U Muzeju književnosti i umjetnosti još nekoliko dana može se pogledati izložba Karima Zaimovića „Pogled u svemir“ koja je zbog velike zainteresiranosti javnosti produžena.

Autorica izložbe Ifeta Lihić htjela je predstaviti svaralaštvo i dosad neotkrivene pojedinosti iz kratkog, ali kreativnog i sadržajnog života Karima Zaimovića. Pored njegovih radova, tu su i lične stvari pisca. Stripovi, školske sveske, albumi sa fotografijama, pisaća mašina, pisma (iz vojske, čestitka za Dan žena) itd.

Karim Zaimović preminuo je 13. augusta 1995. godine u 24. godinu od posljedica ranjavanja kao civilna žrtva granatiranja Sarajeva. Karim je ranjen 1. augusta. Trinaest dana je trajala njegova bitka za život, ali je, nažalost, preminuo.

Nepisano je pravilo da članovi obitelji predosjete da će se nešto desiti nekom bliskom, a kako je rat to bila neminovnost, neprestani strah od gubitka. Njegova majka Ašida ulicom u kojoj je Karim ranjen nikada nije prošla od tada.

„Bila je tu jedna radnja sa jufkama, i dole na ćošku jedne ulice koja gore vodi prema Gorici, pa tu negdje. Nikad poslije nisam prošla tom ulicom. Pored njega je bio čovjek, to smo kasnije saznali, i Karim je njega gurnuo na pod tako da on nije pogođen. Taj dan kad se to dogodilo 1. avgusta 1995. godine u 12.35 čula se granata, to mogu tvrditi da najbliže osjete kad se nešto desi, osjetila sam da se meni nešto dogodilo u grudima“, riječi su Ašide Zaimović koja opisuje taj kobni dan kad je pala granata u blizini Vojne bolnice.

Karim Zaimović bio je pisac priča i stripova, književni i muzički kritičar, novinar i istaknuta ličnost sarajevske kulturne scene, posebno tijekom opsade grada (1992–1995). Radio je u mnogim redakcijama, „Naši dani“, „Fantom slobode“, „Slobodna Dalmacija“, „Oslobođenje“, „Večernje novine“ itd., bio je stalni saradnik Radija Zid u kome je vodio emisiju „Josif i njegova braća“ koju su mogli slušati one koji su imali struju ili agregat.

Sa književnikom Semezdinom Mehmedinovićem pokrenuo je časopis za kulturu “Fantom slobode”. Mehmedinović je u godini korone posjetio njegov mezar u haremu Ćurčića džamije, a Karima je upoznao 1986. godine.

„Prvi put, sreo sam ga 1986. godine, u redakciji časopisa Lica, doveo ga je Senad Avdić, želio me je upoznati s “čudom od djeteta”, kako ga je predstavio, starmalim dječakom koji je o stripu znao više od drugih. Karim je bio introvertni dječak. Recenzirao je nove stripove za Lica i redovno s tekstom donosio i sveske stripova o kojima je pisao“, napisao je Mehmedinović.

Prošlo je 28 godina od smrti Karima Zaimovića. Što bi rekao Mehmedinović „njegova smrt već traje duže od njegova života“.

Ovih dana Senad Avdić prisjetio se, također, svog prvog susreta sa Zaimovićem na izložbi stripova Emira Mešića u Sarajevu polovinom 80-ih godina.

„Izložbu smo otvorili jednog ponedjeljka uvečer, nije bogzna kako bila posjećena. Pažnju mi ​​je privukao dječak koji je zadivljeno stajao pored uramljenih tablica, ostajao najviše od svih posjetitelja zagledan u fantazmagorični svijet Mešićevih crteža. Stajali smo jedan pored drugog, ispred originalne table stripa “Izlazak u javnost”, slušao sam ga dok je govorio o čudesnom kadriranju, pominjao imena stripa autora koji su utjecali na Mešića, od kojih za većinu nikada nisam čuo. Dječak koji je bio skoro moje visine, ali sa licem osmoškolca autoritativno je ustanovio kako je postavka radova Emira Mešića najbolja izložbena traka u Sarajevu u posljednjih pet-šest godina. Toliko je, kazao je, proteklo od sarajevske izložbe još jednog hrvatskog/jugoslovenskog majstora stripa i crtanog filma, ako se ne varam Nedeljka Dragića. ”Stani momak, polako, odvadi malo, koliko ti je godina?”, upitao sam ga uvjeren da momčić pretjeruje i daje sebi na značaj i “iskustvo”. „Četrnaest, ustvari, skoro petnaest”, odgovorio je. Karim Zaimović se zvao taj čudesni dječak“,napisao je Avdić.

Karim Zaimović rođen je 6. maja 1971. godine. Nakon završetka sarajevske Prve gimnazije 1989. godine i odsluženja vojnog roka upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, sa koje poslije nekoliko mjeseci prelazi na studij komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

“Tajna džema od malina”, zbirka priča Karima Zaimovića postala je kultno djelo bosanskohercegovačke književnosti, objavljena je posthumno. Posljednja rečenica „Tajna džema od malina“ je ostala nedovršena, odnosno nema tačke.

U Sarajevskom ratnom teatru postavljena je istoimena predstava u režiji Selme Spahić. Jedna ulica na Ilidži nosi naziv Karim Zaimović, a jedan mural u ulici Musala posvećen je njemu.

(Karim Zaimović, 6. maj 1971. – 13. avgust 1995.)

Pripremila: Sanela GOJAK