Samira Halilović ne pamti roditelje i sestru. Imala je svega 11 mjeseci u maju 1992. godine kada su u bratunačkom selu Joševa ubijene njene majka i sedmogodišnja sestra, a ona je preživjela iako je pucano u bešiku u kojoj se nalazila.

Nakon skoro tri desetljeća traganja za njihovim posmrtnim ostacima, Samira će ih s drugim članovima porodice 12. maja ukopati u mezarju Veljaci u Bratuncu, u nadi da će jednog dana pronaći i oca.

Sjećanja na majku Safiju, koja je imala 31 godinu kada je ubijena, i sedmogodišnju sestru Amiru Parangaliju, Samira danas i nema jer je imala 11 mjeseci kada su 1992. ubijene.

"U mene su pucali isto, bila sam u bešici. Pucali su, međutim vidjeli su da sam živa. Oni su mislili, 'hajde ugušit će se, neće ni ona ostati živa'", kaže Samira za Detektor.

Zaklali joj 67-godišnju nenu, ubili strinu i amidžičnu od 11 mjeseci

U tom selu Samiri su ubijeni nena Rukija, strina i amidžična, koja je, kao i ona, imala 11 mjeseci. Nena, koja je tada imala 67 godina, zaklana je.

Halilović navodi da je vojska došla u selo da vide ima li neko živ i da su tada našli bebu pod bešikom.

"Čuli su da plače beba pod bešikom, to sam ja bila. Kad su došli, bešika je bila sva istrijeljana rafalima. Pucali su, ali eto to je Božije davanje da sam ja ostala živa", dodaje ona.

Kaže da danas nema uspomena na mamu i sestru, ima samo fotografije odjeće sa ekshumacije. Ono što je saznala od drugih jeste da je majka bila dobra osoba. Rekli su joj da je sestra imala kovrdžavu plavu kosu.

Ona za Detektor kaže da su u jednoj grobnici pronađene majka i sestra, u drugoj su bile strina i amidžična, dok je nena bila sama. Posmrtni ostaci su ekshumirani 2021. godine.

Samira još uvijek traga za posmrtnim ostacima svog oca. Njen četverogodišnji brat je zarobljen i odveden u logor, što je ostavilo posljedice po njegovo zdravstveno stanje.

Više od tri decenije je prošlo od ubistava i za Samiru je spoznaja da će ih ukopati ujedno i olakšanje.

"Žene nevine ubijene. Za mater sam dobila uzrok smrti da je ubijena iz rafala, da je u grudni koš pogođena, a za sestru još nisam dobila uzrok smrti", opisuje Samira.

Ukop šest osoba, traganje za oko 200 žrtava s područja Bratunca

U petak, 12. maja, u Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju "Veljaci" bit će ukopano šest žrtava bošnjačke nacionalnosti koje su 1992. ubijene na području Bratunca, a kasnijih godina su njihovi posmrtni ostaci ekshumirani u Bratuncu, Srebrenici i Ilijašu.

Konačan smiraj ove godine, osim članova Samirine porodice, naći će i Sabaheta Hasanović, koja je nestala u novembru 1992., a njeni posmrtni ostaci su krajem 2020. ekshumirani na lokalitetu Miholjevine, u općini Srebrenica.

U petak će biti sahranjeni i Šaćir Muminović, koji je ekshumiran 2003. godine, te Alija Hodžić, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani 1996. na području općine Ilijaš.

Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja "Žena Podrinja" Bratunac, kaže da se ove godine održava 17. kolektivna dženaza u mjestu Veljaci u Bratuncu, u kojem je do sada ukopano 306 osoba.

Detektor je prošle godine pisao o dženazi na kojoj je najmlađa žrtva bio devetogodišnji Salmir Hodžić, spušten u mezarje pokraj svoje majke. Njegovi posmrtni ostaci nisu bili kompletni.

Sinanović dodaje da je neke od osoba koje se ove godine ukopavaju poznavala, ali da se za velikim brojem njih još uvijek traga. S ovog su područja, opisuje, nestale cijele porodice, njih devet.

Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH, navodi da su na području Bratunca nestale ukupno 603 osobe, dok se još uvijek traga za oko 200 žrtava. Jedna od najvećih grupa za kojom se još uvijek traga bila je zatvorena u Rudniku Sase, i tim osobama se 1992. godine izgubio svaki trag.

"Tražimo još jednu grupu žrtava koje su 1992. godine ubijene u Glogovoj, tražimo grupu koja je dovedena iz Herceg-Novog. Dakle, imamo mnogo informacija o žrtvama koje su nestale, znamo ko su oni i intenzivno tragamo za njima. Međutim, ono što je zaista problem jeste precizna lokacija na kojoj se ti posmrtni ostaci zapravo nalaze", dodaje Fazlić.

Mnogo je ubijenih starijih osoba za kojima se traga

Najavljuje da će Institut uskoro raditi na još dvije lokacije upravo u potrazi za ovim grupama, u nadi da će se informacije kojima raspolažu pokazati tačnim. Imali su, kako navodi, ranijih neuspješnih pokušaja jer se “informacije o preciznim lokacijama na kojima se nalaze tijela uporno kriju”.

"Svako selo u Bratuncu još ima nestalu osobu i mnogo je starijih osoba za kojima još tragamo, osoba koje su ostale na svojim ognjištima, nisu htjeli napustiti svoje domove. Tu su i ubijeni. Radi se uglavnom o pojedinačnim grobnicama koje je zapravo najteže naći, jer u najvećem broju slučajeva nema svjedoka", zaključuje Fazlić.

Sinanović naglašava da, osim potrage za nestalim, nije zadovoljna procesuiranjem zločina nad Bošnjacima u Bratuncu.

Za zločine počinjene na području Bratunca, pred Haškim tribunalom osuđeni su Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Miroslav Deronjić.

Državni sud je zbog zločina u Bratuncu osudio Mirka Todorovića na 13 godina, Miloša Radića i Sašu Cvetkovića na po 12 godina, a Najdana Mlađenovića na tri i po godine. Savo Živković i Savo Babić su oslobođeni. Pred ovim sudom trenutno je u toku postupak protiv Milana Trišića.

Viši sud u Beogradu je, zbog zločina počinjenih u maju 1992. na području Bratunca, osudio Dalibora Maksimovića na 15 godina zatvora, dok su u ovom sudu u toku postupci protiv Jovana Novakovića i Novaka Stjepanovića.