Advokat iz Srbije Čedomir Stojković kaže kako je Tužilaštvo u Beogradu sa Aleksandrom Vučićem spremilo prevaru i da su ubistvo policajca na Kosovu izjednačili sa slučajem smrti rudara u rudniku.  

- Ovo što su stavili Milanu Radoičiću na teret je smiješno. Pozorišna predstava kako bi se međunarodnoj javnosti lažno prikazalo da Aleksandar Vučić želi da sankcioniše Radoičića. A zapravo, stavljaju mu na teret djela za koja će, čak i da bude osuđen, da bude vrlo malo, samo simbolično, ne u zatvoru, već samo u pritvoru.

Ukoliko ja: organizujem 30 ljudi, naoružamo se automatskim puškama, naoružamo se i raketnim bacačima, minama, bombama, snajperima, oklopnim vozilom, blokiramo Andrićev venac u Beogradu pod istim izgovorom da "Aleksandar Vučić vrši teror nad Srbima", ponesemo stotinu automatskih pušaka da "damo narodu da bi se branio od terora Aleksandra Vučića", uspijemo da postavimo eksploziv na barikadu, i ubijemo policajca u Beogradu, započnemo oružanu borbu protiv policije u Beogradu, ranimo još nekoliko policajaca, da li bi nam beogradsko tužilaštvo pod kontrolom Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina stavilo na teret samo: nošenje oružja bez dozvole i organizovanje grupe za nošenje oružja bez dozvole!? Naravno da ne.

Nije dovoljno da bude uhapšen samo Milan Radoičić. Nije dovoljno da mu na teret bude stavljeno samo ova smiješna mnogostruko umanjena optužba. Mora da bude uhapšeno najmanje 30 ljudi, i mora im biti stavljeno na teret: krivično djelo terorizma, krivično djelo teškog ubistva (prema Krivičnom zakonu ubistvo policajca je teško ubistvo za koje je zaprijećena kazna zatvora od deset godina do kazne doživotnog zatvora).

Krivično djelo koje su stavili Radojičiću na teret, povodom ubistva policajca na Kosovu, je ono iz člana 288 Krivičnog zakonika: "Teško djelo protiv opće sigurnosti".

Ovo krivično djelo postoji na primjer u slučaju kada se rukuje opasnim industrijski sredstvima, nepravilno ili nepažljivo, pa usljed toga neko smrtno nastrada. Na primjer lice A nepropisno skladišti eksploziv u rudniku, usljed toga dođe do eksplozije i pogine lice B.

Ali ovdje se ne radi o tome, već se radi o ubistvu.

Razlika je što je kosovski policajac ubijen oružjem - oružjem koje je donijeto radi ubijanja. I apsolutno se ne radi o tome da je policajac slučajno nastradao usljed nepravilnog rukovanja industrijskim materijalima.

Zataškivanje

Bez obzira da li je policajac nastradao tako što je u njega ispaljen metak, ili je nastradao tako što je za barikadu bila svezana mina/bomba (kako tvrdi Aleksandar Vučić), u ova slučaja se radi o ubistvu, jer i ta mina/bomba nije svezana za barikadu za svrhu rudarenja, nego za svrhu ubistva onoga ko toj mini/bombi priđe.

Ako ja postavim na vrata predsjednika Srbije bombu, i on uhvati kvaku i pogine jasno je da tužilaštvo mene neće optužiti prema članu 288 za "teško djelo protiv opće sigurnosti", već će me odmah zatvoriti zbog krivičnog djela nesumnjivog ubistva (ubistva predstavnika najvišeg državnog organa - član 310 KZ).

Ako ispred policijske stanice postavim kamion i za njega vežem eksploziv, i on ubije policajca koji njemu priđe, tužilaštvo me neće optužiti za "teško djelo protiv sigurnosti", već za "teško ubistvo" iz člana 114 stav 1 tačka 7, za šta je predviđena kazna zatvora od najmanje 10 godina do doživotnog zatvora.

Prema tome, kristalno je jasno da su Radoičiću stavili na teret djelo pomoću kojeg će samo da prave predstavu, dok uistinu nikakvu namjeru nemaju da ga kazne za djelo koje je ili lično učinio ili u kojem je učestvovao.

Predstava koja se ovom urnebesno smiješnom optužbom pravi da bi se kroz dirigovanu političku istragu lažno pokazalo da je kosovski policajac "slučajno poginuo" umjesto da je ubijen.

Saučesništvo, saizvršilaštvo, podsrekavanje ili organizovanje, prema zakonu se kažnjava isto kao i izvršilaštvo.

Milan Radoičić je morao da bude uhapšen pod optužbom da je ili saučestvovao, ili saizvršio, ili podstrakao, ili organizovao teško ubistvo (član 114, najmanje 10 godina zatvora) i za terorizam (član 391, najmanje pet godina zatvora).

Čak, ukoliko bi se htio njemu staviti na teret najslabije djelo, onako kako to kaže Aleksandar Vučić, "da je se narod pobunio", Milanu Radoičiću bi u tom slučaju moralo da se stavi na teret krivično djelo organizovanje oružane pobune iz člana 311 stav 2 (najmanje pet godina zatvora).

Ovako, njemu je stavljeno na teret nelegalno držanje oružja i izazivanje opće opasnosti na težak način.

Uvredljivo smiješno

Iako je nominalna kazna za postojeću optužbu (nelegalno oružje) od dvije do 12 godina zatvora niko u historiji srpskog pravosuđa za to djelo nije osuđen na kaznu veću od tri godine zatvora, a 99,9 posto optuženih dobije kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja preraste u uslovni otpust nakon 16 mjeseci.

Prema postojećoj praksi sudova i utjecaja vlasti u Srbiji, Radoičić će biti u pritvoru nekoliko mjeseci, dok pritisak međunarodne javnosti ne oslabi, i potom će advokati sudski proces pretvoriti u decenijsku sagu jer, svi dokazi se nalaze na Kosovu, a Srbija ne priznaje Kosovo kao državu, pa samim tim Srbija ne priznaje ni dokaze koje prikupe kosovske vlasti.

Nijedan sudija u Srbiji neće prihvatiti dokaze države čije postojanje Srbija ne priznaje, a drugih dokaza nema i neće ih biti. I ovo je jasno čak i studentima prve godine pravnog fakulteta u Srbiji. Čak i da neki sudija želi da prihvati dokaze policije Kosova, on to ne može da uradi.

S toga je jasno da je u Srbiji Milan Radoičić već slobodan čovjek, ali da će zbog međunarodnog pritiska biti neko vrijeme u pritvoru, kako bi Aleksandar Vučić lažno pokazao da nešto radi po tom pitanju.

Ali, nema presude bez dokaza, a dokaza za presudu nema ako zakon te dokaze ne priznaje. Zakoni Srbije ne priznaju dokaze Kosova, jer država Srbija ne priznaje državu Kosvo. I to je vrlo prosta istina - navodi Stojković.