Od nebrojenih priča o svom životu berbera u Iraku, Qaiss Al-Sharaa najviše voli da priča o 9. aprilu 2003, kada je gledao kako Iračani i američki marinci ruše statuu Saddama Husseina ispred njegovog salona na trgu Firdos u Bagdadu.

Statua iračkog diktatora koji pruža desnu ruku, visoka 12 metara, bila je postavljena samo godinu dana ranije, da bi se proslavio njegov 65. rođendan.

Rušenje tog spomenika bilo je simbolični trenutak invazije koju su predvodile SAD. TV prijenos kada su marinci vezivali statuu za vozilo da bi je srušili, pretvorio ju je u simbol kraja četvrt vijeka Saddamove vladavine. Ali u stvari, statua na Trgu Firdos je bila djelić ogromnog broja spomenika i palata koje je Saddam podigao da bi pokazao svoju moć.

Sve njegove statue i slike su odavno nestale. Mnoge njegove palate i zgrade su dobile nove namjene u novom Iraku. Ali, veliki dio nade koja je došla uz brisanje Saddamovog represivnog vizuelnog prisustva je također nestala, spaljena prvo godinama brutalnog nasilja, a potom uništena razorenom privredom i divljačkom korupcijom nove političke elite frakcija zasnovanih na sektama.

Trg Firdos je renoviran i postao je mali park, finansiran privatnim bankama. Na zgradi koja se diže iznad trga je veliki mural iranskog generala Qassema Soleimanija - ubijenog u napadu dronom SAD-a 2020, i imama Husseina, unuka proroka Muhameda. Takve šiitske slike se šire Bagdadom zbog dominacije šiitskih partija koje na vlasti podržava Iran.

Al-Sharaa je rekao da, iako mu ne nedostaje Saddamova vladavina, nedostaje mu "vladavina zakona". "Porodice su previše uplašene da dolaze u park jer su tamo dileri droge", rekao je on o trgu. Nije poznato šta se dogodilo s tom statuom Saddama, ali su lovci na suvenire odnosili dijelove.

Grupa mladih američkih marinaca iz Utaha je 2003. rekla da je statui odsjekla desnu ruku i namjeravala da je proda na "e-Bayu". Ali nestala je iz njihovog tereta dok su pokušavali da ga prokrijumčare za SAD.

Njemački trgovac antikvitetima rekao je 2016. godine da je kupio lijevu nogu statue Husseina, a zatim je preprodao na "e-Bayu" za više od 100.000 dolara.

Britanski novinar Nigel Ely pisao je 2017. knjigu o komadu lijevog dijela zadnjice statue Saddama koji je otkinuo sa statue. Pokušao je da ga proda na aukciji u dobrotvorne svrhe, ali nije dobio dovoljno visoku ponudu.

Saddamova politika ispunjavanja Bagdada i drugih gradova palatama i statuama i svojim portretima "stvorila je sliku božanskog vođe", rekao je za AP viši naučni saradnik Chatham Housea Renad Mansour. Saddam je "trebao da projektuje moć na različite načine da bi podsjetio ljude ko je bio glavni".

Neki od Saddamovih spomenika su ostali, uglavnom zato što su imali nacionalističko značenje koje je prevazilazilo njega. Na primjer, još se iznad rijeke Tigar nadvija "Luk pobjede" od dvije džinovske ruke koje drže ukrštene saablje, i dvije velike tirkizne polukupole koje se nazivaju Spomenik Al-Shaheedu - Spomenik mučenicima. Otvoreni su 1983. i 1989. u znak sjećanja na poginule u ratu Iraka i Irana 1980-ih.

Palatu Al-Faw sagradio je Saddam 1990-ih na ostrvu usred vještačkog jezera kako bi obilježio ponovno zauzimanje istoimenog poluostrva tokom rata. Prvi put je poslije 2003. godine korišctena kao vojni štab američke koalicije pod nazivom "Camp Victory". Kasnije je pretvorena u Američki univerzitet u Bagdadu, zahvaljujući finansiranju uticajnog iračkog biznismena Saadija Saihooda.

Saddamovo prisustvo još je u kampusu: Njegovi inicijali su urezani na zidovima i plafonima. Vještačko jezero je i dalje popunjeno rasom džinovskih šarana koje je donio Saddam.

Ali sve što je direktno odražavalo Saddama je izbrisano.

Dan pošto je srušena statua s Trga Firdos, Kurdi su srušili Saddamovu statuu u sjevernom gradu Kirkuku. Gađali su je cipelama u lice i slavili pad čovjeka koji je brutalno gušio njihovo stanovništvo, uključujući opasnu kampanju 1980-ih koju je organizacija "Human Rights Watch" nazvala genocidom. Ta i druge statue zamijenjene su slikama kurdskih lidera, posebno Masuda Barzanija, koji je vodio tu kurdsku autonomnu oblast na sjeveru od 2005. do 2017. godine.

U Bagdadu, najveća šiitska četvrt dugo se zvala "Saddam City". Saddam, koji je brutalno uništio svako neslaganje među iračkim šiitima, namjerno je postavio džinovski, živopisni mural sa svojom slikomu glavnom dijelu tog okruga.

U junu 2003. šiiti su se okupili na ceremoniji kojom je okrug promjenio naziv u "Sadr City", po porodici istaknutih šiitskih sveštenika. Otkriven je zamjenski mural koji prikazuje Mohammeda-Baqira Al-Sadr i Mohammed-Sadiq Al-Sadra - dvojicu sveštenika ubijenih pod Saddamovim režimom zbog protivljenja njegovoj vladavini.

Oni su rođaci Muqtada Al-Sadra, vatrenog sveštenika čija se milicija borila protiv okupacije SAD poslije Saddamovog pada. Danas je on jedan od najmoćnijih iračkih frakcijskih lidera, koji se suprotstavlja rivalskim šiitskim partijama koje podržava Iran i koje dominiraju na pozicijama u vladi. "Sadr City", dom miliona uglavnom osiromašenih šiita, njegovo je glavno uporište.

"Riječi ne mogu opisati kako sam se osjećao u tom trenutku. Bilo je to kao da sam prešao iz tame na svjetlost", rekao je Thalal Moussa o ceremoniji preimenovanja, kojoj je prisustvovao kao tinejdžer. Sada 37-godišnji i izvođač radova u državnoj agenciji za električnu energiju, on je vidio kako nestaju tadašnja očekivanja bolje budućnosti.

"Sada, nažalost, imamo ovu korumpiranu huntu koja kontroliše zemlju posljednjih 20 godina", rekao je on.