"Sanjao sam da je Nermin Nikšić rekao Čoviću: "Ne dam nama da ode glava" napisao je u svojoj objavi na Facebooku dr. Esad Boškailo, poznati ljekar sa američkom adresom i isto tako poznati ratni zarobljenik nekoliko HVO logora u Hercegovini, a povodom najave da će Nikšićevi koalicioni partneri u prostoru zloglasnog logora Rodoč graditi muzej u znak sjećanja na "ratne podvige i junaštva" HVO-a, piše Politički.ba.

Džaba ste sanjali dr. Boškailo!

Od Vašeg snoviđenja jača je "ljubav" halke kojekakvih političkih gmazova koji, vođeni ličnim interesima, kako koja godine, sve više puze pred dojučerašnjim mučiteljima vlastitog naroda.

Ne kažem da su ovi, bar veći dio njih, s kojima snishodljivi Nikšić politički oblikuje ne tako davnu historiju naroda ove zemlje, bili mučitelji bošnjačkog naroda, ne daj Bože.

Ali veliki broj onih koji na mjestu zloglasnog logora Rodoč žele vidjeti muzej HVO-a, a u čijim redovima su bili i mučitelji iz ovog logora, jesu. I to gori od onih najgorih kakve smo gledali u filomovima o nacističkim zločinima i zločincima.

Zar, zaista, muzej u Rodoču?

Znaju li federalni nosači političke kandžije koji nas svako malo ubjeđuju da treba "zaboraviti prošlost" kako bi gradili "lijepu budućnost", da mi znamo kakve su oni hinje i snishodljivci i da bi za šaku vlasti, najveći broj njih (pro)dali i našu prošlost i našu budućnost.

Znaju li oni šta znači biti logoraš?

Jesu li ikad čuli ispovjest nekog od paćenika iz Rodoča, Heliodroma, Dretelja, Gabele, da ne idemo dalje.

Ja jesam! I ne samo jednog.

Kad mi se najbliži član familije iz Mostara vratio iz Heliodroma, nije znao kako mu se zove ulica u kojoj je stanovao. I ubrzo je oslijepio.

Ne misle valjda ti koji "ne žele da pokreću nove sukobe" zbog izgradnje muzeja HVO-a u Rodoču, da neko vjeruje u ovo njihovo podlo objašnjenje vlastite odgovornosti za brisanje jednog od biljega teških ratnih zločina nad Bošnjacima Hercegovine?

Kakvim nas to sukobima prepadaju?

Boje li se da im "graditelji" muzeja, to jest HDZ partneri u vlasti ne otkažu političku podršku, pa su zbog toga spremni da na mjestu gdje su nekad Bošnjaci bili tučeni, ubijani, izgladnjivani, tjerani da umjesto vode piju vlastiti urin, izlagani najgorim metodama poniženja, objeručke pristanu na brisanje Rodoča iz evidencije zločinačkih logora u Hercegovini.

Svakako da se boje i zbog toga su spremni da ponize svaku žrtvu tih logora, pa to što rade, onda pravdaju "izbjegavanjem sukoba".

Ma, nemojte, molim vas!

Oni koji pristaju na fizičko uništavanje mjesta u kojima su činjeni najteži ratni zločini, bez obzira u ime koje vojske i kojeg naroda su činjeni, duboko su zagazili u glib revidiranja historije iz koga se već dugo naziru njihova prljava, pogana lica.

Jer takvi nikada nisu sjeli pred djevojčicu koja je netom izašla iz logora Liplje u kome su zlostavljači srušili sav njen svijet.

Nisu nikad sjeli pred oca iz Zvornika koji je u logoru gledao kako mu siluju kćerku, nisu sjeli pred momka iz Bratunca koji gleda kako mu ubijaju brata, a on nemoćan da bilo šta uradi. Ili pred onog momka iz Heliodroma kome satima vreli asfalt prži kožu na stomaku, onog iz Gabele što mu nožem utiskuju križ na grudima. Nisu lično slušali horor Trnopolja, Omarske, Manjače, Batkovića...

Nisu imali vremena.

Ako političari misle da će fizičkim brisanjem mjesta u kojima su nekad počinjeni najteži ratni zločini nad jednim narodom, muzejskim zbirkama osvjetljenim na lakiranim policama nekadašnjih soba za mučenje, prekriti sjećanje na te zločine, grdno se varaju.

Ne da će se pamtiti zločini počinjeni, naprimjer, u Rodoču, već će se jednako, i to s posebnim prezirom, pamtiti oni koji dozvoljavaju da se Rodoč pretvori u muzej u kome će zasluženo mjesto dobiti pripadnici vojske kojoj su pripadali oni koji su u ovom logoru počinili teške zločine.

Dr. Boškailo je imao sreću da preživi hercegovačke logore smrti. Da pamti i upozorava šta se u logorima koje je prošao događalo.

A što se tiče njegovog sna o "čuvanju nama", ipak, sami se moramo o tome pobrinuti.