Jasmin Mujanović, bh. politolog s američkom adresom, analizirao je političke prilike u Bosni i Hercegovini i utjecaj stranih faktora na uspostavu vlasti.

-Paradoks američke i politike Europske unije na Balkanu je što su dovršili usvajanje jezika kritike iz posljednja dva desetljeća - antikorupcija, promicanje civilnog društva, takmičenje velikih sila - ali su ih ispraznili od svake suštine s eksplicitnom svrhom održavanja statusa quo.

Sugerira da su oni koji su pomogli razviti neke od ovih kritičkih diskursa bili učinkoviti u mijenjanju javnog narativa o stvarno postojećem Balkanu — ali nisu uspjeli cijeniti dubinu straha i protivljenja značajnim promjenama u regiji među ključnim zapadnim vladama.

Tačni izvori tog protivljenja su bezbrojni. Neki su lični i podmitljivi (lobiranje), drugi u osnovi šovinistički (strašni muslimani), a treći "strateški", tj. ono što je profesor Daniel Serwer nazvao američkom politikom "glavne države" prema Srbiji.

Dugoročna opasnost je, međutim, da zapadni dužnosnici prihvaćanjem ovaj kritički diskurs dok ih prazne od njihove suštine pomažu produbiti osjećaj ideološke otuđenosti i razočaranja među regionalnim javnostima i dodatno učvrstiti reakcionarne elite.

Ako američki veliki regionalni “antikorupcijski” križarski pohod znači predaju Bosne Čoviću i Dodiku i Crne Gore Vučiću, kao što se trenutno čini slučaj, izraz je izgubio svako značenje. A to stvarnu borbu protiv korupcije čini težom za realizaciju.

Ljevica bez vjerodostojne nade u promjenu, bijes i ogorčenost vratit će se kao glavni politički faktori. To znači više iseljavanja, ali i veće izglede za građanske sukobe - upravo ono što cijela ova perverzna zapadna politika želi izbjeći. To je glupost najvišeg reda, zaključio je Mujanović.

(SB)