Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“U kino-dvorani koja nosi ime po ubijenom partizanskom narodnom heroju Nikoli Đurkoviću, prikazuje se film u kome su ubice- četnici koji su igrali “krvavo kolo“ nad njegovim mrtvim tijelom prikazani kao “dobri momci“. Možete li vi to pojmiti?“

“A nije da je ovo tek novinarska hiperbola, jer je zazivanje “krvavog kola“ počelo još u novembru 2020. godine na petokraki spomenika na Podima, na mjestu gdje su ubijeni partizanski heroji, kad je osvanula poruka „Krvavo se kolo sprema“. Rečeno učinjeno-krvavo kolo se vrati na mjesto zločina. Kažem, ovaj putu pobjedonosno na velikom platnu.“

Šta ti je uslovni refleks srpskog sveta-kad u Beogradu osvane muzej posvećen Draži Mihailoviću, dok se iz Prijepolja čuje da je muzej Boška Buhe otišao na bubanj, to se odmah javlja neko četniče iz Crne Gore da pokaže kako se u “Južnoj Republici Srpkoj“ može još grđe.

Jer što je četnički muzej beogradski za “Krvavo kolo 2” rijaliti koji se odigrao juče u Kotoru kad je prikazan četnički film u dvorani koja nosi ime po partizanskom heroju?

Ali prije same priče, otkud ta normalizacija četništva? Kako je ona uopšte postala moguća? I na koncu, kako je dovedena u javni diskurs, kao poželjna?

Kako kolega Andrej Nikolaidis lijepo objasni, “to ti je kad sa petokrakom na čelu ratuješ za ciljeve četničkog pokreta, koje je u spisu “Homogena Srbija” 1941. definisao Stevan Moljević“

Jednom riječju četništvo je postalo sinomim ne za fašizam, nego za antifašizam, a onda ga je samo korak dijelio od ulaska u “bolje gradske kuće“.

Pa je ona strašna crno-bijela fotografija iz Drugog svjetskog rata na kojoj se vide četnici kako igraju nekakvo kolo oko hrpe odjeće postavljene u sredini zapravo čitana kao-antifašisti igraju nekakvo kolce.

Krvavo kolo 1

I nema veze što su na fotografiji prikazani četnici koji igraju “krvavo kolo“ oko okrvavljene odjeće tek ubijenih partizana Nikole Đurkovića, Sava Ilića, Stjepa Šarenca i Daša Pavičića jer su četnici u preumljenom svijetu postali antifašisti, a partizani tek “banda crvena“.

Za one koji ne znaju, u subotu 21. januara 1943. italijanski fašisti, četnici i članovi takozvanog antikomunističkog bataljona „Orjen“ nakon što su opkolili i ubili narodne heroje Nikolu Đurkovića, Sava Ilića i prvoborce Stjepa Šarenca i Daša Pavičića, njihova su tijela prvo donijeli na trg u Herceg Novom, skinuli sa njih odjeću i zaigrali strašno, đavolje kolo koje je krišom ovjekovječio lokalni fotograf…

Ma nema veze, opet će glas revizoreki, to su naši, ako su malo dali oduška nad ubijenim ljudima.

Iako je ova fotografija sama po sebi dovoljna da svakom normalnom čovjeku oduzme dah i da ga natjera da se zapita, kako je to zlo uopšte moglo postojati, ona je danas zavtamo revizionista ništavna?

Zločinac je uvijek povratnik na mjesto zločina

Pa je tako u Kotoru u okviru projekta “preumljavanje u srpskom svetu“ prikazno revizionističko filmsko četničko smeće Radoša Bajića znano kao “Heroji Halijarda“, koje veliča taj kolaboracionistički pokret i koje na jedan sraman i emotivno manipulativan način iskrivljuje i povijest, ali revidira i stav o nacističkim kolaboracionistima-četnicima. O ovom filmu je napisano toliko kritika da ga ne treba posebno čak ni antireklamom promovisati.

Ali ima nešto drugo!

Nego, znate li da dvorana lokalnog centra za kulturu u gradu Kotoru, nosi ime narodnog heroja Nikole Đurkovića? Da, da, to je isti onaj partizan, narodni heroj koga su ubili četnički krvoloci, a onda nad njegovom okrvavljenom odjećom zaigrali kolo.

Da, da, dobro ste shvatili!

Samo se u najnovijem čitanju ispisije kako su “crvenog bandita“ uhvatili rodoljubi, pobunjenici i pokret otpora.

Pa se onda u nakardnoj realnosti u kino-dvorani koja nosi ime po ubijenom partizanskom narodnom heroju Nikoli Đurkoviću, prikazuje film u kome su njegove ubice- četnici koji su igrali “krvavo kolo“ nad njegovim mrtvim tijelom promovisani kao “dobri momci“.

Možete li vi to pojmiti?

Svašta se dešavalo kroz povijest ljudske civilizacije na polju revizije te iste povijesti, ail ovako nešto se nije desilo, kunem vam se.

Kad bih pokušao napraviti neko poređenje, bilo kakvo poređenje, već bi mi pripala muka, ali evo pokušaću:

Zamislite da se bilo gdje na zemljinom šaru u centru “Simon Vizental“, a ima ih, prikaže film o “heroju doktoru Mengeleu“, koji je svojim eksperimentima nad Jevrejima “pomogao“ svjetskoj medicini. Naravno, kazaćete i to s pravom da je to bolesno, kao što i jeste i još ćete mi dobaciti da takav film, za boga miloga, nije snimljen.

I sve ste u pravu!

I nije, ali eto u srpskom svetu jeste snimljen film u kome koljači, monstrumi i ubice postaju heroji, sve nakon “krvavog kola“ igrajući ga još jednom, ovaj put na filmskoj traci pred publikom.

Obećanje o povratku “krvavog kola“

No dobro, nemojmo da se pravimo baš toliko mutavi, jer znamo da je u tom istom Kotoru odgođena promocija knjige “Najveći zločin u istoriji“, koja govori o stradanju Crnogoraca od strane velikosrpskog režima nakon okupacije 1918, jer je to smetalo pojedinim “osjetljivim ljudskim dušicama“. Kako vidimo, ne smeta im što se okrvavljene bradonje vraćaju na veliko platno na mjesto zločina. Dapače, drago im je.

A nije da je ovo tek novinarska hiperbola, jer je zazivanje “krvavog kola“ počelo još u novembru 2020. godine na petokraki spomenika na Podima, na mjestu gdje su ubijeni partizanski heroji, osvanula poruka „Krvavo se kolo sprema“.

Rečeno učinjeno-krvavo kolo se vrati na mjesto zločina. Kažem, ovaj putu pobjedonosno na velikom platnu.

No, ponavljam, nema mjesta zgražavanju i licemjerju, ako znamo da je u susjednoj Srbiji kanonizovan u i svece uznesen naci-vladika Nikolaj Velimirović, ljubitelj Adolfa Hitlera i ako znamo da je pop Maca, skraćeno od Macola koji je ubijao nejač po Crnoj Gori jer nisu bili na stani četnika postao svetac i ako znamo da je Draža Mihailović Reahablitovani dobio Muzej, a da je partizan, bombaš, heroj Boko Buha protjeran iz muzeja.

Kad ovako posložimo stvari, zapravo najlogičnije što se moglo desiti u ovako premjuljenoj Crnoj Gori jeste premijera četničkog filma u dvorani koja nosi ime četničke žrtve.

Samo me sramota iskrenog Kotora i svih Bokelja koji gledaju ovo zlo. Imaju li snage da mu se odupru ili će ćutološki da promatraju što će dalje biti?

A ja ću vam kazati što će dalje biti: I kotorska i sve druge dvorane nakon ove sramote mogu birati koje će četničko ime ponijeti-od Draže, preko popa Mace, do Kalabića, Drenovića, Rokvića, ima ih nije da ih nema.

Ali sve to neđe odozgore gleda narodni heroj Nikola Đurković i sve mi se čini da će njegova biti zadnja.