Grad Stepnogorsk u Kazahstanu, koji je igrao ključnu ulogu u nuklearnom naoružavanju Sovjetskog Saveza, poznat je i kao grad koji je Moskva skrivala od zapadnog bloka, posebno Sjedinjenih Američkih Država (SAD), tokom Hladnog rata, piše Anadolija

Stepnogorsk se nalazi oko 200 kilometara od Astane, glavnog grada Kazahstana.

Stepnogorsk, ˝tajni projekat˝ sovjetske administracije, koji nije bio ni na mapi do raspada Sovjetskog Saveza, počeo je da se gradi od nule 1964. na sjeveru ogromne kazahstanske stepe.

Razlog za to je otkriće najvećeg nalazišta uranijuma na svijetu u blizini grada.

U Kombinovanoj rudarsko-hemijskoj fabrici Stepnogorsk proizveden je uranijum, glavna sirovina neophodna Sovjetima za razvoj nuklearnog oružja.

Sovjetski Savez, koji je izveo svoju prvu nuklearnu probu na teritoriji Kazahstana 1949. godine, uspio je sustići SAD po broju nuklearnog oružja zahvaljujući uranijumu proizvedenom u postrojenju.

Iako se nalazi na teritoriji Kazahstanske Sovjetske Socijalističke Republike, Stepnogorsk, kojim se upravlja iz Moskve, a ne iz Almatija, nosi tragove Hladnog rata.

Svaka zgrada u gradu, koja je izgrađena imajući u vidu nuklearni napad SAD-a, je šifrovana i ima skloništa metrima ispod zemlje.

Historičar Kayrat Baltasuly, nastavnik u školi u Stepnogorsku, rekao je da grad podsjeća na muzej na otvorenom koji opisuje period Hladnog rata između dvije supersile.

Rekao je da je grad izgrađen tako da ne bude pogođen nuklearnim napadom.

˝Naš grad je kao jama između brda. U slučaju nuklearnog rata (period Hladnog rata), jedan od projektila bi sigurno došao do nas. Računalo se da čak i ako projektil eksplodira, njegov talas će preći preko nas˝, pojasnio je Baltasuly.

Naveo je da u gradu postoje velika skloništa u kojima se ljudi mogu zaštititi u slučaju nuklearnog napada.

˝I sada postoji ogromno skladište u blizini naše lokacije. Ovdje se, u slučaju nuklearnog rata, može uskladištiti dovoljno hrane za stanovnike grada do 20 godina˝, ispričao je Baltasuly.

Stepnogorsk je igrao ključnu ulogu, ne samo u nuklearnom naoružanju Sovjeta, već i u razvoju biološkog oružja.

Godine 1970. odlučeno je da se ovdje osnuje mikrobiološka ustanova pod nazivom ˝Progres˝. Za rad u objektu koji je sagrađen sa laboratorijom i bunkerom dubokim osam spratova, na samo 14 kilometara od grada, odabrani su najbolji stručnjaci iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza.

U objektu, za koji se tvrdi da je razvijao đubriva i pesticide, vršena su tajna istraživanja različitog biološkog oružja, posebno antraksa.

Raspadom Sovjetskog Saveza i odlaskom stručnjaka iz grada, prestale su aktivnosti u objektu.

Strateški objekti u Stepnogorsku, koje je u to vrijeme skrivala sovjetska administracija, sada su izloženi u gradskom muzeju.

˝Oni koji žele da imaju informacije o našem gradu, treba da dođu prvo kod nas. Na primjer, svi industrijski objekti nalaze se izvan grada. Međutim, detaljnije informacije o svakom objektu i zgradi možete dobiti u posebnoj sali našeg muzeja˝, kazala je Majra Nuržanova, direktorica Stepnogorskog historijskog i regionalnog muzeja, jedinog u gradu.

Navela je da se u gradu proizvodio ne samo uranijum, već i najskuplje sirovo zlato na svijetu.

U Muzeju se nalazi i portret Kaniša Satpajeva.

˝Ovo je portret Kaniša Satpajeva. On je značajan naučnik kazahstanskog naroda. On je prvi pronašao nalazišta uranijuma i zlata u Stepnogorsku˝, pojasnila je Nuržanova.

Lala Gaysina (75) iz Ufe je bila jedna od onih koji su se nastanili u Stepnogorsku, gdje su izgrađene najbolje škole, bolnice i pozorišta.

˝Imala sam 23 godine kada sam došla ovamo. U Ufi nisu postojali ovakvi uslovi. Godine 1972. rođeno mi je prvo dijete. Dobili smo dvosoban stan˝, ispričala je Gaysina.

Život je provela radeći u timu vojnog obezbjeđenja u industrijskom objektu u gradu.

˝Imala sam porodicu. Sada sam sama. Jedna od mojih kćerki je umrla. Moja druga kćerka živi u Njemačkoj s moja dva unuka˝, kazala je Gaysina.

Farida Botashkyzy također živi na tom području.

˝Skoro 30 posto gradske populacije čine stari ljudi. Oni su vrijedno radili za ovaj grad i organizujemo razne događaje kako ne bi bili sami˝, pojasnila je Botashkyzy.

Stepnogorsk, grad Kazahstana naslijeđen od Sovjetskog Saveza, ističe se kao jedini grad u kojem je sačuvana tradicionalna sovjetska arhitektura.

U Stepnogorsku, željezničke linije iz sovjetskog doba, u narodu poznate kao ˝Matalka˝, još uvijek rade. Uz pomoć njih ljudi mogu stići iz jednog dijela grada do drugog i industrijskih objekata unutar grada.

Trenutno 49.000 ljudi živi u Stepnogorsku.

Dok se odrasli još uvijek nadaju gradu u kojem se nastavlja proizvodnja uranijuma i zlata, mladi se radije sele u velike gradove gdje su bolji uslovi za život i zaposlenje.