Mini market
OSVRT GOJKA BERIĆA: "Zar do jučer nije izgledalo da je utakmica izgubljena, ali tu je glavni arbitar Dragan Čović"
06. Feb. 20250
Dževad Karahasan je pripadao manjini dobrih ljudi, a prezirao “mahanje nacijama” u stilu “Ja sam to!” Ali, kao da njegovu ljudskost, koja je ispred svakog drugog identiteta, nije bilo oportuno isticati u kontekstu viđenog ceremonijalnog oproštaja od pisca “Istočnog divana”
Kultura
01. Jun. 2023 01. Jun. 2023
0
Piše: Gojko BERIĆ (Oslobođenje)
Otišao je Dževad Karahasan, uz Andrića i Mešu Selimovića jedan od najvećih književnih stvaralaca koje je Bosna dala. Ovo je bilo opće mjesto u komemorativnom i medijskom opraštanju Sarajeva od pisca “Istočnog divana”, “Noćnog vijeća”, “Dnevnika selidbe” i drugih djela koja su mu donijela međunarodnu reputaciju. Ne ulazim u to koliko je smisleno poređenje Karahasana sa Andrićem i Selimovićem. Poznajući ga, makar i površno, iz nekoliko uzgrednih i jednog dužeg susreta, mislim da bi on bez razmišljanja porekao takvu glorifikaciju svog književnog djela. Iako preveden na šesnaest jezika, Karahasan je najviše čitan na njemačkom jezičkom području, a najmanje u vlastitoj zemlji. Međutim, u danima kad smo se opraštali od njega, broj njegovih čitalaca, obožavalaca i prijatelja naglo je “porastao”. U medijima se nije oglasio niko a da nije rekao da je potresen Karahasanovom smrću, te da njegov odlazak predstavlja veliki gubitak za našu kulturu. Te fraze su se najviše držali istaknuti političari, za koje postoji opravdana sumnja da su pročitali makar jednu Karahasanovu knjigu. Isti ti političari koji znaju da su izdvajanja za kulturu u ovoj zemlji najniža u regionu i koji žive jako dobro, za razliku od većine pisaca koji jedva preživljavaju. U Sarajevu knjige čita zanemarljiv broj ljudi, pa otuda i anegdota prema kojoj se u našem glavnom gradu objavljuje više knjiga nego što ima čitalaca!? A kako je tek u provinciji, gdje su koride i koncerti folk pjevača glavni kulturni događaji?
U protokolarnom smislu, uključujući i ekskluzivnu dženazu u haremu Alipašine džamije, Dževad Karahasan je ispraćen dostojno njegovih literarnih i intelektualnih zasluga. Ali sve je to djelovalo nekako oficijelno, pomalo i hladno. Isticano je samo ono što je on za života radio i postigao, dok je njegov ljudski lik ostao u sjeni njegove literature. Nije osvijetljen Karahasanov moralni lik, njegovo nepripadanje bilo kojoj nacionalističkoj većini i njegov animozitet prema njoj. Kao da to nije bilo oportuno isticati u kontekstu viđenog ceremonijalnog ispraćaja pisca. A valjda se imalo u vidu i stanje duha u zemlji. A Dževad Karahasan je snove o čistoj kulturi smatrao “ekstremno fašističkim” i prezirao “mahanje nacijama” i urlanje u stilu “Ja sam to!” U jednom od svojih posljednjih velikih intervjua je rekao: “Ja se svoje nacije ne odričem. Ja pripadam toj zajednici, ali ne dozvoljavam da me se svodi na tu pripadnost i ne dozvoljavam da me uvjere kako mogu biti dobar Bošnjak samo onda kad mrzim Srbe ili Hrvate. Ja ih, Bogu hvala, ne mrzim, ja volim svoje iskustvo života sa Srbima i Hrvatima. Meni su te kulture, te nacije, nazovite to kako hoćete, mnogo dale, ja sam za to zahvalan. Ja nisam Srbin, nisam Hrvat, nisam Židov, nisam Rom, nisam Talijan, nisam Nijemac, ali volim, poštujem i zahvalan sam i Nijemcima, i Talijanima, i Romima, i Srbima, i Hrvatima za sve dobro koje su mi dali, koje su me darovale njihove kulture… U životu dobro funkcionira samo uključivanje. Hajde da konačno počnemo ponovo uključivati. To je biće Bosne, to je naša tradicija i ja sam zaista zahvalan svojoj sudbini što sam imao priliku rasti i život provesti u toj i takvoj Bosni.”
Neka mi neko kaže kada je išta slično čuo iz usta naših nacionalističkih lidera i njihovih logističara iz sjene – naših vjerskih autoriteta? Kako se ovih dana ničeg od tih Karahasanovih životnih spoznaja i uvjerenja ne sjetiše njegovi nekadašnji studenti, danas intelektualci, koji se hvale da im je taj čovjek bio profesor? A on je svojim životom pripadao manjini dobrih ljudi, čija poveznica ima samo dvije riječi – biti čovjek. Uz njega se svaki pripadnik te neformalne zajednice osjećao sigurnijim. Nažalost, ta manjina bosanskohercegovačkog društva je sve manja. Tvore je civilizacijski emancipovani građani, ljudi koji misle svojom glavom. Ali, nju politički niko ne zastupa, ona je strano tijelo u institucijama sistema. Bosna i Hercegovina može opstati i bez knjiga Dževada Karahasana i bez bilo kojih drugih knjiga, koliko god one bile mudre, možda će postojati i bez ljudi kakav je bio Karahasan i kakvi su njemu slični. Ali više nikada neće biti slična autohtonom biću Bosne. Ova zemlja je razvaljena voljom opakih ljudi i veliko je pitanje da li će više ikada biti ponovo sastavljena.
Ovog vikenda sam pročitao jedan intervju poznatog pjesnika i dramskog umjetnika Enesa Kiševića (Bosanska Krupa, 1947) koji živi i stvara u Zagrebu i s nostalgijom se prisjećao našeg poznanstva iz kasnih šezdesetih godina, kada je Kišević kao mlad glumac počeo nastupati na Dubrovačkim ljetnim igrama. Njegove pjesme su prevedene na mnoge svjetske jezike, a ovdje ga pominjem zato što i svojom poezijom i svojim životom pripada nigdje registrovanoj zajednici dobrih ljudi. O tome on kaže: “Prvo smo, po Darvinu, bili životinje, pa smo od životinja postali ljudi. Nismo imali ni imena, ni granica, ni religija, ni nacija. Nismo bili ni svjesni da smo ljudi, a imali smo sve što bi danas osviješten čovjek trebao imati. Čovjek po tome i jeste čovjek što se nikad ne odljuđuje od ljudi. Razbor mu ne da da drugi vladaju njegovim umom. Takvi slobodni ljudi nikome ne služe osim svojoj savjesti. Zato su i omraženi od vlasti. Oni koji u kućnim ljubimcima nalaze zamjenu za čovjeka, možda se samo nesvjesno vraćaju svom iskonu. Najveće otkriće i napredak na zemlji će biti kada ljudi konačno postanu ljudi. Takvoj Naciji ljudi ja već sada pripadam. Ako je to ipak samo pusti pjesnički san, ja već sad taj svoj san dišem.”
Ljudskost je identitet ispred svakog drugog identiteta – vjerskog, nacionalnog i intelektualnog, ispred socijalnog statusa i društvenog položaja. Nekad je u ovoj zemlji i u ovom gradu bilo mnogo dobrih i velikih ljudi. Oni odavno nisu više tu. Umjesto njih, došli su neki drugi, koji su antipod svakoj ljudskosti. Oni su ovu zemlju učinili najjadnijom u Evropi, uz puno saučešće većine koja im je uvijek iznova povjeravala upravljačke mandate. I nikom ništa. Pilat je oprao ruke!
Mini market
OSVRT GOJKA BERIĆA: "Zar do jučer nije izgledalo da je utakmica izgubljena, ali tu je glavni arbitar Dragan Čović"
06. Feb. 20250
Mini market
KAD ĐAVOLU PRODAŠ DUŠU: "Da je živ Sidran bi imao svoj originalni komentar ovog Kusturicinog salto mortala"
23. Jan. 20250
Mini market
KOMENTAR GOJKA BERIĆA: "Očekivana smjena Nešića i nastavak suđenja Dodiku u Sarajevu neće proći bez..."
09. Jan. 20250
Mini market
GOJKO BERIĆ: "Donja Jablanica tek jedna od bezbroj razglednica propalog sistema"
05. Dec. 20240
Svijet
TRUMP IMA ŠOKANTAN PLAN KOJI JE RAZORAN POPUT TORNADA: Neće štedjeti nikog
Prije 4h0
Hronika
TRAGEDIJA U INDIJI: Najmanje 15 mrtvih u stampedu na željezničkoj stanici u New Delhiju
Prije 5h0
Zdravlje
AKO TEŠKO GUBITE KILOGRAME: Kortizol bi mogao biti glavni krivac
Prije 5h0
Regija
PO POVRATKU SA SKUPA: Autobus iz RS-a kamenom oštećen u blizini Sremske Mitrovice
Prije 5h0
Kultura
"SB" SJEĆANJE; OTIŠAO JE PETAR GUDELJ, JEDAN OD NAJVEĆIH HRVATSKIH PJESNIKA IKAD: Na "Slovu Gorčina“ 2012. u Stocu niko od lokalnih HDZ-ovaca ga nije došao pozdraviti
13. Feb. 2025
Kultura
UOČI PROMOCIJE KNJIGE RATNOG REPORTERA AKIFA AGIĆA U SARAJEVU: "Otkriva pravo lice Hrvatske i..."
14. Feb. 20250
Kultura
UMRO JE PETAR GUDELJ: Odlazak jednog od najvećih hrvatskih pjesnika
13. Feb. 20250
Kultura
KNJIŽEVNI PRVIJENAC JASMINE BIKIĆ: U "Tabakeru" stale pjesme o Osimu, Hasetu, Kinđetu, Keliju, Sidranu, Divjaku, heroju Ismailu Barlovu, Zulfiću...
14. Feb. 20250
trenutak ...
Komentari - Ukupno 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.