Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“Kada pročitate kako direktor Jelić za Crnogorski jezik kaže da je “nakaradna tvorevina režima“ jasno vam je da je njegova zabrana igranja predstave koja se tiče prava žena samo modus operandi vlasti u “osveženoj Crnoj Gori“, koja jeste enklava srpskog sveta. Taj patern hara Srbijom, a govori da je ženi mjesto u kući da uzgaja djecu i povremeno imitira boks-vreću suprugu-domaćinu koje se bori za: Kosovo, Srbiju, srBski jezik, Svetog Savu i ostala čudesa.“

Vijest glasi da umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta, Janko Jelić, nije dozvolio izvođenje predstave “IzloŽene”, koja se suočava s temom rodne ravnopravnosti i nasilja nad ženama. I to ne da nije dozvolio, kukala nam majka, nego je i pojasnio što su mu pitanja poput ravnopravnosti žena i bujajuće mizoginije toliko strana i odbojna da ih ne može gledati uprizorene na daskama koje život znače.

Ženomrzac ili neznalica?

Pazite sad vi ovo, Jelić je kao razlog zbog kojeg ne dozvoljava izvođenje predstave „IzloŽene“ naveo da je tema diskriminacije nad ženama “izlizana” . Zamislite da neko kaže kako je priča o holokaustu “izlizana“? Ili da je priča o genocidu “izlizana“? Dobro, ima i takvih zvijeri u ljudskom obličju – no dockan o njima.

Ali znajte, svako onaj ko najbolnije društvene teme, a takva je sasvim sigurno nasilje nad ženama i femicid naziva “izlizanom pričom“ ili je latentni ženomrzac ili je osoba operisana od realnosti.

“Gospodina Jelića, ako ništa drugo, demantuje statistika i učestalost psihički i fizički zlostavljanih žena, a da ne govorimo o onima koje danas ne mogu govoriti, jer su ubijene od strane svojih partnera. Važno je istaći, a zarad edukacije i umjetničkog direktora Nikšićkog pozorišta, da nasilje nad ženama predstavlja najprisutniji vid kršenja ljudskih prava, zasnovan na istorijski nejednakim odnosima moći muškaraca i žena, čemu je doprinio i mehanizam rigidnih muških odluka, poput ove.“

A vidite ovo ne kažem ja, bahati kolumnista, koji bi da razapne tamo nekog umjetničkog direktora, ovo kaže u svom saopštenju Operativni tim MUP-a za borbu protiv nasilja u porodici i nasilju nad ženama. Dakle, neće baš biti da je “izlizana tema“, nego da je najaktuelnija moguća i da se njoj treba posvetiti svako, u svakoj pori, kako se to govorilo, ljudskog društva.

Pa naravno, Jeliću, da je borba za ženska prva angažovana propaganda!

Ali Jelić se nije zaustavio tu, kamo sreće da jeste. U svom odgovoru on kaže kako neće dozvoliti izvođenje predstave u Nikšićkom pozorištu jer je priča o diskriminaciji i nasilju nad ženama vid „angažovane propagande“.

Dabome da je vid angažovane propagande Jeliću!

Nego kako, nego angažovane!?

Pa najbolje da se žene zabiju u pećinu, natovare puder na masnice od udaraca i bezbrižno zvižduću na nasilje koje im se dešava na minutnoj bazi u cijeloj zemlji, a bogme i regionu, gdje je femicid postao “još jedna dnevna vijest“. Dabome da će se pobuniti svako normalno ljudsko biće i svim mogućim sredstvima, a pogotovo “angažovanom propagandom“ makar ukazati na mizogino zlo koje nas okružuje!

Eh da je Janko tu stao. Ali nije, naravno!

“Imam ja majku“ je novo, “imam ja druga muslimana“

Onda je Janko Jelić kao argumente za svoj suludi seksistički stav naveo i “da je oženjen, da ima živu majku, u komšiluku mu žive udata sestra i oženjeni brat, a pamti i babu. Poznaje komšije, druži se s kumovima i poznanicima… Ni u jednom od pomenutih primjera nije primijetio diskriminaciju žena, čak naprotiv, misli da žene diskriminišu.”

Ovo su vam argumenti iz korpusa “imam i ja druga muslimana, Hrvata, Bošnjaka, Albanca“, kojima svaki ultranacionalista otvara svoj monolog, a koji se završi uvijek istom konstatacijom “a šta su oni nama radili!?“

I nemojte misliti da se Jelić zaustavio bez te konstatacije i zaključka! A ne nikako! Tako je on ingeniozno zaključio:

“Svakako sam svjestan da postoje ljudi koji maltretiraju žene, ali sam isto tako svjestan da postoje i drugi vidovi diskriminacije koje nijesu ništa manje prisutni, ali su u javnom životu potpuno zapostavljeni.“

Šta je pisac htio reći? Da, eto, ne treba o ovoj temi, jer ima i drugih? Da su žene diskriminatori? Da mu se ne da sad razmišljati o temi o kojoj promišlja cijeli svijet?

Znate na šta me ovo podsjeća: E ovo vam je isto ono kao kad u Bosni razgovarate o genocidu sa latentnim četnicima i (ili) ustašama, a oni vam kažu, nemoj bogati o tome, okrenimo se budućnosti. Kad malo dublje zakopate, jasno vam je da nema ni “b“ od budućnosti i da imate posla sa negatorima genocida, a to su vam one ljudske zvijeri sa početka teksta.

Jabučilo, Kosovo, mizoginija

Nego, otkuda Jeliću takvi svjetonazori? Nije mi bilo potrebno više od pet klikova i deset sekundi na svevidećem Googlu da nađem ovu umotvorinu, koju potpisuje Jelić:

“Durmitorom još uvijek hodi Sveti Sava, nad njime još uvijek nadlijeće Jabučilo, a vile se okupljaju i igraju svoja kola nad vodom jezera. Sa Durmitora se pogled pruža niz Kosovo, a kad se okrenete na drugu stranu, vidi se Lovćen”.

A već je “Sveti Sava i Kosovo“ sati!?

Sad neke stvari postaju razumnije, jasnije i sad se vidi ljudski i ideološki svjetonazor Janka Jelića, a koji je zapravo klasični bojovnik srpskog sveta.

A još kad pročitate da je Jelić za sebe u jednom intervjuu kazao kako je “jedan od “progonjenih profesora koji su ostali bez posla jer nisu htjeli da predaju Crnogorski jezik, tu nakaradnu tvorevinu režima”, onda stvari postaju do kraja jasne.

Vidite, narečeni Janko Jelić, nije uzrok, nego posljedica jednog svijeta, jednog načina razmišljanja, jednog ideološkog i identitetskog kalupa.

A njegova zabrana igranja predstave je samo modus operandi i ove i idućih vlasti u “osvježenoj Crnoj Gori“, koja jeste enklava srpskog sveta. Iščitava se tu ultradesničarski narativ o “porodičnim vrednostima“ koji hara Srbijom, a koji govori da je ženi mjesto u kući za kuhinjskim stolom, da uzgaja djecu kao domaćica i povremeno imitira boks – vreću suprugu – domaćinu koje se bori za: Kosovo, Srbiju, srBski jezik, Svetog Savu i ostala čudesa.

Pa je onda makar onim pametnijim jasno da je političko-ideološko formiranje Crne Gore kao južnog dijela srpskog sveta okončano i da se sad radi po kulturološkoj dubini. A dubina upravo jeste postavljanje ovakvih ljudi na čelna mjesta kulturnih institucija, kako bi preorali ono nešto malo zdravog razuma i kako bi Crnu Goru poveli tamo gdje se Srbija već zaputila, dakle u 17. vijek pa dalje prema Rusiji i kaljužama istočnih gubernija. Bukvalno i metaforički.

Umjesto zaključka

“U Crnoj Gori je u periodu od 2020. do 2022. godine počinjeno pet femicida. Umjesto da podstiče dijalog i osvješćivanje, Jelić jer je u poziciji moći, ograničava slobodu izražavanja i negira stvarnost s kojom se mnoge žene suočavaju svakodnevno, a aktivnosti ovakvog tipa naziva propagandom…“, navode iz iz Platforme “U pravo vrijeme”.

A ja mogu kazati, tek su počeli. Na žalost zdravog razuma, na žalost slobode za sve ljude, na žalost žena i njihovih prava. Tek su počeli!