U današnje vrijeme hrabrost je, ali i privilegija biti čovjek. Srbijanski pisac i sociolog Stefan Simić ne odustaje od puta na kojem širi dobrotu i ukazuje na važnost povezivanja ljudi u regionu. Simić uporno potencira potrebu da se novim generacijama vrate dokazani modeli kulture i obrazovanja, ali i otvore novi koji će ih vratiti sa stranputice šunda koju sponzorira politička elita kreirajući društveni ambijent u kojem "komšiji treba da crkne krava".

Protekle sedmice Simić se družio sa Sarajlijama kroz "Tetar ispovijest cabare" tokom kojeg je je promovirao svoju novu knjigu "Prkos besmislu". Sarajlijama je otkrio koliko je bio šokiran spoznajom da su ljude u Srbiji tokom rata pozivali da dođu na borbene linije iznad grada kako bi mogli pucati po njemu i ljudima koji tamo žive.

- Kada mi je poznanik pričao o tome prvo sam mislio da su išli gađati neke mete, ali su mi objasnili da su gađali ljude. Pazite kakva je tada bila stvorena atmosfera. Ljudi koji su nekada živili zajedno, "bili braća" ženili se i udavali pretvorili su Sarajevo u jednu klaonicu u kojoj su ljudi bili kao glineni golubovi.

Mene je ta priča toliko šokirala, o tome sam napisao pjesmu. Tada sam mogao shvatiti reakciju jedne porodice iz Sarajeva u kojoj se supruga zarekla da kod njih nikada neće spavati neko iz Srbije. To su teme o kojima moramo otvoreno razgovarati i proći kolektivnu i ličnu katarzu, za Ljudski.ba je istakao Simić.

Tokom interesantnog razgovora analiziralo se zašto još uvijek biramo loše ljude da nam kreiraju politički ambijent na Balkanu koji nas uporno razdvajaju iako je Jugoslavija čiji ideal još uvijek živi u mnogim glavama jer je kreirala zajednicu sposobnu da bude rame uz rame s najrazvijenijim zemljama svijeta.

Šta je sve Simić kazao o nacionalizmu, Aci Lukasu i Vučiću, pogledajte u nastavku: