Ukrajinski Vox, uz podršku Evropske unije, u decembru 2022. objavio je Publikaciju “Propaganda za ‘mlađeg slavenskog brata’ na Balkanu: kako Rusija promovira kampanju dezinformacija u Srbiji” u kojoj se ističe da je ruska propaganda u medijskom prostoru Srbije veoma opasna jer je transnacionalna, te da su kampanje dezinformisanja često usmjerene na druge zemlje regije – Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo i Sjevernu Makedoniju.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

U Publikaciji se tvrdi da je ruska propaganda našla pogodno tlo u Srbiji zbog njenih bliskih kulturnih i geopolitičkih veza sa Rusijom, kao i da ih povezuju zajednička pravoslavna crkva i slavenska nacionalnost, a Vladimir Putin koristi Rusku pravoslavnu crkvu da proširi i legitimizira interese Rusije na Balkanu. Kao druga poluga ruskog uticaja navedena je energetika, jer Srbija u potpunosti ovisi o ruskom plinu, a Ruska Federacija kontrolira i naftni sektor srpskog energetskog sektora. Upravo rusko preuzimanje Naftne industrije Srbije krajem 2008. godine pojedini analitičari označavaju kao početak otvorenog ruskog djelovanja u Srbiji koje je pratilo otvaranje ruskih i proruskih medija i nevladinih organizacija preko kojih se širio ruski uticaj (iz Srbije na region).

Heroiziranje Putina

Uz činjenicu da Aleksandar Vučić kontrolira više od 80 odsto medija u Srbiji, prema ukrajinskom Voxu, i Rusija ima snažan uticaj na masovne medije. Kao primjer navodi se državna novinska agencija Sputnik, koju finansira Ruska Federacija, a koja je s radom u Beogradu počela 2015. godine (nedugo nakon ukidanja Glasa Rusije koji se uređivao u Moskvi).

Početkom ruske agresije na Ukrajinu Sputnik se našao na meti zapadnih sankcija i njihovi uredi su zatvoreni u Evropi, dok njihov rad u Srbiji nikada nije bio ugrožen. Uposleni plaće primaju iz Moskve, a proizvode program koji preuzimaju drugi mediji (već na početku pokretanja agencija se hvalila da dnevno imaju 200-300 preuzimanja). Kada je zbog evropskih sankcija i Televizija Russia Today bila prisiljena zatvoriti svoje urede širom Evrope, u novembru prošle godine je objavljeno da se pokreće multimedijalni on line portal na srpskom jeziku – Russia Today Balkan, te da je emitiranje televizijskog programa planirano do 2024. godine. Glavna urednica Russia Today Balkan (kćerka glavne urednice Sputnika) tada je izjavila: “Vjerojatno nas nigdje u svijetu nisu očekivali toliko kao ovdje. I želim se obratiti dragim Srbima na njihovom jeziku: Braćo, gledajte Russia Today.“ Srbija, zemlja kandidat za članstvo u EU, nakon ruske agresije na Ukrajinu, ruskim medijima je širom otvorila vrata.

U Publikaciji Voxa se postavlja pitanje: koji su glavni narativi koje Rusija promovira u Srbiji? Analizom medijskih sadržaja došli su do sljedećih odgovore: “Prvo, proruski masovni mediji u Srbiji promoviraju rusko gledište o međunarodnoj politici. Mediji šire ideju da politika Zapada prema regiji Balkana nije usmjerena na promicanje demokratskih vrijednosti, već se temelji na geostrateškim interesima. Drugi veliki narativ je diskreditacija EU i NATO-a. Proruski mediji tvrde da euroatlantske institucije ugrožavaju neovisnost i suverenitet Srbije.“

U prilog ovim tvrdnjama navode se istraživanja beogradske organizacije za ljudska prava Crta prema kojima 40% Srba ne podržava da se Srbija pridruži EU i umjesto toga žele ujedinjenje s Rusijom, te da zahvaljujući uspješnoj propagandi proruskih medija 3/4 Srba smatra da je Rusija bila prisiljena ratovati s Ukrajinom zbog ekspanzionističkih namjera NATO-a. Istovremeno proruski mediji redovno iznose tvrdnje da su ruska ulaganja donijela ekonomsku korist Srbiji, dok heroiziraju Putina i daju mu gotovo božanski status, a prema zaključcima Publikacije glavni cilj im je pokazati srpskom narodu da postoji alternativa zapadnom liberalnom demokratskom sistemu i da je to – Putinov sistem.

Koliko je uspješno ovo medijsko djelovanje potvrđuju ankete, koje se navode u Publikaciji, a prema kojima je Putin svjetski lider kojem se Srbi najviše dive, a čak 95 odsto Srba vidi Rusiju kao pravog saveznika, dok njih 11 odsto naginje Evropi koja je glavni financijski sponzor Srbije. Iz navedenog se nameće zaključak da EU u Srbiji finansira – Putinove planove.

Prijateljstvo Srba i Njemačke

Manuel Sarazzin, specijalni izaslanik njemačke Vlade za Zapadni Balkan prije nekoliko dana je za njemačke medije izjavio: “Mene prijateljstvo Srba i Njemačke na ekonomskom planu ne brine. Svi u Srbiji znaju gdje će zemlji biti bolje u budućnosti. Ali, od raspoloženja stanovništva i spoljne politike zemlje me boli glava. Tamo ima toliko proruske propagande koja Srbiju sve više udaljava od Evrope.“

Osim što je njegova izjava potpuno kontradiktorna – nije zabrinut zbog njemačko-srpskog prijateljstva jer “svi znaju“ gdje će Srbiji biti bolje, ali ga brine raspoloženje stanovništva i spoljna politika, a valjda se pod “svi“ podrazumijeva i stanovništvo i oni koji planiraju i provode i ekonomsku i spoljnu politiku (što se teško može odvajati jer se radi o vladi pod isključivom kontrolom Vučićevih naprednjaka) – ukrajinska analiza ukazuje upravo suprotno: da je Vučić taj koji u Srbiji kontrolira medije i zajedno s Rusima formira javno mnjenje, ali i spoljnu, ekonomsku, i druge politike u Srbiji.

U Publikaciji se navodi i da je Srbija odbila uvesti sankcije Rusiji zbog njene oružane agresije na Ukrajinu, te da je Beograd s Kremljom sklopio sporazum o “konzultacijama” o vanjskopolitičkim pitanjima, da su Putin i Aleksandar Vučić potpisali novi plinski sporazum, a državni zračni prijevoznik Air Serbia udvostručio broj letova između glavnih gradova dviju zemalja. Osim toga, Rusija se postavila kao čuvar srpskih interesa po pitanju Kosova i srpske manjine u susjednim zemljama zbog čega se “Srbija žarko nada da će joj Putinova navodna pobjeda u Ukrajini nekako omogućiti da ponovno preuzme kontrolu nad dijelovima Kosova i drugim regijama Balkana“.

Publikacija se posebno bavila lažima propagandista o ratu u Ukrajini, citirajući medije iz Srbije, ali i profesora historije, Volodymyra Cibulnyka koji govori o Putinovim pokušajima prekrajanja povijesti i Vučićevoj izjavi da će priznati rusku agresiju ako Kijev osudi bombardiranje Srbije 90-ih godina. Podsjetimo da je Ukrajina bila među prvima koja je tada stala uz Srbiju, ali i da je tadašnja Savezna Republika Jugoslavija bombardovana zbog stravičnih zločina na Kosovu, što se u narativu koji se nameće u Srbiji, a koji Rusija uveliko podržava, potpuno ignoriše i NATO prikazuje kao agresor koji je bez ikakvog razloga napao Srbiju. Ove teze podržavaju skoro svi mediji u Srbiji i najveći dio javnosti.

Glavna meta – Bosna i Hercegovina

Sasvim je jasno da je ukrajinski Vox više no kritičan prema Srbiji i da jasno i precizno ukazuje na bliske odnose Kremlja i Beograda koji svoje djelovanje baziraju na propagandi i dezinformacijama. S druge strane, njemački Taz je prije nekoliko dana objavio analizu o ruskom uticaju na Balkanu ističući već na početku da ”pod uticajem ukrajinskog rata Zapad mijenja svoju balkansku politiku“, kao i da “ustupci Srbiji mogu izazvati opasne sukobe.”

Dalje navode: ”Dosadašnja strategija Zapada na Balkanu se okreće naglavačke. S jedne strane, SAD i EU podržavaju borbu Ukrajinaca za demokratske i zapadne vrijednosti. Na Balkanu, međutim, SAD, a potom i EU, žele prihvatiti etno-nacionalističke pozicije i nadaju se da će tamo ograničiti utjecaj Moskve. Stoga teže čak i ‘dogovorima’ s političarima koji brane ratne zločine i otvoreno se identificiraju kao Putinovi simpatizeri. S obzirom na rat u Ukrajini, Washington gaji nade da će uspjeti pridobiti autokratskog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Zapadu i ujedno izaći u susret hrvatskoj desnici koja simpatizira Putina.”

Janusz Bugajski, američki stručnjak za Jugositočnu Evropu i Zapadni Balkan u knjizi “Eurasian Disunion – Russia's Vulnerable Flanks“ koju je objavio još 2016. piše da “ruski napad na Ukrajinu i cijepanje ukrajinskog teritorija nisu izolirana operacija, već da je to dio šireg strateškog plana s ciljem ponovne izgradnje bloka moći sa središtem u Moskvi i natjecanja sa Zapadom.“ Nije malo zapadnih analitičara koji se slažu s Bugajskim i koji su nakon ruske okupacije Krima postavljali pitanje: ko je sljedeći?

Početkom ove godine Bugajski je upozorio da dešavanja u Ukrajini mogu imati ozbiljne posljedice na Balkanu, pogotovo u Bosni i Hercegovini. Po njemu je stanje na Balkanu sumorno zbog neriješenog sukoba u BiH izazvanog velikosrpskim projektom koji promovira Vučić, i što ima reprekusije i na Crnu Goru, a što Putin može iskoristiti da pokuša odvratiti pažnju SAD-a i saveznika od Ukrajine – proizvođenjem novog sukoba na Zapadnom Balkanu. I po njemu je sad glavna meta Bosna i Hercegovina. Govoreći o Evropskoj uniji u kontekstu rata u Ukrajini, Bugajski ocjenjuje da se EU pokazala kao “konglomerat različitih zemalja bez prave kohezije i sa slabom spoljnom politikom”.

Po Bugajskom Njemačka pomaže Putinu jer se Socijaldemokratska partija na čelu sa kancelarom Olafom Scholzom plaši bilo kakvog sukoba s Moskvom i ”radije bi ustupili dijelove Ukrajine Rusiji kako bi obezbijedili mir s Moskvom nego branili evropske principe. Nijemci žele da posluju kao i obično. Ovo njemačko-rusko partnerstvo izuzetno je štetno za evropsko jedinstvo, za evropsku bezbjednost i na kraju za transatlantizam. U Njemačkoj postoje glasovi koji se tome suprotstavljaju, i koji, nažalost, nisu u vladi. Nadao sam se da će Zeleni u tom smislu biti odlučniji.”

Promjena paradigme

Nema nikakvih sumnji da razjedinjenost Evrope vođena prvenstveno nacionalnim interesima – koja postaje sve vidljivija što duže traje rat u Ukrajini, kao i kroz posjete francuskih i njemačkih lidera Kini koje šalju poruke da su ekonomski interesi iznad svih drugih – samo ide u korist Rusije i Putina. No, na Zapadnom Balkanu su dosadašnju strategiju, kako piše njemački Taz, naglavačke okrenuli zajedno upravo SAD, Velika Britanija i EU, podržavajući Vučića, prosrpske i proputinovske snage u Crnoj Gori i slabljenjem otpora prema Miloradu Dodiku koji se otvoreno predstavlja kao Putinov prijatelj: ”Dodik radi šta hoće bez obzira na državnu vladu, Ustavni sud, međunarodne institucije i bošnjačko većinsko stanovništvo…” Navode i da se Dodik želi riješiti i visokog predstavnika međunarodne zajednice – njemačkog političara CSU-a Christiana Schmidta, ali ”Dodik to više ne mora raditi, jer SAD, EU i visoki predstavnik više niti ne prijete posljedicama zbog njegove politike.”

Taz dalje navodi da su ”antidemokratski, nacionalistički ekstremisti hrvatske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini podržani čak i protiv volje većinskog bošnjačkog stanovništva. Uz potporu iz Zagreba i opsežno lobiranje u Bruxellesu, hercegovačka ekstremistička stranka HDZ-BiH uspjela je preuzeti vlast u Federaciji. Escobar i EU diplomati, Borrell i Lajčak, mjesecima vrše pritisak na nenacionalističke stranke da pristanu na koaliciju s hrvatskim nacionalistima. Cilj je bio izbacivanje bošnjačke muslimanske nacionalne stranke SDA.”

Kad je u pitanju izborna reforma u BiH, Taz navodi da je to progurao HDZ uz pomoć Schmidta iako ona ”nikako ne odgovara standardima evropskog izbornog prava”, no sada HDZ ”opet zajedno sa srpskim ekstremistima, žele voditi borbu protiv ‘muslimana’ Balkana uopće i, hvaljeni od strane desničarskih struja u EU, teže ‘kršćanskoj’ dominaciji na Balkanu, posebno u Bosni. Politika SAD-a i EU podupire antidemokratske snage na Balkanu i time stvara opasan potencijal za sukobe. Mnogi se u Sarajevu pitaju kuda zapravo ide glas njemačke politike, koji je nedavno bio percipiran kao pozitivan. Trenutačno se ne čuje. Žele li Berlin, ministar vanjskih poslova, Zeleni i njemački aktivisti za ljudska prava doista neosporno prihvatiti promjenu paradigme na Balkanu?”

Zapad je odustao od demokratizacije Balkana

Prema ovom njemačkom listu, koji se poziva na neke američke analitičare, Zapad je odustao od dosadašnje strategije demokratizacije Zapadnog Balkana koja je ključni preduvjet za “zajednicu vrijednosti” Evropske unije: ”U konačnici, demokratizacija društava, suočavanje s poviješću i provođenje ljudskih prava više ne igraju nikakvu ulogu”.

Odustajanjem od ovih vrijednosti, na kojima je izgrađena zapadna civilizavija, i nametanjem rješenja Zapadnom Balkanu u kojima se podržavaju nacionalistički projekti velike Srbije, velike Hrvatske i velike Albanije, ozbiljno se narušava mir i sigurnost na Balkanu, jer ova rješenja zadiru u suverenitet BiH, Crne Gore i Kosova. Istovremeno, to su rješenja koja odgovaraju Kini i Rusiji koje, čini se, zasad puno ozbiljnije shvataju strateški značaj Zapadnog Balkana, i savršeno se poklapaju s ciljevima Kremlja koji već godinama (preko Srbije) realiziraju planove kojima Zapadni Balkan drže u stanju ”zaleđenog konflikta”.

Sve ono za šta se Zapad zalaže u Ukrajini, na Zapadnom Balkanu ne poštuje. Sve jači glasovi o ustupanju dijela teritorija Ukrajine Rusiji kako bi se rat zaustavio i to bez ponižavanja Putina, i nova (ekonomsko-interesna) podjela Zapadnog Balkana najbolji je put za ostvarenje Putinovih ciljeva: slabljenje Zapada i uspostavljanje novog svjetskog poretka u kome će Rusija imati jaku ulogu i biti novi vjetar u leđa evropskoj desnici i autokratima.

A ruska mašinerija dezinformacija ne posustaje u pripremanju terena za ”pravedniju podjelu svijeta”.

DEZINFORMACIJE, NAJJAČE ORUŽJE (RUSKE) PROPAGANDE: Ko sve na Zapadnom Balkanu finansira Putinove planove? je izrađen/a uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj DEZINFORMACIJE, NAJJAČE ORUŽJE (RUSKE) PROPAGANDE: Ko sve na Zapadnom Balkanu finansira Putinove planove? je isključiva odgovornost Slobodne Bosne i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.