Piše: Darko Omeragić

Nakon što su ruski tenkovi prešli rusko-ukrajinsku granicu 24. februara prošle godine čime je otpočela brutalna agresija Rusije na Ukrajinu u Evropi više ništa nije bilo kao prije. Dok su se hrabri branitelji Ukrajine borili da zaustave prvi udar Putinove vojne mašinerije pred Evropskom unijom, SAD-om i drugim vanevropskim saveznicima, te zemljama Zapadnog Balkana bili su odgovori na mnoga važna pitanja. Koja zemlja će biti sljedeća na udaru Rusije, kako će izgledati energetsko tržište nakon što se prestane koristiti ruski gas i hoće li svjetsko tržište ostati bez ukrajinskog žita. Naravno, Ukrajincima je bilo i ostalo najvažnije pitanje da li će se uspjeti odbraniti od višestrukog jačeg neprijatelja.

U serijalu "Slobodne Bosne" već nekoliko mjeseci pokušavamo naći odgovore na pitanja da li je Bosna i Hercegovina spremna da se pridruži ostatku Evrope i riješi ovisnosti o ruskom gasu od čega umnogome ovisi energetska sigurnost naše zemlje. U tome nam je pomogla blaga zima koja je bh. građanima ipak olakšala grijanje tokom prošle grijne sezone. Ipak, ne možemo se samo osloniti na klimatske promjene i globalno zagrijavanje.

Skladišta mnogih evropskih zemalja su napunjena gasom, a cijela EU se više ne grije na ruski gas. BiH je ostala jedna od rijetkih evropskih zemalja koja gas dobija samo od Rusije i to iz jednog pravca. U jednom momentu zbog sankcija Rusiji i promijenjenom načinu plaćanja mnogi su se zapitali hoćemo li gas uopšte imati. I onda smo se „sjetili“ da je alternativa za ruski gas već godinama u ladicama bh. vlasti koje na njoj nisu skoro ništa uradili. Riječ je o izgradnji Južne interkonekcije kojom bi BiH ovaj važni energent mogla dobijati iz različitih izvora. Iz entiteta Republika Srpska su u startu rekli da ih Južna interkonekcija ne zanima i da žele dozvolu Vijeća ministara BiH i Predsjedništva BiH za izgradnju Nove istočne interkonekcije što ne donosi alternativu, nego naprotiv ojačava ovisnost o ruskom gasu. Koalicija  koju na državnom nivou čine stranke Trojke (SDP, NiP i Naša stranka), HDZ BiH i SNSD je postigla dogovor da se odobre i Južna i Nova istočna interkonekcija, ali je onda zapelo u FBiH gdje je HDZ insistirao da projekat Južne interkonekcije ne vodi BH-Gas nego novoformirana firma sa sjedištem u Hercegovini. Rezultat svega je da 500 dana od početka rata u Ukrajini i uvođenja sankcija Rusiji i devet mjeseci od općih izbora u BiH radovi ni na jednoj od ovih interkonekcija nisu počeli.

ENTITETSKA REFORMA

Početak priče o izgradnji alternativnog pravca snabdijevanja gasom je bio optimističan jer su prihvaćene sugestije stručnjaka za energetiku i Energetske zajednice da se u ovu priču krene onako kako treba – usvajanjem modernog zakona o gasu kojim će biti regulisana cijela oblast i koji će biti u skladu sa politikom EU u koju smo barem deklarativno krenuli. No, vladajuća stranka u RS-u, Dodikov SNSD se usprotivio „prenošenju“ nadležnosti s entiteta na državu. „Zauzvrat“, dva člana Predsjedništva BiH bili su protiv dozvole za početak aktivnosti na izgradnje Nove istočne interkonekcije. I tu se stalo.

Uvidjevši da na državnom nivou nema napretka, koalicija vladajućih stranaka u FBiH se usvajanjem seta energetskih zakona na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH odlučila da reforme energetskog sektora svede na nivo entiteta, što je zapravo cijelo vrijeme želja RS i Dodikovog SNSD-a. I dok Dodik i SNSD ne dozvoljavaju da se energetika digne na državni nivo kao u svim normalnim zemljama HDZ BiH Dragana Čovića se trudi da energetiku spusti na još niži nivo pokušajem da se projekat Južne interkonekcije oduzme firmi BH-Gas čiji je osnivač FBiH osnivanjem firme „Južna plinska interkonekcija“ d.o.o. Mostar.

Set energetskih zakona koji je nedavno usvojen jeste reformski, ali samo za FBiH. Ovo je mišljenje Almira Bečarevića, stručnjaka za energetiku koji je kao nekadašnji direktor BH-Gasa među prvima radio na realizaciji projekta Južna gasna interkonekcija.

"Usvojeni zakoni u sektoru obnovljivih izvora energije je napredak u zakonodavnom smislu, kao i zakon koji tretira pitanje energije i regulacije energetske djelatnosti. Da li su amandmani koji je uložio HDZ reforma - vidjet ćemo kad krene primjena zakona nakon što se završi procedura u Domu naroda. Stub ovih energetskih zakona je zakon o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti jer regulator koji postoji za električnu energiju mijenja nadležnost i postaje regulator za energiju. Moje je mišljenje, a to znaju i autori ovog zakona da se ovim zakonom krenulo pravcem politike RS jer se njim dovode u istu ravan dva regulatora, onaj u Trebinju i sada novi u Mostaru. Ovim su postavljeni osnovi da država ne dobija ništa osim DERK-a i da entiteti mogu oblikovati tržišta energije. Konkretno, Dodik je dobio poklon jer dok se vodila rasprava u Federalnom parlamentu regulator iz Trebinja je vodio postupak povećanja tarifa za transport gasa što je državna nadležnost. Na kraju će to sve platiti potrošači u FBiH, a posebno u Sarajevu", kaže Bečarević.

TRŽIŠTE PODIJELILI NA DVA ENTITETA

Nakon što su ovi reformski zakoni doneseni ostala je realna opasnost od trajne podjele bh. tržišta na dva entiteta i da više nijedan zakon bitan za energetiku neće biti usvojen na državnom nivou, što je agenda koju provodi RS od Dejtona do današnjih dana. Odvojeni, entitetski regulatori će zadirati u državne nadležnosti posebno u nadležnost gasa.

"Više nigdje neće biti priče o javnim korporacijama i državnom regulatoru sa nadležnostima koje ima sva zemlja Evropske unije, a više neće biti priče ni o zajedničkim investicijama u sektoru energetike. Sve će biti fragmentirano i trajno podijeljeno", plaši se naš sagovornik.

S ovim u vezi je i činjenica da je potpisnik o osnivanju Energetske zajednica bila Bosna i Hercegovina, a ne njeni entiteti. Drugim riječima, na provođenje reformi se obavezala BiH, a ne entiteti. Država BiH više neće imati šta reformisati jer joj je sve gotovo sve oduzeto s tendencijom da se nastavi u tom pravcu. Što manje države to više entiteta je izgleda agenda koja ima ključnu podršku među vladajućim političkim partnerima.

Almir Bečarević

"Nafta je pod šapom Hrvatske, a gas u rukama Srbije. Električnu energiju će kontrolisati RS i Srbija i sada ide finalni napad na naše resurse. Sada će svaki regulator za sebe izdavati entitetske dozvole. Je li to dobro rješenje? Vidjet ćemo. Moje mišljenje je da trgovinu i snabdijevanjem gasom trebaju biti regulisani na državnom nivou. I šta sada imamo? Cijenu distributivne marže određuje Mostar, a Sarajevo gleda. Sarajevo plaća sve što Trebinje odredi dok transport gasa visi kao ostrvo jer nije određeno da je to javna usluga koja mora biti regulisana na državnom nivou. Imat ćemo kada žaliti što nam kroz prste isklizi država", poručuje Bečarević.

Dok iz opozicije i stručne javnosti ne gledaju baš blagonaklono na set reformskih zakona iz SDP-a BiH iz kojeg dolazi federalni premijer Nermin Nikšić stižu pohvale zbog usvajanja ovih zakona za koje kažu da oni ubrzavaju put BiH ka Evropskoj uniji i da su bitni za sve građane.

ENERGETIKA IM PLIJEN

I dok na nivou BiH nema dogovora o tome da se usvoji krovni zakon o gasu BiH sa svim što bi trebao da ima jedan takav propis, čini se da se energetika i na nivou FBiH posmatra kao plijen. Nekada su se presude izricale u ime naroda, a danas se za nešto jako bitno kaže da je od prvorazrednog nacionalnog interesa za jedan od tri naroda. Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Božo Ljubić prije dva mjeseca je rekao da je projekat izgradnje južne plinske interkonekcije od strateškog državnog interesa jer diverzificira opskrbu tim energentom. I možda bi bilo najbolje da se Ljubić zadržao na ovoj rečenici koja je sasvim dovoljna da u priču o diverzifikaciji snabdijevanja gasom nije rekao i to da je ona projekat od prvorazrednog nacionalnog interesa za Hrvate „budući da sada jedino većinski hrvatski prostori u BiH nisu priključeni na plinovod“. U redu je da se Ljubić brine za svoj narod, ali bi energetiku trebalo prepustiti ipak nekom stručnijem od njega za ova pitanja. Stručnjak za pitanje energetike nije sasvim sigurno ni Damir Džeba (HDZ BiH), predsjednik Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH, kao ni mnogi drugi koji su zahvaljujući glasovima birača „upali“ u brojne parlamente u BiH. No,

Džeba zna šta je zamisao HDZ-a BiH pa je tako rekao da je neprihvatljivo da BH-Gas jednog dana gradi južnu interkonekciju jer je „opterećen aferama“. Džeba se (džaba) zapravo pozivao na spor koji FBiH, odnosno BH-Gas ima s mađarskom firmom FGZS, a koji je uslijedio nakon što je FBiH na snabdijevanje gasom prešla s pravca koji je išao iz Mađarske na Turski tok. Rezultati arbitraže će biti poznati uskoro. Moguće je da i bi moglo biti nekih finansijskih posljedica po FBiH, odnosno po BH-Gas, ali to ni u kojem slučaju ne sprečava BH-Gas da nastavi sve ono što je do sada dobro uradio prilikom priprema za realizaciju južne interkonekcije. Ono što je posebno zanimljivo je to da je odluku o prelasku snabdijevanja na Turski tok prije isteka ugovora s Mađarima donijela Vlada FBiH u kojoj su i tada i danas bili ministri HDZ-a. Na kraju krajeva zar i američki ambasador u BiH Michael Murphy nije nedavno kritikovao predsjednika HDZ-a Dragana Čovića zbog opstrukcija kod izgradnje Južne gasne interkonekcije? Sada vidimo i da je imao dobre razloge da ga iskritikuje.

"Vezati ove dvije stvari može samo HDZ jer time želi opravdati otimanje južne interkonekcije od BH-Gasa koji je stvarni i jedini realizator ove ideje. Ovo trenutno nije afera nego arbitražni postupak, a ako i postane afera to opet nema nikakve veze s južnom interkonekcijom niti može imati veze. HDZ sada ima svoju firmu i neka brine o njoj, a projekat južne interkonekcije neka ostave BH-Gasu. Ovo je samo jedan loš pokušaj s ciljem da se Južna interkonekcija stavi u okvir projekta od hrvatskog narodnog interesa što je besmislica", objašnjava stručnjak za energetiku.

KONAKOVIĆ BI MORAO ZNATI DA SE O ENERGETICI NE PRIČA KAO O KUPOVINI KROMPIRA

Mnogo polemike je izazvala i Nova istočna interkonekcija za koju se snažno zalaže Milorad Dodik. Braneći se od kritika da se ovim projektom samo pojačava ovisnost o ruskom gasu ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik stranke Narod i pravda (NiP) Elmedin Konaković nedavno je rekao da će ovog projekta koristi imati i Tuzla. Upućeni u ovu problematiku kažu da je Konakovićeva tvrdnja zapravo kukavičije jaje ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staše Košarca (SNSD) koji gura tezu da u tom gasovodu ima „prostora“ i za Tuzlu, grad koji, da podsjetimo, Košarca i Konakovića uopće ne računa na ovaj energent.

"Kako bih svima koji nemaju pojma o projektu Južne interkonekcije jednostavno objasnio dat ću vam jednu informaciju. Za Tuzlu je predviđeno snabdijevanje preko Južne interkonekcije! I zato pitam: Šta će nama Nova istočna interkonekcija? Osim toga, realizacijom Južne interkonekcije oslobađa se „prostor“ u cijevi na postojećem pravcu pa se Tuzla može snabdijevati gasom iz pravca Zvornik-Kladanj-Tuzla. Po energetiku je najgore kada se o njoj priča kao o kupovini krompira, ali i tada biste prvo birali najbolji, vjerovatno fojnički krompir. A ovdje biramo transportne gasovode koji idu preko FBiH jer je to moguće i jer je – jeftinije! Gasovod preko RS-a je za nas skuplja priča jer nas Staša Košarac gleda kao korisnika gasovoda, a Južnom interkonekcijom dobijamo gasovod u našem vlasništvu", poentirao je Bečarević.

REFORME SU DOBRE, ŠTA VIŠE I POŽELJNE, ALI UZ JEDAN USLOV: Energetska sigurnost se gradi na državnom nivou, Južna interkonekcija je jedini način da se otrgnemo iz ruskog zagrljaja je izrađen/a uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj REFORME SU DOBRE, ŠTA VIŠE I POŽELJNE, ALI UZ JEDAN USLOV: Energetska sigurnost se gradi na državnom nivou, Južna interkonekcija je jedini način da se otrgnemo iz ruskog zagrljaja je isključiva odgovornost Slobodne Bosne i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.