Nekažnjivost rađa prezir prema vladavini zakona i reda. To vidimo na Balkanu, gdje organizovani napadi na policiju i sve češće nasilje u zajednici od strane srpskih secesionista na Kosovu i u Bosni zahtjevaju hitnu međunarodnu pažnju. 

Posljedice neuspjeha za regiju koja je već toliko propatila u posljednje vrijeme ne vrijedi razmišljati. Hitno nam je potrebno da međunarodna zajednica ponovo procijeni svoj pristup, da prioritet odgovornosti i ojača mjere sigurnosti kako bi se ponovo otvorio put za mirnu i prosperitetnu budućnost oslobođenu sukoba iz prošlosti.

Piše: Alicia Kearns za Politički.ba.

Nedavni događaji na Kosovu otkrili su duboko zabrinjavajuću eskalaciju nasilja. Policajac je tragično ubijen ovog vikenda tokom drskog napada na sjeveru zemlje. Gledajući otprilike trideset napadača, vidimo da su sličniji vojnicima, naoružani transporterima i vojnim sistemima. Na opasnost od djelovanja takvih grupa na sjeveru Kosova prethodno sam upozorila u svom govoru u parlamentu u julu.

S obzirom na vrstu opreme koju su militanti imali, postavljaju se ozbiljna pitanja da li ih je podržala i organizirala direktno Vlada Srbije. Vođa oružane grupe – koji je preuzeo odgovornost – bio je Milan Radoičić, potpredsjednik Srpske liste i osoba od povjerenja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ako je napad izveden uz podršku Srbije i iz Srbije – za koju on tvrdi da nije – Velika Britanija, SAD i EU moraju preduzeti čvrstu akciju. Nema mjesta 'obostranosti' ako se, kako se čini, potpredsjednik političke stranke latio oružja i počinio ubistvo službenog policajca.

Odgovornost za ove radnje je od najveće važnosti, posebno za Beograd, koji je uporno izbjegavao posljedice. S tim u vezi, Radoičić tvrdi da je sretan što je odveden u Srbiju da se suoči sa tužilačkim angažmanom, ali ne i na Kosovo gdje je zločin počinjen i gdje porodica tuguje. Radoičić se mora suočiti sa pravdom na Kosovu, gdje je porodica čija je voljena osoba ubijena, može suočiti sa njim na sudu. Ali odgovornost se proteže dalje od ovog neposrednog čina. 

Uprkos posvećenosti Kosova saradnji sa Ujedinjenim Kraljevstvom, SAD i EU, ono se suočilo sa nizom nepravednih optužbi, počeviš od toga što je Vlada Srbije podržala bojkot općinskih izbora od strane kosovskih Srba na sjeveru. Mi i naši saveznici izrazili smo podršku da se izbori održe prije nego što povučemo i kaznimo Kosovo zbog postavljanja gradonačelnika, zbog nedostatka izlaza etničkih Srba. Bilo je malo ili nimalo kritika na račun Vlade Srbije uprkos njihovim dobro dokumentiranim vezama sa strankom Srpska lista i njihovoj podršci bojkotu.

Vrijeme je za hitnu promjenu politike koja pravičnost i ravnotežu stavlja u srce našeg pristupa odnosima Srbije i Kosova. Nedavni trend kažnjavanja Kosova i povlađivanja sve autokratskijem Vučiću nas vodi dublje u krug nasilja, nestabilnosti i sve lošiju situaciju, dok se svjetlo na kraju tunela normalizacije i članstva u EU sve više gasi.  

Također je vrijedno podsjetiti da Srbija ima BDP od 63 milijarde dolara i vojni budžet od 1,4 milijarde dolara u poređenju sa kosovskim BDP od 9,4 milijarde dolara i vojnim izdacima od nešto više od 54 miliona dolara. Ovo nije ravnopravna konkurencija, i naš pristup treba da prepozna ranjivost Kosova i potrebu za pomoći.

Prvo, moramo ojačati mjere sigurnosti. Velika Britanija bi, kao članica Kvinte, trebalo da preuzme aktivniju ulogu u mirovnom dijalogu između Srbije i Kosova. Naša trenutna pasivnost je neodrživa pred ovako nestabilnom situacijom. SAD i EU također treba da zauzmu odlučan stav kada se obraćaju rukovodstvu Srbije zbog njihove uloge u podsticanju nestabilnosti, usklađivanju sa Putinom i sve autokratskim tendencijama u zemlji i inostranstvu. Predsjednik Vučić ne treba da bude izuzet od kritike. Zaista, njegov prvi sastanak jutro nakon ubistva policajca bio je sa ruskim ambasadorom u Srbiji. 

Uspostavljanje ravnoteže između poticaja i posljedica je od vitalnog značaja za osiguranje odgovornosti i napretka. Brza i pravična odgovornost za akte agresije ključna je za obeshrabrivanje daljeg nasilja i odbacivanje bilo kakvog pojma smirivanja. Ove osnove pregovora treba zapamtiti i reintegrirati u kolektivni pristup Kvinte.

Takođe moramo pregovarati sa pozicije snage povećanjem mjera odvraćanja i povećanjem KFOR-a od 4.500 vojnika. Također, Velika Britanija bi se trebala ponovo pridružiti mirovnim snagama EUFOR-a u Bosni kada budu obnovljene u novembru. Ako Rusija stavi veto na svoju obnovu, NATO bi trebao biti spreman da razmjesti alternativne mirovne snage u Bosni kako bi izbjegao vakuum. 

Svaka eskalacija na Balkanu imala bi talasne efekte širom Evrope, zbog čega bi jačanje sigurnosnih mjera postalo imperativ. EULEX bi trebalo da sprovede nepristrasnu istragu, lišenu političkog miješanja, kako bi rasvijetlio umiješanost beogradskih vlasti ili aktera u ubistvo kosovskog policajca i navodne orkestrirane blokade puteva. Ako se otkrije da je Beograd na bilo koji način umiješan, moraju postojati brze i snažne posljedice. Pored toga, KFOR bi trebalo da dijeli obavještajne podatke o zalihama i kretanju oružja sa zemljama članicama koje učestvuju kako bi se efikasno borio protiv nelegalnih aktivnosti.

Moramo promovirati dijalog i međuetničko razumijevanje. Vlada Kosova mora istaći svoju nepokolebljivu posvećenost podršci srpskoj zajednici na Kosovu, obezbjeđujući njihovu zastupljenost i aktivno učešće u demokratiji bez neopravdanog stranog miješanja. Angažiranje pet država EU koje ne priznaju suverenitet Kosova pružit će značajan podsticaj kosovskoj putanji ka članstvu u EU i NATO, dok će istovremeno učvrstiti nepovredivost njegovog teritorijalnog integriteta. 

Konačno, trebalo bi istražiti uspostavljanje sigurnosnog saveza između SAD, Velike Britanije, drugih voljnih država članica NATO-a i Kosova dok Kosovo ne postane punopravni član NATO-a. Takav aranžman bi riješio trenutne sigurnosne probleme i utro put za dugoročnu stabilnost u regionu.

Sadašnje stanje na Kosovu i u Srbiji zahtjeva odlučan i državnički odgovor. Nekažnjivost za djela koja rađaju prezir prema vladavini prava ne može se tolerirati. Odgovornost, otvoren dijalog i snažne sigurnosne mjere su imperativ da bi se osigurala trajna stabilnost u regionu. Vrijeme je da Velika Britanija usvoji oštriju politiku na Balkanu. Više nismo sputani konsenzusom EU i onima koji ne priznaju Kosovo i moramo biti inventivniji u našoj diplomatiji, tako da moramo pronaći ne samo svoj glas, već svoju kičmu, prestati stajati po strani i poduzeti mjere tamo gdje smo dužni podržati naši saveznici.

Mi odlučujemo o uspjehu ili potencijalnoj propasti na Kosovu i imamo veću odgovornost od većine da budemo uz ljude na zapadnom Balkanu i osiguramo da se ne vrati brutalnost iz 1990-ih.

Neuspjeh nije opcija u eri diplomatije odvraćanja, a akcije se moraju poduzeti sada kako bi se spriječila dalja eskalacija i osigurala mirna budućnost za sve na Balkanu.