjesta zvanog "Bebušijeva jama“, gdje se danas nalazi Spomen-kompleks Račak, ambasador Walker bio je užasnut prizorom leševa i bez oklijevanja je u tim trenucima izjavio: "Po onome što sam vide+io, bilo je očigledno da imamo posla sa masakrom i zločinom protiv čovječnosti. Ovo je najtužniji događaj u mom životu". Ovaj događaj je promijenio historijski tok rata na Kosovu.

Ispovijest preživjelog Aziza Beqirija

Preživjeli masakra u Račku, Aziz Beqiri iz sela Račak, koji je tada imao 48 godina, prisjeća se da je 15. januar 1999. godine bio mjesec Ramazan i nekoliko dana pred bajram. Beqiri u izjavi za Anadoliju kaže da dvije noći nakon masakra i onoga što je vidio nije mogao da zaspi.

On ističe da ga je to jutro 15. januara zateklo u kući sa djecom. Kada je čuo prvu pucnjavu, djeci je rekao "idite sa ostalima, pa šta vam Bog da", dok je on otišao u planinu kako bi mogao da pomogne u spašavanju nekog života. Kasnije je učestvovao u registraciji ubijenih i masakriranih.

"Kada sam vidio žrtve, bilo je onih koji su presječeni, sa izvađenim srcem, sa 'dum-dum' mecima koji te uništavaju jer eksplodiraju po drugi put u tijelu. Među ubijenima i masakriranima bilo je i djece, staraca i žena. Jedna žena kojoj su muž i dva djevera ubijeni, krenula je za njima u namjeri da ih sretne, ali se suočila sa neprijateljskom zasjedom i oni su je likvidirali, bila je stara, a ne mlada, a mi smo za sve uzeli bilješke“, naglašava Beqiri.

Poslije zločina 15. januara, Beqiri se zajedno sa grupom dobrovoljaca pobrinuo za prikupljanje leševa. Kada su 17. januara tijela ubijenih i masakriranih sakupljena u džamiji u Račaku kako bi bila sahranjena, ponovo su bili meta srbijanskih trupa, koje su htjele da ih uzmu silom. Međutim, vojnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) iz okoline organizovali su se da tako nešto spriječe i razvila se borba u selu, a leševi su ostali nepokopani.

"Dana 17. januara su se borili da uzmu leševe, nisu uspjeli, pa su se vratili ponovo. Sutradan su ponovo došli, ali nisu mogli da ih uzmu. Prekosutra su leševe odnijeli. Tog dana poginuo je i komandant brigade jer su vojnici dolazili sa svih strana da zaštite leševe i da ih ne puste“, kaže Beqiri.

Beqiri dodaje da su leševi, koje su srbijanske snage odnijele u Prištinu na obdukciju, 12. februara vraćeni u selo i sahranjeni u prisustvu srbijanskih snaga.

Beqiri, koji sada ima 71 godinu, u borbama u Račku izgubio je bratanca i četiri rođaka.

Bivši ambasador OEBS-a Walker piše knjigu "Račak"

Vlada Kosova je ove nedjelje izdvojila 70 hiljada eura za izdavanje knjige "Račak“, koju piše bivši ambasador OEBS-a na Kosovu William Walker.

Walker u ovoj knjizi piše o svom ličnom iskustvu svjedoka ovog masakra, kako je rekao "prije nego što ode na drugi svijet“.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) osudilo je masakr nad kosovskim Albancima u Račku i oko dva mjeseca kasnije NATO je počeo bombardovanje Srbije.

Ubrzo nakon završetka rata na Kosovu, 2001. godine, sudije UNMIK-a osudile su policajca Zorana Stojanovića na minimalnu kaznu od 15 godina zatvora zbog učešća u ubistvu 45 lica u selu Račak, koji je i dalje jedini osuđen za ovaj masakr.