Izvršna vlast na nivou države trebalo bi da bude formirana do kraja januara, a nakon što su poznata imena ministara, počinju ozbiljniji razgovori o imenima direktora državnih agencija. Nova vlast, očigledno, neće se zadovoljiti samo ministarskim i direktorskim pozicijama već bi da mijenjaju i sastav Centralne izborne komisije.

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović jedan je od najglasnijih zagovornika smjene članova Centralne izborne komisije koju je u proteklom sazivu nazivao nelegitimnom.

"Sasvim ćemo sigurno pokrenuti proceduru za razrješenje trenutnog CIK-a i imenovanje novog saziva", rekao je Čović na press-konferenciji održanoj prije dva dana.

Da je nelegitiman i nezakonit sastav CIK-a, i pored stava Suda BiH da je trenutni saziv CIK-a izabran u skladu sa Zakonom,  godinama govori i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik koji čak najavaljuje krivičnu odgovornost članova CIK-a.  I lider Naroda i pravde Elmedin Konaković rekao je za portal Klix kako je moguće smijeniti članove CIK-a u skladu sa zakonom.

Smjena članova CIK-a aktualizirana je juče nakon saopštenja Centralne izborne komisije u kojem kažu da pravni institut „opoziva“ članova Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine ne postoji u Izbornom zakonu BiH, niti u bilo kom drugom zakonu.

“Opoziv kao postupak smjene javnih funkcionara, a koji se provodi prije isteka vremena na koje su izabrani, mora biti propisan ustavom i zakonima i predviđen za isključivo vanredne situacije. U našem pravnom poretku opozivom se vrši smjena samo inokosnih predstavnika  izvršne vlasti , a nikada kolektivnih organa, i to najčešće načelnika općina, odnosno gradonačelnika gradova, o čemu odlučuju birači”, navodi se u saopštenju CIK-a.

Na ovo saopštenje reagovao je profesor Ustavnog prava Milan Blagojević nazvavši ga dokazom moralnog sunovrata CIK-a.

Blagojević tvrdi da svaki izabrani ili imenovani zvaničnik u organu kakav je CIK BiH uvijek može biti razriješen sa funkcije prije isteka mandata i može ga razriješiti organ koji ga je imenovao, jer onaj ko imenuje ima pravo i da razriješi uvijek, osim kada je Ustavom ili zakonom izričito propisano da mu je zabranjeno da razriješi imenovana lica prije isteka mandata.

No, da to nije baš tako dokazuju smjednice I obrazloženja Kodeksa dobrog vladanja u izbornim pitanjima Venecijanske komisije usovjene na 52. sjednici u oktobru 2002.    

“Uopšteno govoreći tijela koja imenuju članove izbornih komisija ne bi trebalo da imaju pravo njihovog opoziva jer se time baca sumnja na njihovu nezavisnost. Diskreciono pravo opoziva je neprihvatljivo, ali opoziv iz disciplinskih razloga je dozvoljen – ukoliko su razlozi za isto jasno i precizno navedeni u zakonu (neodređeno pozivanje na “ponašanja koja diskredituju komisiju”, na primjer, nisu dovoljna”, navodi se u smjernicama Venecijanske komisije.

Jasno je da bi smjena članova CIK-a bila u suprotnosti sa evropskom praksom, no ne treba zaboraviti ni to da je i visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christain Schmidt donosio odluke koje nisu u skladu sa preporukama Venecijanske komisije.

Ionako krhak i nedovoljno kredibilan izborni proces mogao bi biti dodatno narušen ukoliko bi političke partije dokazale da postavljaju sebi podobne kadrove u tijelo zaduženo za sprovođenje izbora. Stranke koje traže smjenu članova CIK-a, jasno je, ne žele transparentnije izbore jer su to odbile, već uspostavu političke kontrole, piše Buka.