Da li je "prokletstvo Bogdanovića", kako su zvali historiju duševnih bolesti i tragedija koje su se dogodile u ovoj porodici, bio okidač da se Ljubiši tog 9. aprila 2013. godine pomrači um i da ubije 13 ljudi u Velikoj Ivanči, među kojima i rođenog sina i majku, kao i dvogodišnjeg dječaka, ni nakon deset godina nije poznato.

Ubrzo nakon ovog, najvećeg masakra u Srbiji isplivali su detalji o historiji duševnih bolesti u Ljubišinoj porodici, o kojoj se šutilo.

Ljubiša Bogdanović nije psihijatrijski liječen, ali sudeći po informacijama iz sela kod Mladenovca koje je svojim činom zauijvek zavio u crno, nekoliko članova njegove porodice jeste, piše Srbija Danas.

Komšije su navele da je njegov stric liječen u duševnoj bolnici i da je u njoj preminuo, a da je unuk njegovog drugog strica također liječen.

Mještani su ispričali i da se Ljubišin otac ubio vješanjem kada je on imao sedam godina, a da je na isti način sebi presudio i njegov djed. Jedna žena iz porodice ubila se skokom u bunar, a jedni mediji su preneli su da je riječ o Ljubišinoj babi, dok su drugi naveli da je riječ o snajki njegovog bratanca.

Kolektivna sahrana u Velikoj Ivanči

Osim nagađanja da se razlog njegovog čina krije u genetici, po selu su kružile i priče da se motiv krije u vezi njegovog sina Branka sa jednom djevojkom, koju on nije odobravao. Mještani su naveli da su Branka sa djevojkom navodno upoznali Goran i Jovana Despotović.

Motiv je Ljubiša, međutim, odnio u grob. Njegova žena Javorka je, kako su mediji pisali, u policiji rekla da "ne zna šta mu se desilo tog jutra". Ispričala je da je Ljubiša bio nervozan čovjek, kao i njegov otac, kao i da ju je tukao. Opisala je kako je tog jutra ušao u kuhinju u kojoj je spavala i rekao joj da "nama više nema života", a zatim pucao u nju. Navela je da se potom onesvijestila, a zatim da je puzala ka kupatilu gdje je on, čudeći se što je još živa, pucao u nju ponovo.

Žena je samo pukom srećom ostala živa. Ostala je da živi u kući u kojoj je krvnik pucao na nju i oduzeo joj dijete. Komšije su pričale da su je viđale u selu, ali da niko ne razgovara sa njom.

Bogdanović je, podsjetimo, kobnog jutra, oko 5 sati, u krvavi pohod krenuo iz svoje kuće. Najprije je iz pištolja presudio sinu Branku (42) i majci Dobrili (83), a svoju suprugu Javorku teško ranio, a koja je jedina preživjela ovaj napad.

Potom je ušao u kuću Despotovića, na čijim je vratima ubio Mikaila (61), a potom i Milenu (61), njihovog unuka Gorana (23), njegovu suprugu Jovanu (21) i njihovog dvogodišnjeg sina Davida na čijem je krštenju prisustvovao samo nekoliko mjeseci prije.

Poslije toga, ubio je Ljubinu Ješić (64) i njenog sina Miloša (48), a u domu Mijailovića bračni par Velimira (78) i Olgu (79).

U posljednjoj kući u ulici, porodice Stekić, ubio je Draganu (50) i Danicu (78).

Nakon toga, Ljubiša je odlučio da presudi sebi i upucao se u glavu. Preminuo je dva dana kasnije. Ljubiša nije sahranjen na lokalnom groblju, već u selu Rajkovac.

Kuće njegovih žrtava su mahom ostale napuštene i obrasle, svojim prizorom podsećajući na tragediju.