Dan bijelih traka, u znak sjećanja na 3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana tokom rata u Bosni i Hercegovini, obilježava se danas širom našem zemlj. Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Nermin Nikšić prisjetio se svih zločina koji su se dogodili u periodu od 1992. do 1995. godine u Prijedoru ili okolini.

“Kada se probudila savjest svjedoka i otkrivena Tomašica svijet je još jednom vidio sav “raskoš” zločinačkog uma u BiH od 1992-1995. Ako odemo u Zecove, prijedorsko naselje- srest ćemo preživjele povratnike kako žive u kućama pored egzekutora. Mimoilaze se sa onima koji su im ubili članove porodice. Mi se ustvari samo trudimo shvatiti koja je to snaga kojom živi majka Hava Tatarević kad joj ubiju šest sinova. Hava mezare sinova danas gleda sa terase svoje kuće”, naveo je Nikšić.

Potom je dodao:

“To je Prijedor. Prijedor- grad logor. Keraterm, Omarska, Trnopolje. Preko 30 000 logorskim strahotama izmučenih, premlaćivanih, izgladnjivanih, ponižavanih, istraumiranih ljudi. 3.176 ubijenih nedužnih civila Prijedora. 102 djeteta. Niko od njih u Prijedoru danas nema spomenik. Umjesto toga 30. maja slavi se “Dan odbrane Prijedora od muslimana i Hrvata.” Napadi na povratnike, veličanje ratnih zločina i vrijeđanja, zastrašivanja, isticanja zločinačkih simbola- poruka su povratnicima. A tako se živjeti teško može”. 

Nikšić je kazao kako danas treba da se podsjetimo na sramne naredbe Kriznog štaba Prijedora od 31. maja 1992. godine.

“Žalosno je što i pored mnogobrojnih osuđujućih presuda, pojedinačne i komandne odgovornosti i pored činjenice da su zločinci mahom i sami priznavali krivicu, u  Prijedoru ni danas nakon 31 godinu nema suštinskog suočavanja sa prošlošću. Danas treba da se podsjetimo sramne naredbe Kriznog štaba Prijedora od 31. maja 1992. koji je naredio isticanje bijelog platna na kućama i domovima, a nošenja bijele trake na rukama nesrpskog stanovništva. Bijele trake su njihova civilizacijska sramota, njihovo opredjeljenje kojim su umjesto žrtava zapravo obilježili sebe. Naša dužnost je da ostanemo nepokolebljivi u sjećanju…”, naveo je Nikšić.

Simbolika bijelih traka podsjeća na dane maja 1992. godine, tačnije na vrijeme kada su vlasti bosanskih Srba izdale naredbu svim Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru da na prozore okače bijele čaršafe, a ako izlaze vani da vežu bijele trake oko ruke. Na taj način su označeni nesrbi u Prijedoru nakon čega su počela masovna zarobljavanja, ubistva i silovanja.

U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece.