Pravosudne institucije Bosne i Hercegovine izdale su naloge za hapšenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i još dvojice zvaničnika iz RS-a zbog kršenja ustavnog poretka. Aktuelna politička kriza predstavlja veliki test za državne institucije i vladavinu prava u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina suočava se s najtežom krizom od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine. Evropsko vijeće donijelo je 2024. godine odluku o otvaranju pregovora o pristupanju BiH Evropskoj uniji, što je predstavljalo historijski iskorak nakon višegodišnje stagnacije u procesu evropskih integracija zemlje. Međutim, aktuelna kriza pokazuje da je ta odluka više rezultat promijenjenih geopolitičkih okolnosti nego konkretnih reformi ili postignuća sada već urušene koalicije na državnom nivou, pišu Edo Kalinić i Paola Petrić za Fondaciju Heinrich Boll.

Od marta 2025. godine, rukovodstvo entiteta Republika Srpska donijelo je niz odluka koje podrivaju suverenitet i ustavni poredak BiH. Vlasti RS-a usvojile su zakone kojima se zabranjuje rad državnih pravosudnih i sigurnosnih institucija (Sud BiH, Tužilaštvo BiH i Državna agencija za istrage i zaštitu — SIPA) na teritoriji entiteta, te su uspostavile entitetska pravosudna i tužilačka vijeća, čime su efektivno prisvojile nadležnosti državnog nivoa. Krivični zakon RS-a dopunjen je tako da omogućava procesuiranje službenika iz RS-a koji nastave raditi u institucijama BiH, dok je zakon o "stranim agentima" uveden s ciljem da se ograniči rad medija i nevladinih organizacija koje finansiraju inostrani donatori — isti oni koji su godinama podržavali razvoj institucija RS-a.

Ove odluke donesene su kao odgovor na presudu prvostepenog suda kojom je predsjednik RS-a Milorad Dodik osuđen na godinu dana zatvora i zabranu obavljanja javnih funkcija u trajanju od šest godina, zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika — međunarodnog autoriteta zaduženog za nadgledanje provedbe Dejtonskog sporazuma. Međutim, ovo nije bila spontana reakcija na presudu, već realizacija dugogodišnje separatističke agende. Godinama su ove ambicije bile uglavnom retoričke, ali brzo i koordinirano donošenje novih zakona sugerira da su bile pažljivo pripremane unaprijed, pri čemu je presuda poslužila kao povod, a ne uzrok. Umjesto da iskoristi pravo na žalbu, Dodik je odlučio eskalirati politički sukob, dok su vlasti RS-a pokrenule ustavne promjene i usvojile zakon o "zaštiti ustavnog poretka RS-a", dodatno urušavajući nadležnosti državnog nivoa i poništavajući decenije reformi usmjerenih ka izgradnji države i euroatlantskim integracijama.

Kriza se dodatno produbila kada su Dodik, premijer RS-a, predsjednik Narodne skupštine RS-a i drugi zvaničnici iz ovog entiteta ignorirali sudske pozive i odbili sarađivati s pravosudnim institucijama. Kao odgovor na odluku pravosuđa o izdavanju naloga za hapšenje, vlasti RS-a najavile su formiranje entitetske granične policije, čime su direktno zadirale u nadležnosti države i dodatno podrivale ustavni poredak BiH.

Uticaj odluka RS-a na državu i regionalnu stabilnost

Bosna i Hercegovina je kompleksna država sa ustavnim okvirom koji osigurava nadređenost državnih zakona nad zakonima entiteta. Nedavne zakonodavne mjere Republike Srpske predstavljaju napad na ustavni i pravni poredak BiH, jer jednostrano prisvajaju nadležnosti koje pripadaju državnom nivou. Time se ugrožava funkcionalnost i legitimitet državnih institucija, a raste zabrinutost zbog mogućeg institucionalnog cijepanja ili čak de facto secesije.

Postoje dva osnovna mehanizma za suprotstavljanje ovim prijetnjama: Krivični zakon Bosne i Hercegovine, koji definiše krivična djela protiv ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta, te Ustavni sud BiH, koji je privremeno suspendovao osporavane zakone RS-a. Pored toga, državne pravosudne institucije brzo su pokrenule istrage o ovim kršenjima, iako najviši zvaničnici RS-a odbijaju saradnju. Njihovo privođenje, prema naredbi Suda BiH, smatra se ozbiljnim sigurnosnim izazovom. Odgovor državnih institucija biće ključni test njihove sposobnosti da održe vladavinu prava. Jasna i pravovremena komunikacija pravosudnih institucija bit će presudna za suzbijanje dezinformacija i sprečavanje zapaljive retorike domaćih i regionalnih političkih aktera, posebno iz Srbije, čiji su zvaničnici već ranije kritikovali odluke pravosuđa BiH.

Institucionalna otpornost i uloga međunarodnih aktera

S obzirom na aspiracije BiH ka članstvu u EU, od ključnog je značaja da EU i njene članice pomno prate sigurnosnu situaciju i pruže nedvosmislenu podršku državnim institucijama u očuvanju vladavine prava. Nedavno raspoređivanje dodatnih snaga EUFOR-a pokazuje opredijeljenost EU za očuvanje stabilnosti. Ipak, budućnost misije EUFOR Althea ostaje neizvjesna, s obzirom da njen mandat zavisi od godišnjeg produženja u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje je stav Rusije nepredvidiv. Dok vlasti RS-a otvoreno pozivaju na prekid misije, fokus bi trebao biti na pažljivom nadgledanju aktivnosti EUFOR-a u BiH i diplomatskim naporima za osiguranje njenog trajnog prisustva.

Godina 2025. označava 30. godišnjicu Dejtonskog sporazuma, a trenutna kriza predstavlja priliku za preispitivanje uloge međunarodnih aktera u BiH. Očekivanje da domaće institucije preuzmu veću odgovornost za provedbu dejtonskog okvira predstavlja pozitivan iskorak, iako je takva praksa trebala biti uspostavljena davno. Međutim, ovaj proces mora biti postepen i uz međunarodnu podršku za jačanje institucija, a ne kroz naglo povlačenje međunarodnog angažmana, što bi moglo dodatno destabilizirati zemlju.

Vanjski uticaji i geopolitička dimenzija

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nastavlja pružati političku podršku Miloradu Dodiku, jačajući njegovu secesionističku retoriku i podrivajući suverenitet Bosne i Hercegovine. Iako je Vučić nedavno otkazao planirani Dodikov govor pred Narodnom skupštinom Srbije zbog unutrašnjih političkih tenzija, to ne znači odstupanje od njegove šire strategije. Naprotiv, srpske vlasti sve više koriste situaciju u BiH da skrenu pažnju sa svojih unutrašnjih kriza. Svi ključni srpski zvaničnici osudili su postupke pravosuđa BiH u slučaju Dodik, iznoseći neutemeljene tvrdnje da institucije u Sarajevu, zajedno s bošnjačkim političkim predstavnicima, predstavljaju sigurnosnu prijetnju. Istovremeno, mediji pod kontrolom države i tabloidi pojačali su napore da izgrade narativ o srpskoj viktimizaciji u BiH, ponavljajući propagandne obrasce iz 1990-ih s potencijalno opasnim posljedicama. Izostanak odlučnog odgovora EU na ovakvo ponašanje zemlje kandidata za članstvo u EU dovodi u pitanje kredibilitet Unije u promovisanju stabilnosti i vladavine prava u regionu.

Mađarska također nastupa van okvira institucija EU u BiH, otvoreno podržavajući Dodika i osporavajući legitimitet pravosuđa BiH. Osim političke podrške, Budimpešta se sve češće spominje kao moguća destinacija za Dodika ukoliko pokuša izbjeći pravne posljedice, po uzoru na bivšeg premijera Sjeverne Makedonije Nikolu Gruevskog. Ovakav pristup dodatno narušava kredibilitet EU, jer Unija ne pokazuje spremnost da sankcioniše državu članicu zbog postupaka koji su u suprotnosti s vladavinom prava i evropskim vrijednostima u BiH.

Rusija je još jednom otvoreno stala iza Dodika, direktno podrivajući institucije BiH i dodatno destabilizirajući situaciju. Proruski Telegram kanali sistematski šire paniku i najavljuju sukobe u BiH, koristeći provjerene dezinformacijske taktike viđene u drugim kriznim područjima. Imajući u vidu veze između vlasti RS-a i radikalnih proruskih paravojnih grupa, ovaj razvoj situacije predstavlja prijetnju ne samo za sigurnost BiH, već i za EU. Dugotrajna kriza u BiH odgovara strateškim interesima Rusije, jer skreće pažnju EU sa Ukrajine i drugih sigurnosnih izazova, slabeći utjecaj Unije na Balkanu i potkopavajući jedinstvo Zapada. Ipak, ključni akteri — Dodik, Vučić i ruske vlasti — možda su pogrešno procijenili odlučnost Sjedinjenih Američkih Država, koje ostaju dosljedne u podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH.

Kriza kao prekretnica?

Aktuelna kriza u Bosni i Hercegovini predstavlja i značajnu prijetnju i moguću prekretnicu za budućnost zemlje. Ona razotkriva hitnu potrebu za sveobuhvatnim preispitivanjem ustavnog uređenja BiH i uloge međunarodne zajednice u nadgledanju njegove provedbe. Eskalirajuće tenzije, posebno podrivanje državnih institucija od strane rukovodstva Republike Srpske, izazivaju temelje suvereniteta i ustavnog poretka BiH, prijeteći slomom procesa izgradnje države i reformskih napora.

Istovremeno, ova kriza predstavlja ključni test za sposobnost Evropske unije da djeluje odlučno u vlastitom susjedstvu. Stabilnost BiH postala je lakmus test za kredibilitet politike proširenja EU, posebno u svjetlu utjecaja vanjskih aktera poput Srbije, Rusije i Mađarske, koji podgrijavaju separatističke agende. Odgovor EU na ove događaje odredit će da li BiH može ostati na putu ka euroatlantskim integracijama ili će zemlja skliznuti u daljnju fragmentaciju. Takav razvoj situacije mogao bi destabilizirati region i imati dalekosežne posljedice po mir i sigurnost na Balkanu. Ishod ove krize na kraju će oblikovati buduću putanju BiH — bilo kroz učvršćivanje njenih evropskih aspiracija, bilo kroz produbljivanje podjela i produženu nestabilnost.