Piše: Darko Omeragić

Za tri dana svijet će obilježiti godišnjicu početka ruske agresije na Ukrajinu, a ratu se kraj još ne nazire. Skoro cijeli svijet je stao na stranu Ukrajine odmah na početku rata, a svojom jučerašnjom posjetom Kijevu kako bi razgovarao s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim i drugim najvišim dužnosnicima te zemlje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Joe Biden je još jednom potvrdio podršku napadnutoj zemlji.

No, i pored bezrezervne podrške ogromnog broja demokratskih zemalja Ukrajini i njenom narodu kraj ratu se ne nazire. Godišnjica rata i posjeta američkog predsjednika Kijevu bili su nam povodom za razgovor s vanjskopolitičkim analitičarom iz Zagreba Denisom Avdagićem koji kaže da je jedna od najvećih prepreka zaustavljanju rata nepostojanje demokratskih poluga u Rusiji kojima se Vladimira Putina i kremaljsku elitu može natjerati da se povuku. Na to ih, kaže Avdagić, izgleda ne mogu natjerati ni nevjerovatan broj mrtvih ruskih vojnika koji je daleko premašio i broj poginulih koje je u Afganistanu imao tadašnji Sovjetski savez.

"Sada svjedočimo puno većoj stezi u Rusiji od one koja je bila krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u SSSR-u. Gledamo situaciju u kojoj svi oni koji su protiv rata u Rusiji to ne smiju naglas ni izgovoriti jer će završiti u zatvoru s brutalnim kaznama ili tko zna kako, da nestanu, poskliznu se, padnu s prozora, da ih lada niva slučajno pregazi ili da se utope u 10 centimetara vode u kadi. To je realnost zbog koje i dalje gledamo rat koji je Rusija već izgubila. Ona ga je zapravo izgubila odmah u moralnom smislu, u pogledu ugleda u svijetu. Rusija je ovaj rat izgubila i u energetskom smislu, a gubi ga i na terenu jer je većinu teritorija koji su u prvom valu napada osvojili su potom izgubili povlačeći se jer tu teritoriju nisu mogli zadržati. Istovremeno, NATO raste. Dakle, nema nijednog segmenta za koji možemo reći da je Rusija uspjela u ovom ratu, ali ona ipak nastavlja svoje djelovanje, a to je posljedica nepostojanja demokratskog režima u toj zemlji nego diktaturu koja je na vlast došla namještenim izborima", kaže Avdagić.

RUSIJA GUBI, ALI NE ODUSTAJE

Kremaljskom režimu ističe naš sagovornik treba kakva-takva pobjeda kako bi dokazao ispravnost agresije. No, Rusija gubi, ali ne odustaje. Da li su mogući pregovori i oko čega bi se vodili. Avdagić kaže da do pregovora neće doći dok jedna ili druga strana ne dožive ozbiljne poraze.

"I da Ukrajina pristane na teritorijalne ustupke to ne bi značilo kraj rata, što smo vidjeli nakon aneksije Krima 2014. godine. Trebali smo čekati do 2022. i novog sukoba. Dakle, takav kraj rata bi bio privremen. Tu Ukrajina nema puno opcija osim da slomi napadača. Ovdje je još problem što na Rusiju nije izvršen širi međunarodni pritisak jer dio zemalja i dalje pokušava biti „neutralan“, a među njima je i Kina što je jako loš trenutak za cijeli svijet i Povelju UN-a i jedino što može dobro proizaći iz svega je povećanje podrške zaustavljanju rata i poruka da bi svijet reagirao ubuduće ako nekome padne na pamet da napadne suverenu zemlju. Kina i Rusija su u diplomatskom i međunarodnom djelovanju usklađene u UN-u. Kineski mediji o ratu izvještavaju kao ruski. Diplomatske poruke Kine su neiskrene. Kina se u sukob neće uključiti osim dostavljanja naoružanja Rusima. Svi se pitaju hoće li Kina slično kao Rusija Ukrajinu napasti Tajvan. Moje mišljenje je da za to u ovom momentu nema pravih apetita niti kapaciteta jer bi to značilo kraj ekonomske saradnje svijeta s Kinom", naglasio nam je Avdagić.

Kina bi mogla biti ključna u završavanju rata, ali je pitanje koliko je kineska ponuda da posreduje u mirovnim pregovorima. Zašto?

"Kini izgleda odgovara slabljenje Rusije bez obzira što to nije dio javnog narativa. Ako Rusija oslabi ostaće samo super-sila SAD i globalna sila Kina i onda se karte nanovo miješaju. To Kina želi. Ona želi da postane globalni hegemon", istaknuo je Avdagić.

OVO NIJE AMERIČKI RAT

Jučerašnja posjeta američkog predsjednika Kijevu se može gledati i uz poređenje kako je to izgledalo prije godinu kada su prve posjete glavnom gradu Ukrajine posmatrane kao riskantne po život. Godinu poslije stvari su se umnogome promijenile.

"Samo je još nedostajalo da Biden u Kijev dođe zrakoplovom. To bi bio apsolutni poraz Rusije jer bi to značilo da Kijev ima kontrolu i na nebu. Ovo jeste rat u Ukrajini, ali su Amerikanci i dalje posvećeni pomaganju. Pokušaji Rusije da se prikaže kako je ovo američki rat u Ukrajini su netočni jer nitko sa Zapada nije natjerao Rusiju da napadne Ukrajinu. Pred sam početak agresije pokušalo se razgovarati o neutralnom statusu Ukrajine gdje je Rusija mogla iskamčiti položaj Krima i istočne regije koje su zaposjeli u Donjecku i Lugansku, ali je Rusija odlučila drugačije. Rusija se pripremala za rat, ali ne da ovako dugo traje. Nisu bili spremni ni na ovakav odgovor Zapada koji nije iskoristio sve mogućnosti sankcija pokušavajući ostaviti bilo kakav prostor za njen povratak u međunarodnu zajednicu. Manje-više svi čelnici Zapada su posjetili Ukrajinu i sada je Biden zatvorio krug i pokazao kakvu podršku Ukrajina ima. Ukrajinci su u ovom ratu vrlo odlučni i teško da bi oni digli ruke od svoje zemlje i da nije bilo zapadne podrške. Ko god zna Ukrajince onda mu je jasno da oni više nikada ne žele biti pod ruskom čizmom", rekao nam je Avdagić.

I šta bi onda moglo presuditi da se ovaj rat konačno završi? Prema Avdagićevim riječima, rat će trajati sve dok i Rusija ima mogućnost naoružavanja iz drugih zemalja i podršku Kine, Sjeverne Koreje, Irana...

"Bojim se da jedan dio zemalja ne shvaća da ovo neće biti dobro ako ostane ovako. Ne ide na dobro ako Rusija poluči bilo kakve uspjehe. Ne mogu reći da se kraj rata nazire u ovoj godini", zaključio je Avdagić.

SA SVIMA RAZGOVARATI, A SA HRVATSKOM "ZAVRŠITI" JUŽNU INTERKONEKCIJU

Rusija je izgubila i energetski rat sa svijetom. Ipak, BiH je i dalje vrlo ovisna o ruskom gasu, zahvaljujući, najviše, Dodikovoj privrženosti Putinu. Ovih dana se digla velika prašina u priči oko diverzifikaciji opskrbom plina u BiH. Kako riješiti ovaj problem, pitali smo Avdagića:

"Bojim se da se BiH ponovo zapostavlja i da se priča završila nakon izbora i djelovanja visokog predstavnika. Međunarodna zajednica mora otvoriti novi dijalog o preustroju BiH i budućnosti. BiH je evropsko-američki protektorat i posve bi bilo normalno da se otvori široki dijalog i razgovara sa svima uključujući i Milorada Dodika koji je tu i bez kojeg ne ide. Treba razgovarati kako ne bismo imali status quo. BiH se najlakše i najbrže mogla spojiti na plinovod preko Slavonskog Broda kada bi RS pristala na to. Međutim, za to nije bilo volje nego je plin doveden u Rafineriju Bosanski Brod koja ne radi i koja će ga koristiti za prodaju, ali on neće doći do potrošača u BiH. Na kraju će biti sagrađena južna interkonekcija. I ona će biti smislena kada dođe azerbajdžanski plin do jadranske obale. Mislim da to pitanje treba riješiti do zajedničke sjednice Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Hrvatske i u paketu s Hrvatskom. Međutim, to neće riješiti pitanje Milorada Dodika koji je i dalje među izuzetno rijetkim saveznicima Vladimira Putina u svijetu", kazao nam je Denis Avdagić, vanjskopolitički analitičar iz Zagreba.