Na tim pregovorima odbijen je Owen-Stoltenbergov plan koji je predviđao stvaranje tri etničke republike u tadašnjoj RBiH.

Lazović je reagirao na izjave pojedinih učesnika History festa koji se održava u Sarajevu, a od kojih se, kako nam je rekao, "moglo čuti niz ličnih ocjena o tome ko je to u ljeto 1993 godine bio za podjelu RBiH i prihvatanje Owen-Stoltenbergovog plana".

Kaže, kako je jednostavno osjetio potrebu da kao svjedok tog vremena govori o tome šta se događalo prije 30 godina, kako se u javnosti ne bi pojavljivale lične ocjene onih koje nemaju cjelovitu sliku i ne znaju istinu.

"Slažem se da su kod nas postojali različiti politički pristupi kao i da su pojedinci iz SDA na burnoj sjednici Skupštine RBiH, koju sam ja tada vodio, zagovarali prihvatanje tog plana. Slažem se i sa ličnim ocjenama nekih učesnika History festa, ali ono sa čim se ne mogu složiti jeste ta priča o prihvatanju podjele RBiH. Dogovoreno je tada na toj sjednici Skupštine da delegacija RBiH ne može apriori prihvatiti ponuđeni plan, ali da treba da se ode u Ženevu i obavi rasprava. Tako je delegacija otišla u Ženevu, a onda smo se vratili jer nismo prihvatili plan. Onda nas je Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik Predsjedništva pozvao u Zagrebu, u hotel Esplanadu, i rekao nam da ga je zvao David Owen da se vratimo u Ženevu jer su iskrsli neki novi momenti. Alija mu je rekao da je Predsjedništvo jedino meritorno da donese odluku hoće li se vratiti ili ne. Razgovarali smo i složili se da se vratimo", pojašnjava za Faktor Miro Lazović.

Kaže da se Izetbegović odlučio vratiti kući, jer niko nije ostao od vrha države u Sarajevu, a oni su se spremili za Ženevu.

"Prvi sam uzeo u ruke Owenov plan. Prvi stav govorio je o RBiH kao državi sastavljenoj od tri etničke republike. Rekao sam mu, ako ste nas zvali zbog ovoga, niste nas trebali zvati. Taj papir je onda počeo kružiti među članovima Predsjedništva. Owen nam je rekao - 'Nemojte se ljutiti na mene, nije to moj plan, već Tuđmanov i Miloševićev, a oni vas čekaju u vili udaljenoj 15 kilometara od Ženeve, pa to njima recite'", prisjeća se Lazović.

Kaže da je Owenu tada rekao da on ne želi da ide kod Tuđmana i Miloševića, a na to sve su zašutjeli članovi Predsjedništva Miro Lasić, Franjo Boras i Mile Akmadžić.

"Međutim, razmislio sam i shvatio da je bolje da to odbijemo pred njima dvojicom. Otišao sam do Fikreta Abdića i pitao ga, ako sad Fićo odemo za šta ćeš ti biti. Rekao mi je, Miro ovaj put moram biti s vama Srbima. Potom sam rekao Mirku Pejanoviću i Tatjani Ljujić da nisam za Owenov plan, rekli su odmah da nisu ni oni, ali da nam treba četvrti glas, jer su HDZ-ovci Lasić, Boras i Akmadžić bili na strani Tuđmana. Četvrti glas je bio Abdić. Spremili smo se i otišli u vilu gdje su nas čekali Tuđman i Milošević. Tu sam imao verbalni okršaj sa Tuđmanom. Rekao sam i njemu i Miloševiću da dignu ruke od Bosne, da imaju svoje probleme. Vi Tuđman imate problem kninske Krajine, a vi Miloševiću problem Kosova, a sutra i Vojvodine. Ponovio sam im da je RBiH međunarodno priznata država, da ima stolicu u UN-u i da nas se okane", priča Lazović.

Nakon što je ovako govorio, Tuđman se okrenuo Akmadžiću i pitao "kako se ovaj zove".

"Prekinuo me i pitao, koga vi ovdje predstavljate. Rekao sam, predstavljam 320.000 građana BiH koji su glasali za listu SDP-a na kojoj sam bio. Onda je nastavio da govori, kako ja ne razumijem zakašnjele historijske procese, da se RBiH mora podijeliti na tri nacionalna entiteta, da se Jugoslavija nije mogla održati kao multietnička država, pa tako neće moći ni BiH. Nisam ostao dužan i rekao sam mu, vi gospodine Tuđman granice u mojoj državi iscrtavate ratom, proganjanjem ljudi, suzama majki i te granice nikada ne mogu biti stabilne, pustite BiH na miru", odbrusio je Lazović Tuđmanu, plan je odbijen i sastanak završen.

Na kraju sastanka uslijedio je telefonski satelitski poziv iz Sarajeva. Zvao je Alija Izetbegović koji se interesirao za rezultate razgovora.

"David Owen mu je saopćio da je plan efikasno odbijen. Potom Owen zove mene i daje mi slušalicu. Alija mi kaže - 'Miro ja i ti isto mislimo o Bosni, ne daj Bosnu'", prisjeća se Lazović.