Nakon što je Milorad Dodik najavio Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji ovog bh. entiteta. Od 65 prisutnih zastupnika, za je glasalo 56. Odluka je izazvala brojne reakcije – predsjedavajući  Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić ocijenio je ovaj zakon kao direktni napad na ustavni poredak BiH, odnosno da je ovo službeno početak secesije entiteta RS ­– uslijedio je sastanak koalicionih partnera, nakon koga je Dodik ponovio da neće povući odluku NSRS, što je na kraju rezultiralo odlukom visokog predstavnika kojom je ukinuo odluku i nametnuo promjene u Krivičnom zakonu BiH po kojima će se ubuduće moći procesuirati svi oni koji na bilo koji način izvrše udar na ustavni poredak BiH.

Interes svih građana

Podsjetimo da je u svom zadnjem izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a, Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, ukazao je na intenziviranje secesionističke retorike i djelovanje vlasti RS-a, odnosno Milorada Dodika, u periodu od oktobra 2022. do aprila 2023. godine: “To truje političku klimu u entitetu i cijeloj državi. Vlasti RS-a kategorički odbacuju autoritet Ustavnog suda BiH, OHR-a i konfrontiraju se prema zapadnim partnerima. Preusmjeravanje, obustava ili uvjetovanje financiranja alati su koje međunarodni partneri imaju pri ruci kako bi odgovorili na ovaj razvoj događaja i koji moraju ostati na stolu. Potičem Vijeće sigurnosti da ove prijetnje shvati ozbiljno. Retorika gospodina Dodika dovodi u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, predstavljajući prijetnju miru i stabilnosti u zemlji i potencijalno široj regiji.“ Ustavni sud BiH je dio mirovnog sporazuma i napad na njega je napad na Dejtonski mirovni sporazum.

Ustavni sud BiH je najviši pravni autoritet u državi zadužen za zaštitu Ustava i njegove odluke su konačne i obavezujuće. Nesumnjivo da njegove odluke imaju značajan uticaj i na političke procese u državi, na šta je ukazivao Miodrag Simović u vrijeme dok je bio predsjednik Ustavnog suda BiH, jer “Ustavni sud, između ostalog, rješava složena ustavnopravna pitanja sa dalekosežnim implikacijama u kojima su zakonodavni ili izvršni organi na državnom ili entitetskom nivou često direktni učesnici“.

Funkcionalan i reformiran Ustavni sud BiH je među 14 prioriteta koje je Evropska komisija postavila pred BiH, jer, kako je navedeno u Mišljenju Evropske komisije potrebno je jačanje profesionalnosti i nezavisnosti sudija Ustavnog suda, počevši od poboljšanja kriterijuma za imenovanje i postupaka imenovanja, a naglašen je i problem nedostatka provedbe njegovih odluka. Odluka Narodne skupštine RS-a da usvoji zakon kojim neće prihvatati presude Ustavnog suda BiH, značila je i blokadu evropskih integracija Bosne i Hercegovine i dovodila u pitanje tvrdnje predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto da je fokus Vijeća ministara BiH “na 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Europske komisije.“

“U savremenim evropskim ustavnopravnim sistemima ustavno sudstvo zauzima posebno mjesto, jer brani osnovne principe, motive, ciljeve i programska načela ustavnopravnih sistema koji čine jedan od nosivnih zidova današnje Evrope“, ukazivao je Simović još prije nekoliko godina, jer uloga Ustavnog suda je “krucijalna kada je u pitanju zaštita ustavnopravnog poretka, uključujući ljudska ljudsa prava i slobode. Može se razumijeti da svako želi da Ustavni sud BiH donese odluku kakvu on priželjkuje. Međutim, Ustavni sud treba da se drži Ustava BiH, štiti ga i sudi po njemu. S druge strane, Ustavni sud BiH treba da bude nezavisan i nepristrasan. To je jedna od njegovih osnovnih karakteristika i bitan stub njegovog uspješnog rada. Autonomija, nezavisnost i nepristrasnost Ustavnog suda BiH je interes svih građana“.

Udar na državu

Svaki napad na Ustavni sud BiH po Nedimu Ademoviću, stručnjaku za ustavno pravo, “udar je na državu Bosnu i Hercegovinu“. On objašnjava da “sud fukcioniše na principu većine, sudije nisu muškarci ili žene, Bošnjaci ili Srbi, vjernici ili ateisti – oni odlučuju samo na principu većine sa pet glasova za ili protv neke odluke”. Zadnji napadi na ovaj sud po njemu nisu zbog funkcionalnosti, nego se radi o “jedinoj trenutno funkcionalnoj instituciji na državnom nivou koja je sposobna da proglasi bilo koji akt Republike Srpske neustavnim što se Dodiku ne sviđa, jer on tada za svoj poteze gubi legitimitet i legalitet”.

Iako je zadnja odluka NSRS bila dosad najveći napad na Ustavni sud BiH, napadi na ovaj sud počeli su s neprovođenjem njegovih odluka, na što također nikad niko nije reagirao, osim sporadičnih izjava pojedinaca koji su na to ukazivali, a neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH, koje su konačne i obavezujuće za sve, u BiH je krivično djelo (prema Krivičnom zakonu BiH) za koje je nadležno Tužiteljstvo BiH.

Kada je BiH početkom 2019. godine poslala odgovore na 655 dodatnih pitanja Evropske komisije (nakon što su poslali odgovore na upitnik s nekoliko hiljada pitanja) prećutano je da na više od 20 pitanja bh. vlasti nisu dostavile nikakav odgovor. Jedno od tih pitanja bilo je: Zašto 13 odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nisu do danas izvršene? Koji su razlozi? Poražavajući odgovor i po državu i po sve građane glasio je: “Nismo u mogućnosti u ovom trenutku dostaviti odgovor na ovo pitanje zbog nedostatka sveobuhvatnih informacija.“ 

Međutim uz ovo je bilo i dodatno pitanje: U koliko slučajeva je neizvršenje odluka Ustavnog suda BiH dovelo do krivičnog postupka zbog kašnjenja ili odbijanja da se izvrše odluke Ustavnog suda? Dostavite podatke. 

Odgovor na ovo pitanje pripremalo je Tužiteljstvo BiH koje je navelo da je za svaki od predmeta, za koje je utvrđeno da neka institucija ili pojedinac nisu proveli određenu odluku zadužilo određenog tužitelja za postupanje. Po rješenjima Ustavnog suda BiH o neprovođenju njihovih odluka kao odgovorni za njihovo izvršenje u najvećem broju predmeta su Parlament BiH, parlamenti entiteta, općine, općinska vijeća, općinski načelnici ili vlade entiteta, općinski ili neki drugi sudovi, a u manjem broju slučajeva određene fizičke osobe. 

No, nakon prikupljanja informacija, “tužitelji su u svakom od predmeta donosili odluke o tome da li postoje osnovi sumnje da su službene osobe svojim radnjama ili propuštanjem učinili navedeno krivično djelo, i u većini formiranih predmeta su donešene odluke o neprovođenju ili obustavi istrage, jer nije utvrđeno postojanje osnova sumnje da su te službene osobe učinile to krivično djelo.” Tužitelji Tužiteljstva BiH nisu se, naravno, bavili time ko onda jeste kriv.

 Nema umišljaja, nema djela

U svom objašnjenju zašto za neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH nisu krive “službene osobe” iz Tužiteljstva BiH su naveli: “Ono što želimo posebno naglasiti u vezi sa procesuiranjem predmeta koji se odnose na krivično djelo iz člana 239. KZ BiH, a tiče se neizvršavanja odluka Ustavnog suda BiH, jeste da za odluku tužitelja i utvrđivanje postojanja osnova sumnje da je neka službena osoba učinila to krivično djelo i pokretanje istrage protiv te osobe ili da postoji dovoljno dokaza za osnovanu sumnju za optuženje te osobe za počinjenje tog krivičnog djela, tužitelj mora utvrditi da je ta osoba postupala sa umišljajem i to direktnim umišljajem…“ Nema umišljaja, nema djela.

Ali se dalje navodi kako odluke Ustavnog suda nisu provođene, ne zbog odgovornosti “službenih osoba” već zbog “demokratskih procedura”, koje su, eto, dovele do “zastoja” u provođenju tih odluka?! U odgovoru stoji: “U svim do sada završenim predmetima koji su obrazovani povodom određenih neizvršenih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, tužitelji nisu mogli utvrditi za službene osobe da su one odbile da izvrše, sprečavale ili na drugi način onemogućavale izvršenje odluka Ustavnog suda BiH, već je naprotiv iz dostavljenih izjašnjenja i dokaza od strane nadležnih organa za izvršenje odgovarajućih odluka Ustavnog suda BiH proizilazilo da su te službene osobe poduzimale inicijative za izvršenje određenih odluka Ustavnog suda BiH, ali da do izvršenja nije dolazilo iz razloga demokratskih procedura u vladama ili parlamentima općina, parlamentima entiteta ili države Bosne i Hercegovine, pa je usljed tih procedura došlo do zastoja u donošenju konačnih odluka odnosno zakona ili drugih akata koji bi trebali predstavljati izvršenje tih i takvih odluka Ustavnog suda BiH.” 

Evropska komisija je 2019. godine usvojila dokument Jačanje vladavine prava u Uniji prema kome “vladavina prava znači da sva tijela javne vlasti uvijek djeluju u okviru ograničenja utvrđenih zakonom, u skladu s vrijednostima demokracije i temeljnih prava te pod nadzorom neovisnih i nepristranih sudova.“ U osnovi vladavine prava je politički sistem utemeljen na poštivanju ustava, zakona i drugih propisa. To su ključne odlike demokracije. Načelo vladavine prava je ideal pravednog društva koji podrazumijeva da su svi isti pred zakonima, ali i zaštita svih građana od pretjerane moći onih koji su na vlasti. Pravosuđe, kao jedan od ključnih nezavisnih stubova u svakoj državi je to koje štiteći ustav i zakone štiti sve građane i državu. Nepoštivanjem toga ne samo da se u državi stvara pravni haos, nego i ozbiljna pretpostavka da vlast koju pravosuđe štiti postane autokratska, a prava svih drugih ugrožena, čime se ugrožava i sigurnost.

(Ne)postupanje Tužiteljstva BiH u slučajevima neprovođenja odluka Ustavnog suda BiH stvorilo je pretpostavke za donošenje odluka Narodne skupštine RS za neprihvatanje odluka Ustavnog suda BiH. Nezavisno pravosuđe, na čelu s Ustavnim sudom, mora biti garancija pravednosti za sve, i mora štititi ustav i zakone. U protivnom BiH ne da se sve više udaljuje od evropskih integracija, nego postaje autokratska država u kojoj će prava imati samo oni koji kontroliraju (i postavljaju) sudije i tužitelje. Teško da takvu budućnost želi iko u BiH, i za sebe i za svoju djecu. Jedina budućnost BiH je u Evropskoj uniji i, očito, da će BiH na tom putu trebati veliku pomoć i podršku i Evropske delegacije i OHR-a, jer nažalost zadnjih godina sve je više obećanja političara, a sve manje reformi koje će BiH približiti EU.

Ekipa Slobodne Bosne

(Ovaj sadržaj objavljen je u okviru projekta EU Media Reportages 2023 koji finansijski podržava EUSR u BiH. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno i stavove EUSR-a u BiH")