Piše: MAJA RADEVIĆ

Vlada Kantona Sarajevo krajem aprila utvrdila je Nacrt zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na području Kantona Sarajevo. Po prvi put u Kantonu Sarajevo, ovim Nacrtom zakona se reguliše i ponašanje na internetu, kao i širenje lažnih vijesti koje “unose paniku i nemir” među građane.

Članom 30. Nacrta zakona predviđeno je da “ko iznosi ili prenosi lažne vijesti ili tvrđenja kojima se izaziva panika ili teže narušava javni red i mir ili onemogućava ili značajnije ometa sprovođenje odluka i mjera nadležnih organa i institucija koji vrše javna ovlaštenja, kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 600 do 1.800 KM”.

Upravo je navedeni član Nacrta zakona izazvao burne reakcije javnosti, a posebno medijske zajednice, jer je evidentno da se odredba o lažnim vijestima odnosi ponajprije na novinare i medije. Prije nekoliko dana, na direktan novinarski upit da li sankcije za širenje lažnih vijesti obuhvataju i medije, ministar unutrašnjih poslova KS Admir Katica izbjegao je dati direktan odgovor, rekavši kako ovaj zakon “obuhvata sva fizička i pravna lica”.

„Ovo je razmišljanje MUP-a Kantona Sarajevo kako se boriti protiv lažnih informacija koje izazivaju paniku u javnosti. Imali smo takve primjere u pandemiji koronavirusa. Pokušavamo zaštititi javni red i mir. Radi se o lažnoj informaciji, ona se namjerno plasira. Otvoreni smo za druga mišljenja, druge prijedloge. Ovo ne mora biti vezano za medije. Društvene mreže su mediji za sebe. Ako je i novinar predmet ozbiljne prijetnje onda će to biti predmet primjene ovog zakona. Kleveta nije predmet ovog zakona“, kazao je ministar Katica.

Međutim, u obrazloženju predloženih zakonskih rješenja Nacrta jasno stoji: “Propisuje se nov prekršaj pod nazivom 'Iznošenje ili prenošenje lažnih vijesti i tvrđenja' kojim se štiti javni red i mir, sprovođenje odluka i mjera nadležnih organa i sprečava izazivanje panike kod građana. Predlagač ukazuje na odredbu posljednjeg stava (5) ovog člana kojim je propisano da se prekršaj može počiniti i putem sredstava javnog informisanja, društvenih mreža ili drugih sličnih sredstava elektronske komunikacije”.

Ministar Katica tvrdi da Vlada Kantona Sarajevo na ovaj način ne pokušava uvesti nikakvu medijsku cenzuru, niti ograničiti slobodu medija.

“Ali ako imate situaciju da npr. neko objavi da se učenik kreće naoružan prema školi u Sarajevu i prijeti da će pobiti druge učenike, to onda izazove paniku kod roditelja, građana, policija se digne na noge, i ispostavi se da je lažna vijest - zar onda to lice treba proći nekažnjeno?”, pita Katica.

COPY-PASTE UREDBE IZ RS-a

Ovakvim ekstremnim primjerom ministar Katica pokušao je opravdati zakonsku odredbu koja je, u najmanju ruku, vrlo diskutabilna. Ko će i na koji način utvrđivati šta su to lažne vijesti i dezinformacije? Na koji način i po kakvim kriterijima će se mjeriti “panika” i uznemirenost kod građana? Koliki broj građana tačno čini „uznemirenu javnost“ – pet, petnaest, pedeset?

Način na koji je MUP Kantona Sarajevo najavio čitavu priču oko namjere da se posebnim odredbama zakona sankcionišu lažne vijesti, sam je po sebi diskutabilan, kaže za SB Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari.

„Naime, neke od izjava čelnika MUP-a KS zvuče prijeteći, te i prije formalnog usvajanja zakona u javni prostor šalju nedopustive i neprihvatljive poruke. Šta to zapravo želi policija Kantona Sarajevo? Tragično je da se ovim pitanjem policija uopšte i bavi. Ako su već imali namjeru, mogli su svoju ideju definisati, precizirati i na drugi način staviti javnosti na uvid. Kako će i na koji način utvrđivati šta je istina, šta ne, hoće li po svom nahođenju pisati kazne ili će na isti način pisati prijave? Želi li policija uzurpirati ulogu suda? Iza svega se krije veoma široka lepeza mogućih zloupotreba javne riječi i javnog prostora, pa i interneta kao javnog prostora, kako to policija najavljuje. Obzirom na način, objavljene ciljeve i želje, sve se doima kao žal za nekim davnim vremenima. Nadalje, iza zavjese viri pokušaj kopiranja entiteta Republika Srpska, gdje, kao što je poznato, na 'juriš' žele ponovo kriminalizovati klevetu“, kaže Divković, i pita da li je ovakav zakon zaista potreban u jednoj državi koja se navodno želi pridružiti EU.

Novinarka Rubina Čengić smatra da policija, u ovom slučaju MUP Kantona Sarajevo, ne može određivati šta je to lažna vijest.

“Nisam sigurna da je ovo dobro rješenje. Protiv lažnih vijesti i dezinformacija se treba boriti na drugi način - edukacijom, jačanjem kritičkog mišljenja, razgovorima o toj temi...  Mislim i da su kazne previsoke, nejasno je ko će ih određivati i kako, a ako uzmemo u obzir nepovjerenje u pravosuđe i zatrpanost sudova predmetima, pitanje je kako bi to sve izgledalo u praksi. 

Dodatno me brine da niko ne govori o zaštiti novinara poštovanjem Zakona o slobodi pristupa informacijama i otvaranjem institucija ili uvođenjem registra vlasnika medija, ali govorimo o kaznama za nešto što bi trebalo rješavati kroz obrazovanje i zdrav način razmisljanja. Dakle, ne idemo u pravcu demokratizacije i otvaranja, nego u pravcu represije”, kaže Čengić za Slobodnu Bosnu.

Početkom aprila 2020. godine, kada je svijetom zavladala pandemija koronavirusa, tadašnja predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović donijela je nekoliko uredbi sa zakonskom snagom, od kojih je jedna bila Uredba o prekršaju izazivanja panike i nereda.

„Zabranjuje se iznošenje ili prenošenje lažnih vijesti ili tvrđenja kojima se izaziva panika ili teže narušava javni red ili mir, ili onemogućava ili značajnije ometa sprovođenje odluka i mjera državnih organa, drugih institucija ili organizacija koje vrše javna ovlaštenja. Zabrana iz stava 1. ovog člana odnosi se i na radnje učinjene putem sredstava javnog informisanja, društvenih mreža ili drugih sličnih sredstava“, navedeno je u Uredbi sa zakonskom snagom o prekršaju izazivanja nereda i panike, koja je 6. aprila 2020. objavljena u Službenom glasniku RS. 

Gotovo identičan tekst sadržan je i u predloženom Nacrtu zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na području Kantona Sarajevo, koji smo naveli na početku ovog teksta. No, te 2020. godine, nakon što su građani, brojni mediji i opozicija u RS negodovali navodeći da Vlada pokušava uvesti „verbalni delikt“, Željka Cvijanović odlučila je da povuče spornu uredbu, i čak je javno priznala da postupanjem po Uredbi može doći do narušavanja prava slobode govora.

“Znajući da je jednako važno izbjeći bilo kakvu zloupotrebu, jer je u pitanju osjetljiv teren, a imajući u vidu da su građani nakon ovih teških sedmica već imali priliku da vide ko im govori istinu, a ko pokušava da unese nemir ili da ih zabavi senzacionalizmom, onda se nameće zaključak da takva uredba i nije potrebna", rekla je tada Cvijanovićeva.

Dakle, vlast u Republici Srpskoj (koja je posljednjih mjeseci ponovo na meti kritika zbog pokušaja kriminalizacije klevete) je čak i u tom pandemijskom, haotičnom vremenu kada su (lažne) vijesti i dezinformacije prestizale jedna drugu, shvatila besmisao nametanja ovakvih zakona. Tri godine kasnije, vlasti u Kantonu Sarajevo žele usvojiti ono što je u RS odbačeno kao “nepotrebno” i suvišno.

BESPRIZORNO UVOĐENJE CENZURE

Donošenje regulative koja se tiče interneta kao javnog prostora ne smije biti ishitreno, stihijsko i bez uključivanja stručne javnosti, kao i konsultovanja evropskih praksi, kaže prof. dr. Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

„Ako navedeni zakon uključuje i online medije, odnosno sve medije koji imaju online izdanja, veoma je važno da i medijska zajednica da svoj sud. Želim vjerovati da je izjava ministra Katice da će 'policija u okviru svog dijela posla utvrđivati namjeru i karakter vijesti i informacija' neprecizna i nesmotrena, jer ovako izrečena zvuči kao besprizorno uvođenje cenzure kakvo imamo u rigidnim autokratskim sistemima“, kaže za SB profesorica Turčilo.

Iako lažne vijesti jesu ozbiljan problem danas, sprječavanje njihovog širenja traži veoma širok front kompetentnih aktera koji će postići konsenzus o najboljem i najkorisnijem rješenju, a ovo pitanje nemoguće je riješiti na nivou kantona i na ovaj način, naglašava Turčilo.

Sličnog mišljenja je i Rubina Čengić.

„Činjenica je da u javnom prostoru, i ne samo u medijima, ima mnogo lažnih i neprovjerenih vijesti, neadekvatnog pristupa informacijama, govora mržnje, huškanja... ali to treba riješiti na druge načine. Uostalom, šta ćemo s političarima koji govore neistine hvaleći se nepostojećim ili izmšljenim uspjesima, čime uljuljkuju javnost? Na njih se ovaj zakon sigurno neće primjenjivati“, konstatuje naša sagovornica.

I zaista, šta ćemo sa našim političarima, koji nisu baš poznati kao oličenje iskrenosti i moralne odgovornosti za javno iznesene tvrdnje? Šta ćemo i sa takozvanim „divljim“ news portalima, koji nemaju impressuma, niti se zna ko im je vlasnik, a upravo su oni najveći generatori lažnih vijesti?

NEPRECIZNE ZAKONSKE FORMULACIJE

Predloženi Nacrt zakona već je izazvao reakcije opozicije u Kantonu Sarajevo. Iz Kantonalnog odbora SDA saopćili su da Nacrt koji je usvojila Vlada KS „predstavlja grubi udar na demokratiju, slobodu mišljenja i slobodu govora”.

“Kreiran je po uzoru na Zakon o kleveti u RS-u i sadrži elemente koji pogoduju uspostavljanju totalitarnog režima. Nejasni pojmovi i neprecizne formulacije vlastima omogućavaju da ozakone verbalni delikt, provode sistemsku represiju i progone političke neistomišljenike”, navode iz SDA i dodaju da njihov Klub zastupnika u Skupštini KS neće podržati ovakva zakonska rješenja.

Federalni zastupnik Stranke za BiH Admir Čavalić pozvao je vlasti u KS da odustanu od donošenja ovakvog zakona.

“Vlast izgleda i razumije kompleksnost ovog ovog pojma pa se zbog toga u članu 7. nacrta ("značenje izraza") sve definiše, osim izraza "lažna vijest". To nas dovodi do dodatne opasnosti - totalna paušalnost. Kao izabrani zastupnik na federalnom nivou ću uraditi sve što je u mojoj moći da zaustavim ove retrogradne pokušaje ograničavanja naših sloboda”, poručio je Čavalić.

U međuvremenu, ministar Admir Katica rekao je da Nacrt zakona tek treba proći kroz javnu raspravu, te da će u konsultacije biti uključeni i predstavnici medija i novinarska udruženja. Od Nacrta do usvajanja zakona predstoji još mnogo koraka i moguće je da će Vlada na koncu i odustati od spornih predloženih rješenja. Kako god bilo, sama namjera je zabrinjavajuća i otvara mnoga pitanja, prvenstveno ona koja se tiču ugrožavanja slobode govora i pokušaja uspostave kontrole nad radom medija i novinara.