Geografska distanca između Buenos Ajresa i Podgorice, vazdušnom linijom, iznosi maltene 12.000 kilometara. Ipak, da ništa nije isuviše daleko ili komplikovano, kada postoje želja i jak motiv, potvrđuju životne priče dvije predivne Argentinke, Elijane Karuso i Džesike Fernandes.

Obje imaju po 36 godina i obje su iz istih, privatnih i emotivnih razloga, riješile da napuste svoju rodnu el pais (zemlja) i da nove životne avanture započnu na Starom kontinentu.

Međutim, na ovo uzbudljivo putovanje nisu krenule zajedno.

Upoznale su se u Crnoj Gori, ovog ljeta, radeći zajedno u jednom hotelu u Tivtu, kao pomoćno osoblje u kuhinji. Džesika je prethodno boravila u Turskoj i, kako priča za Telegraf Biznis, oduševljena je tom zemljom, ljudima [uprkos kulturološkim razlikama], kao i ponudom poslova, zaradom.

Sa druge strane, to u Crnoj Gori baš i nije slučaj. Barem kada govorimo o radu i naknadi za rad. Takođe je radila i u Libanu.

"Smješteni smo u jednoj kući, nadomak hotela, nas 16. Uglavnom su svi iz Crne Gore, osim nas dvije iz Argentine, jedne Ukrajinke i Rusa koji je u međuvremenu otišao", pričaju Elijana i Džesika, saglasno.

Njih dvije djele sobu sa djevojkom iz Ukrajine, a cijela kuća raspolaže sa samo dva kupatila.

"Nije lako, posebno kada nam se pokvari klima, a usred ljeta smo, treba svi da stignemo na red za tuširanje… Na poslu su svi korektni prema nama, ali zarada nije motivišuća. Kada prođe sezona, idemo dalje u potrazi za poslom i domom", ističu Argentinke koje su otkrile i šta su prvo naučile u Crnoj Gori.

"Ja sam se okretala dobrih mjesec dana na ulici, misleći da me neko zove, jer sam svuda oko sebe čula “Đe si, đe si”, a budući da se ja zovem Džesika [sa mekšim đ], bila sam ubijeđena da viču “Džesi, Džesi”", kaže lijepa Argentinka kroz smijeh, a druga dodaje:

"Prvo što su me ovde naučili, indirektno, bilo je 'Teško meni' i 'Đe si, mačko'".