Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, jučer je dočekala neponovljivu priliku da „u punom kapacitetu“ do kraja da oduška svom karekterističnom patetičnom populizmu. Najprije je vatrenom, ganutljivom retorikom „zapalila“ brojne građane koji su se okupili na protestu protiv užasnog nasilja kojeg država Izrael provodi protiv palestinskog naroda u Gazi.

Potom je, dok ju je još tresao pravednički gnjev žrtve, napisala dugačko pismo izvjesnom Zvonimiru Milasu, kako je navela „državnom sekretaru Hrvatske“ kao odgovor na njegove prizemne optužbe upućene Sarajevu, njegovim vlastima i građanima.

Gradonačelnica Karić, koja je pored ostalog i profesorica na Pravnom fakultetu u Travniku (žalosna nam majka!) je, međutim, svoje srdito pismo uputila na krajnje krivu adresu, ubila je, kao u onom starom vicu „pogrešnog čovjeka“. Učinili su to i brojni mediji (pored ostalog i ovaj portal) koji su lakomisleno povjerovali da Benjamina Karić zna o čemu i kome piše.

Zvonimir Milas, koji je u hrvatskim medijima odavno prepoznat kao notorni nacionalistički desničar, nije državni tajnik, kako ga titulira Karićka/Londrcka. On je jedan od savjetnika (za međunarodne odnose) Hrvatske demokratske zajednice Hrvatske. U javnosti je mnogo poznatiji kao sin Ivana Milasa, „čuvara državnog pečata“ iz vremena Franje Tuđmana. Ivan Milas  je u modernu istoriju hrvatske gluposti ušao na velika vrata nezaboravnom izjavom u Hrvatskom Saboru: „Zašto se žalite na odliv mozgova iz Hrvatske, mozak vani ništa ne vrijedi, kilo mozga dvije marke“.

„Državni sekretar“ kojem je odgovorila Benjamina Karić (optužujući ga za „elementarno nepoznavanje prilika u Sarajevu; dok ona , eto, prilike u Hrvatskoj poznaje „u dušu“!) zove se Zvonko Milas. On je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Optužbe koje je na račun Sarajeva iznio savjetnik Zvonimir Milas su pokvarene, neistinite i zlonamjerne. Ali za takve objede uvijek će biti postora dok god se na čelu grada nalazi neko neodgovorno površan poput Benjamine Karić koja u svom odgovoru ispisuje i sljedeće: „Nije zapisano da je neko sa ove strane (bošnjačke(?) sarajevske(?, op. SB) odgovarao za etničko čišćenje pred Haškim tribunalom, dok sa druge jesu mnogi“.

Zapisano je, naravno da je zapisano, samo što naša kočoperna Amazonka ne čita. Zadržimo se samo na Travniku gdje Karićka predaje studentima Prava. U presudi koju je Sud u Haagu izrekao Enveru Hadžihasanoviću , komandantu Trećeg Korpusa Armije BiH i Amiru Kuburi, komandantu 7. Muslimanske brigade, pored ostalog stoji da su jedinice pod njihovom komandom na području tog grada „lišili života najmanje 200 civila, bosanskih Hrvata i Srba“. Zapisano je i da je „ugledni Travničanin“ Abduladhim Maktouf osuđen na pet godina zatvora na Sudu BiH jer je „pomagao u otmici četiri hrvatska civila i jednog Srbina koji je ubijen u zarobljeništvu odrubljivanjem glave“. 

Zapisane su u jezive sudbine desetina sarajevskih Srba poklanih na Kazanima: eno ih u sudskim spisima i novinskim tekstovima, ali ne i  na uvredljivom, ciničnom kvazi-spomeniku kojeg je kreirala gradonačelnica Sarajeva.

Naravno da je na podle udarce Milasa (bilo kojeg!) potrebno odgovoriti, ali to mora uraditi neko ko ima integriteta, etičkog i intelektualnog, neko ko govori jezikom argumenata, a ne patetičnim govorom vječite žrtve, neko ko je, prije svega pismen, neko, ko poput gradonačelnice Karić neće pisati da je načelnik općine Centar „Srbin“, nego Srbin!

(SB)