30. jula 1993. iako u neprijateljskom obruču, Sarajevo je deblokirano.

Prvo pametna ideja, a onda veliki trud, rad, zalaganje i vjera u uspjeh. Ispod aerodromske piste prokopan je tunel spasa. Prošlo je tačno trideset godina od ovog ogromnog podviga koji je po mnogima spasio glavni grad BiH pa i samu državu, piše televizija Hayat.

Glavni projektant sarajevskog ratnog tunela spasa Nedžad Branković, ’93 godine pitao je porodicu Kolar da ustupe kuću i zemlju za neki projekat. Ali nije to bio neki projekat, to je bio tunel koji je omogućio da Sarajevo ne padne u ruke neprijatelja. Nesebičnost porodice Kolar spasila je glavni grad Bosne i Hercegovine.

Prokopavanje tunela trajalo je 4 mjeseca i 4 dana pod komandom Armije RBIH. Tunel je obezbijedio komunikaciju glavnog grada sa ostatkom slobodnih teritorija, omogućio protok ljudi, materijalno – tehničkih sredstava i namirnica koje su ovim putem unošene u grad.

U uvjetima opsade, pod konstantnim granatiranjem, inžinjeri, vojnici i svi oni koji su gradili tunel pokazali su čudo bosanskog čovjeka. Pokazali su znanje i umijeće kopajući ispod zemlje bez savremene opreme. Tu autentičnost prepoznaju i turisti koji dolaze iz svih krajeva svijeta kako bi obišli memorijalno mjesto opsade Sarajeva.

Tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska RS-a, njihov tadašnji general Ratko Mladić kontaktirao je Aerodrom kojeg je držao UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Potom je Vojska RS-a pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel i tako ga onesposobi. Međutim tunel spasa bio je neuništiv.