Piše: Dragan BURSAĆ (Al Jazeera)

U Crnoj Gori, kako sada stvari stoje, stvara se, preciznije reinkarnira se ona litijaško-apostolska vlada koja je nastala četničkom kontrarevolucijom na krilima srpske crkve i države Srbije još tamo 30. avgusta 2020.

Tako je ovih dana mandatar Milojko Spajić ponudio Demokratskoj Crnoj Gori da uđe u Vladu, što su oni i prihvatili. Demokratama je ponuđeno potpredsjedničko mjesto vlade za ujutrašnju politiku i bezbjednost, potpredsjedničko mjesto vlade za evropske integracije i vanjske poslove, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo ekologije, turizma, razvoj sjevera i održivi razvoj i Ministarstvo kulture. Jasno vam je demokrate, koje su bile baza URA-ške vlasti Dritana Abazovića kao ekspozitura srpskog sveta dobijaju gotovo sve na tacni.

Sa druge strane, Dritan Abazović, dugovječni premijer u tehničkom mandatu, kaže kako ni on nema ništa protiv da se njegova URA (opet) ukrca u voz vlasti.

“Svakako nam treba nova Vlada i u tom kontekstu nemam nikakve primjedbe. Vidjećemo kakva će biti konfiguracija i ko će sve biti u njoj. Ali, u suštini cilj je da se prikupljaju te snage od 30. avgusta i da se nastavi reformski put. Ako se to dogovori, torta danas ide van zamrzivača, u odmrzavanje i pravimo pripreme da je uručimo”, kazao je ovo Abazović u utorak novinarima ispred Vile Gorica u Podgorici.

Dejtonizacija Crne Gore

A što će reći, za one koji ne znaju, da se stvara rimejk čuvene Krivokapićeve apostolske vlade, preciznije Crna Gora nastavlja tamo gdje je samo prividno stala, a to je utabani put ka etno-federalizaciji države. Još preciznije, uz amin međunarodne zajednice, stvara se nekakva postdejtonska Crna Gora- klon današnje nesređene i nezavršene Bosne i Hercegovine, a koja će biti interesno, a što ne i teritorijalno podijeljena na zone uticaja Albanije, Srbije i (donekle) Hrvatske. Pa tako sve priče o građanskoj, multietničkoj i antifašističkoj Crnoj Gori padaju u vodu formiranjem ove vlade.

Neko će reći, nedovoljan je ovaj (potencijalni) sastav, e da bi se izvukao takav zaključak i u pravu je. Pravi, odistinski problem leži u pustom faktu da je mandatar Milojko Spajić na sve ovo pozvao i četničkog vojvodu Andriju Mandića da ispred bivšeg Demokratskog fronta, a danas Saveza za budućnost Crne Gore vodi crnogorsku Skupštinu.

Spajić je tako budimo posve jasni ponudio koaliciji Za budućnost Crne Gore (ZBCG) mjesto predsjednika Skupštine, tačnije mjesto je ponuđeno nosiocu četničkog vojvodstva Andriji Mandiću, a samim tim i cijeloj koaliciji koju je predvodio s Milanom Kneževićem nude se državna uhljebljenja po dubini.

Četnik Mandić, optužen za državni udar će brinuti za državnu bezbijednost

Dakle, kako sada stvari stoje, predsjednik crnogorske Skupštine će biti Andrija Mandić četnički vojvoda, negator genocida, čovjek koji ne priznaje Kosovo, zdušno se protivi članstvu CG u NATO, javno izražava mržnju prema svemu nesrpskom, negira postojanje države, ne poštuje njene simbole…

Podsjećam vas, isti je to onaj Andrija Mandić protiv koga se u februaru nastavlja suđenje zbog državnog udara i koji će po svojoj funkciji postati član Savjeta za odbranu i bezbijednost. Čovjek optužen za državni udar će brinuti za državnu bezbijednost, razmislite samo!?

Eto to je ta današnja “oslobođena“ Crna Gora, koja još nije umrla po uzoru na legendarnu Đeknu, ali će definitivno umrijeti stupanjem na dužnost ove vlade i to građanima neko mora saopštiti.

Vlast bez Crnogoraca i Bošnjaka

Šta je sa Bošnjacima?

Kako vidimo njih nema u ovoj vlasti, jer kako se čini, nisu htjeli u ovo kolo, a Spajić i ekipa kažu da ih nisu htjeli primiti jer nisu uz njih htjeli Socijaldemokrate (SD). Što je samo stvar semantike, jer od projektovanih šest mjesta u vladi, Bošnjaci dobijaju jednu okruglu nulu i nema ih u vlasti.

Neko napisa kako je ovo vlada bez Bošnjaka, ali sav je problem što je ovo vlada i bez Crnogoraca u Crnoj Gori. Ako pogledamo ko će odlučivati, ko je na poziciji moći i ako znamo kako će velikosrpske partije i pojedinci preko Saveza za budućnost Crne Gore i inačica u PES-u i Demokratama zapravo imati totalnu vlast, onda je jasno kuda jezdi ovaj bord, a jezdi prema Beogradu i Moskvi, tamo gdje je krenuo prije više od tri godine putanjom sa koje ne skreće.

Potpisnik ovih redova je još u junu u Podgorici kazao nakon izbora da se Crnoj Gori kao nominalno građanskoj državi sprema smrt i to ne (samo) zbog djelovanja prosrpskih, tačnije četničkih elemenata u politici i Crkvi Srbije, nego i zbog diletantizma međunarodne zajednice i crnogorskih suverenista.

Međunarodna zajednica sada je to već i pticama na grani jasno, ima zadatak da preko programa stabilokratije-čitaj veličanja Vučića i Rame namiri najveće i najjače nacionalizme u regiji, dakle srpski i albanski institucionalno komadajući i Crnu Goru ali i Bosnu i Hercegovinu, koje su postale “kusur države“. Na sve ovo trebamo dodati i inertnost crnogorskih suverenista i građanista, koji su nakon pada Đukanovića i poraza DPS-a gledali kako da tihuju ili se priključe novim apostolskim vlasima, onda znamo da je poraz građanskog koncepta bio neminovan.

Popis kao “konačno rješenje“

Ima li rješenja?

Kako vidimo “konačno rješenje“ za Crnu Goru je sprovedeno i dovedeno do finiša. Ili kako to pisac i kolumnista Andrej Nikolaidis reče:

“Na koncu, valja zapamtiti jednu stvar. Sve što se Crnoj Gori desilo i tek će joj se desiti nije se primarno desilo ni zbog Srbije ni zbog „naših evroatlantskih saveznika“. Nego zato što u Crnoj Gori nema Crnogoraca.“

Ono čemu ćemo svjedočiti u najskorijem vremenu ( a nije da nismo i do sada) je užurbana klerikalizacija društva i još više agresivne pripreme za popis od strane bojovnika srpskog sveta sa kojima se već počelo. Posrbljava se sve živo i mrtvo po Crnoj Gori, a na bilbordima u okviru nakaradne kampanje “Ponosni na svoje srpsko“ već se lijepe slike Valtazara Bogišića i Ruđera Boškovića, velikih Dubrovčana sa porukama kako su to Srbi (sic!)

A montirani popis ima samo jedan cilj, a to je papirnati dokaz da je Crna Gora potpuno asimilirana u srpski svet i da će, kako se čini, bez obzira na NATO pakt postati ili neka vrsta južne Republike Srpske ili nova nezvanična srbijanska izborna jedinica. Naravski bit će ona spakovana u celofan njenog “evropejstva i građanstva“, ali suštinski neće postojati u stvarnosti.

Moje saučešće!