Razgovarao: Darko Omeragić

SB: Gospodine Kovačeviću, Evropski sud za ljudska prava objavio je presudu po Vašoj tužbi protiv BiH i utvrdio da je naša zemlja prekršila Vaše aktivno biračko pravo. Ne znam da li ste vidjeli kompletnu presudu, ali možete li nam ipak odgovoriti šta nam ona donosi i po čemu se razlikuje od presuda u slučaju "Sejdić i Finci", "Pilav", "Zornić" i "Pudarić"?

KOVAČEVIĆ: Nakon objavljivanja presude Europskog suda za ljudska prava, što se desilo 29. avgusta, upoznat sam sa cjelokupnim sadržajem same presude. U njoj je jasno utvrđena povreda Europske konvencije i njenih protokola koji se odnose na postojanje diskriminacije u Bosni i Hercegovini i to po više osnova, a koji se istovremeno odnose i na povredu prava na slobodne izbore, radi utvrđene diskriminacije, kao i odredbi Konvencije u kojima se određena prava mogu suziti ili ograničiti ako postoji razumno opravdanje, što u BiH nije slučaj. Ono što sam tražio jeste zaštita aktivnog biračkog prava prilikom izbora za članove Predsjedništva BiH, koje je etnički i teritorijalno ograničeno, kao i izbor za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što je gornji dom sa zakonodavnim ovlastima, a da u izboru delegata u Dom naroda, građani nikako ne mogu učestvovati jer se tamo delegiraju i biraju lica koja uopće nisu učestvovala na izborima niti imaju bilo kakav izborni legitimitet, uz opetovano etničko i teritorijalno ograničenje.

U jednoj rečenici, želim podvući da su predmeti Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić bili posvećeni povredi njihovog pasivnog biračkog prava (prava na kandidiranje), dok je u mom predmetu razmatrana povreda mog aktivnog biračkog prava ili prava da svi građani Bosne i Hercegovine mogu glasati za bilo kojeg kandidata za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i da u slučaju da Dom naroda ostane zakonodavni organ vlasti, onda i za sve kandidate koji se kandidiraju za Dom naroda, bez etničkih i teritorijalnih ograničenja.

POVREDA AKTIVNOG BIRAČKOG PRAVA

Tražio sam, također, što sud nije razmatrao uz obrazloženje da u tom segmentu nisam iskoristio domaće pravne lijekove i da se kao povreda aktivnog biračkog prava proglasi izbor putem Kompenzacijskih listi, jer po Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, čak 25% mandata za državni parlament se dodjeljuje sa kompenzacijskih listi, koje su tajne i koje se, kako to nalaže Izborni zakon, ne pojavljuju na biračkim mjestima, što znači da glasači nemaju uvid niti mogu zaokruživati nekog na Kompenzacijskim listama. Ako znamo da Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine broji 42 delegata, a da se sa Kompenzacijskih listi dodjeljuje 12 mandata, pa k tome, ako vidimo da su sve parlamentarne većine unazad nekoliko izbornih ciklusa bile u 2-3 mandata jače od opozicije, onda se može ustvrditi da sadašnja i prethodne parlamentarne većine kao i ovo Vijeće ministara, kao i nekoliko prethodnih, nisu izraz demokratske volje glasača, već predsjednika političkih stranaka koji sami sačinjavaju i Centralnoj izbornoj komisiji dostavljaju te Kompenzacijske liste, a koje imaju prevagu u formiranju parlamentarnih većina.

Nadam se kako će neko od ovlaštenih podnosilaca zahtjeva prema Ustavnom sudu BiH, podnijeti zahtjev da se Kompenzacijske liste izbrišu iz Izbornog zakona BiH, jer su u suprotnosti sa članom I/2, članom II/2 i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Ako to ne prođe, idemo opet u Strazbur.

SB: Koje članove državnog i entitetskih ustava i(li) zakone u BiH treba promijeniti kako bi ova presuda mogla biti provedena u BiH?

 KOVAČEVIĆ: Mogu govoriti samo o državnom ustavu, koji je bio predmet moje tužbe, pa u tom pogledu potrebno je izmijeniti član IV Ustava BiH, u dijelu koji govori o načinu izbora i nadležnostima Doma naroda, kao i članu V Ustava BiH kojim se utvrđuje izbor članova Predsjedništva BiH. Entitetski ustavi, kako je to utvrđeno Ustavom BiH, nakon izmjena koje nalažu sve presude Europskog suda za ljudska prava, moraju se uskladiti sa tim izmijenjenim Ustavom BiH.

SB: Ono što sve interesuje je i koji su instrumenti za provođenje ove presude? Postoje li neke sankcije za nosioce vlasti u BiH koji će izvjesno odbiti da ovu presudu provedu?

KOVAČEVIĆ: Prvi instrument je da zakonodavni organ vlasti izvrši neophodne izmjene Ustava BiH, a nakon toga i Izbornog zakona BiH, prema elementima svih presuda Europskog suda za ljudska prava. Ako to ne ide, a vidimo da jako teško ide, onda treba podsjetiti javnost da je članom 293. Krivičnog zakona BiH, kao krivično djelo utvrđeno i neprovođenje presuda Europskog suda za ljudska prava. Naravno, imate i član 30. (podstrekavanje) koji kaže da „ko drugog s umišljajem podstrekava da učini krivično djelo kazniće se kao da ga je sam učinio“ što bi bilo sve ovo što čitamo od različitih političkih aktera koji govore da se presuda ne treba provesti.

SB: Očekivano, reakcije vodećih bh. političara na presudu su različite. Recimo, Dodik je u svom rogobatnom stilu rekao da odredbe presude treba odbaciti „kao smeće“, da ona „unosi dodatne probleme“, da je ona „preporuka Suda, a ne obavezujuća odluka“ za njega. Može li Dodik presudu ovako jednog značajnog suda tretirati na ovaj način i bez ikakvih posljedica?

DODIK GOVORI BESMISLICE

KOVAČEVIĆ: Nije mi jasno ko savjetuje gospodina Dodika da govori takve besmislice, pa ću kroz jedan primjer pokazati koliko je to nesuvislo. Ako se radi o preporukama, kako se tvrdi, onda bi bilo interesantno da gospodin Dodik odgovori kako to da, na temelju „preporuka“ Internacionalnog krivičnog suda iz Haga, niz lica dobije doživotne ili višegodišnje kazne zatvora za počinjeni genocid, ratne zločine i etničko čišćenje. Iz ovoga možemo vidjeti da se ne radi o nikakvim preporukama, već o presudama koje se moraju izvršavati. Isto je i sa presudama Europskog suda za ljudska prava, koje se moraju izvršavati. Ono što se u konkretnom slučaju odnosi i na gospodina Dodika to je definitivno član 30. Krivičnog zakona BiH, odnosno to bi već sada Tužilaštvo BiH trebalo po službenoj dužnosti uzeti u razmatranje, jer je krivično djelo podstrekavanja vidljivo „iz aviona.“

SB: Dragan Čović je, također, reagovao. On tvrdi da je presuda neprovodiva i da će sada legitimnost hrvatskog naroda biti jače izražena u svim njegovim zahtjevima oko izmjene Ustava i Izbornog zakona „tamo gdje se štite kolektivna prava, domovi naroda, Predsjedništvo BiH“ i da će hrvatski narod birati svoje legitimne predstavnike. Kako njemu odgovarate na ove izjave?

 KOVAČEVIĆ: Vidljiva je frustracija gospodina Čovića, kao i ljudi oko njega, što mi je dodatna potvrda u ispravnost moje tužbe i donesene presude. I na njega se odnosi član 30. Krivičnog zakona BiH u tom ovom slučaju, jer izgleda vrši određeno podstrekavanje. Ono što smatram da je jako važno, odnosi se na to da je uspostavljena donja linija, ispod koje se neće moći ići ili niko više u Bosni i Hercegovini, bio on domaći ili vanjski politički akter, neće moći učiniti bilo šta na ispunjavanju želja gospodina Čovića. Mislim da su ljudi odavno siti od njegovih nerealnih, nedemokratskih zahtjeva u vezi izmjena Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, koji svoj temelj imaju u elementima politika, koje je Internacionalni krivični sud iz Haga utvrdio kao udruženi zločinački poduhvat koji je za cilj imao stvaranje etnički čistih teritorija, koje bi bile pod političkom kontrolom Zagreba, putem političkih satelita u Bosni i Hercegovini. U toj jednoj rečenici sadržana vam je jasna namjera i cilj tog tzv. legitimnog političkog predstavljanja konstituentnih naroda, sa idejom da se kroz alate u Domu naroda konstantno vrše blokade, a sve s ciljem da se kroz isporučivanje suvereniteta zapadnom susjedu omogući upravljanje Bosnom i Hercegovinom. Ako nisam u pravu, zašto onda nemamo utvrđenu granicu na moru, zašto se koriste naši hidro-potencijali Buškog jezera bez saglasnosti države (koliko se sjećam Republika Hrvatska ima potpisan ugovor o tome sa tzv. Herceg Bosnom), zašto se gradi odlagalište radioaktivnog otpada u Trgovskoj gori (bez uključivanja Bosne i Hercegovine), zašto nemamo demarkiranu granicu u području Kostajnice, zašto nam sijeku šume na teritoriji Bosne i Hercegovine jer očito imaju svoju viziju međudržavne granice i tako redom.

SB: Nakon dvojice političara, Dodik i Čovića koji su iznijeli očekivane stavove javio se i jedan profesor ustavnog prava, Milan Blagojević koji kaže da se Evropski sud u Strazburu pretvorio u političku instituciju koji se neovlašteno upušta u pokušaj izbornog i ustavnog inžinjering u jednoj državi. Koliko ova njegova izjava "drži vodu", a koliko je zapravo samo prenošenje stava Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ne drži vodu uopće. Više se radi o političkim stavovima, a manje o pravnim činjenicama. Posebno je zabavno pročitati da navodno nisam iskoristio domaći pravni lijek, prije podnošenja apelacije tužbe Europskom sudu za ljudska prava. Moj je odgovor jako jednostavan. Osporavao sam odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, koje sadrže elemente diskriminacije, a koje mi ne dozvoljavaju da konzumiram u cijelosti svoje aktivno biračko pravo i ne postoji efektivan pravni lijek u državi koji bih koristio da osporavam ustavne odredbe jer svi domaći sudovi moraju raditi u skladu sa državnim ustavom. Baš me zanima, u kojoj to zemlji se možete, putem predstavke ili tužbe, pojaviti pred domaćim sudom sa idejom da osporite određene odredbe državnog ustava. To je nemoguće i to jasno govori da nisam imao efektivan pravni lijek u državi, pa sam stoga morao podnijeti tužbu Europskom sudu za ljudska prava, a pri tome sam koristio elemente njihove sudske prakse u kojima je nedvojbeno bilo omogućeno drugim apelantima da vode postupke pred Europskim sudom koji se tiču osporavanja državnog ustava, jer u svojim zemljama ne mogu imati efektivan pravni lijek. Ako gospodin Blagojević poznaje način da se putem tužbe nekom od nadležnih domaćih sudova mogu osporiti odredbe državnog ustava i da se one stave van snage, neka obavijesti javnost o tome.

SB: Sva priča iz dva politička tabora koji čine SNSD (a ni opozcija u RS-u ne razmišlja drugačije), te HDZ-a BiH se svodi na to kako „političko Sarajevo“ želi unitarnu državu i da će većinski narod, ako bi BiH, kako oni tvrde „postane“ građanska država oteti nešto od druga dva konstitutivna naroda, Srba i Hrvata. Molim Vas da (im) objasnite da li presude poput „Kovačević protiv BiH“ postoje da bi se nešto otelo od nekog naroda ili da sve građane, pa samim tim i sva tri naroda plus manjine stavljaju u jednak položaj.

KOVAČEVIĆ: Kao prvo, očito je da oni koji koriste termin „unitarno“ ne znaju o čemu govore, a radi se o jednom od osnovnih oblika državnog uređenja, koje sa demokratskim izrazom „jedan čovjek – jedan glas“ nema apsolutno nikakve veze. Kada kažu „političko Sarajevo“ doživljavam to kao kompliment, jer se time prikazuje određeni autoritet koji posjedujemo. Evo probajte dodati atribut „političko“ nekog od drugih gradova i uporedite sami sa frazom „političko Sarajevo“ i sami ćete vidjeti o čemu govorim.

PUNA LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE

Moja namjera, kao i ishod moje presude, nema za cilj uzeti bilo kome bilo šta, jer je moja temeljna premisa potpuna jednakost svih građana u BiH, što bi zapravo trebala biti građanska država Bosna i Hercegovina. Dakle, ta potpuna jednakost je izraz punih ljudskih prava i temeljnih sloboda, onako kako to nalaže Europska konvencija o ljudskim pravima. Ono što je primjetno u stavovima tih koji misle da im se nešto uzima, zapravo se odnosi na to da oni žele uzeti dio ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako bi to koristili u svoje političke svrhe. Posebno, kada pogledate da u konačnici njihova vizija Bosne i Hercegovine sa tim nedemokratskim izrazom „konstituentnosti“ ima za cilj uspostavljanje nekog oblika totalitarnog režima, sa samoproglašenim liderima etničkih zajednica, koji imaju tendenciju za autokratskim načinom vršenja vlasti, vidi se da su oni na suprotnom polu od demokracije. Nasuprot toga stoje dijelovi iz presude „Kovačević“ koji kažu da etničko predstavljanje podriva demokraciju, a gdje je aktivno biračko pravo jedan od stubova demokracije. Dakle, ovdje se radi o političkom nadmetanju autokracije sa demokracijom i njenim temeljnim vrijednostima. Sami zaključite ko je sa koje strane te političke borbe.

SB: Da li će ova i druge presude koje smo spomenuli jednog dana biti jedan od uslova za ulazak BiH u EU?

KOVAČEVIĆ: Već su one uvjeti za ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, kao i za otvaranje pregovora sa Europskom unijom. Podsjećam javnost na jedan stav iz prošlogodišnjeg „Briselskog sporazuma“ koji jasno kaže da će se u roku od šest mjeseci obaviti „izborne reforme i ograničene ustavne reforme u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osigurala potpuna usklađenost sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, preporukama Venecijanske komisije i preporukama OSCE/ODIHR-a i GRECO-a.“ Ovdje ima mala napomena. Presude Europskog suda za ljudska prava, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, imaju prednost u odnosu na sva druga prava i zakone, posebno ako su pojedine odluke Ustavnog suda BiH u suprotnosti sa presudama Europskog suda za ljudska prava, kao što je to na primjer u slučaju odluke „Ljubić“ koja je po mišljenju renomiranih stručnjaka iz ustavnog prava davno implementirana i kao takva u suprotnosti sa nizom presuda Europskog suda za ljudska prava. Zato koristim ovu priliku da pozovem sve političke aktere, političke stranke i predstavnike internacionalne zajednice da se učini sve na provođenju svih presuda Europskog suda za ljudska prava i da se napokon oštrica pritisaka internacionalne zajednice skloni sa nas koji želimo normalnu demokratsku državu i usmjeri na one iz oblasti autokratskog sistema vladanja i koji svakodnevno svojim aktivnostima podrivaju državu ali istovremeno i demokraciju, vladavinu prava i zaštitu individualnih ljudskih prava.