„Vrlo često, naročito kada je BiH u pitanju, vidimo jedno neprimjereno miješanje u unutrašnopolitičke stvari i iz Srbije i iz Hrvatske. To odudara od onog što je u opštem okvirnom sporazumu za mir dato kao obaveza potpisnicima Dejtonskog sporazuma“, kaže u intervjuu za Danas, Vehid Šehić, osnivač Foruma građana Tuzle.

Šehić kaže da ono što može da zapara uši jeste pominjanje teritorijalnog integriteta BiH, a da niko ne pominje suverenitet.

„Kada se spominje suverenitet onda se misli na poštivanje institucija te države“, navodi Vehid Šehić.

Nedavno su predstavnici SNSD uputili pismo Kongresu SAD i Evropskom parlamentu gdje stoji da je BiH utočište islamističkih terorista. Takođe, Dodik je najavio da će 2030. biti predsjednik samostalne RS. Na osnovu ovih najskorijih događaja, kako biste ocijenili situaciju u BiH?

Prije nego odgovorim, reći ću da u BiH djeluju mnoge tajne službe drugih država. Oni najbolje znaju kakva je situacija. Prema nekim mojim saznanjima ovdje postoje kritične grupe, ali ne predstavljaju ni približno toliku opasnost kolika se želi pokazati. Istina je da je u BiH bilo nekoliko stotina onih koji su učestvovali u Siriji. Neki su poginuli, a oni koji su se vratili osuđeni su. Sada, nije ni približno takva opasnost kao što se želi prezentirati. Terorizam jeste vezan sada najviše za islamski svijet, ali terorizma imate i kod drugih religija, ekstremnih grupa. Treba biti oprezan jer ne smijemo biti u zabludi. Mi 9. maj obilježavamo kao Dan pobjede nad fašizmom, a vidimo da taj fašizam nije pobijeđen, da je mutirao na razne načine, negdje čak i u originalnom smislu. 

Djeluje da je akcenat samo na islamskom terorizmu. U tom pismu, potpisnici se pozivaju na izjavu Žerarda Darmanena, francuskog ministra unutrašnjih poslova koji je u maju dao izjavu da je najveća prijetnja Evropi sunitski islamistički terorizam. Zašto je samo islam problem? Kako to nisu neke desničarske grupe koje jačaju u čitavoj Evropi?

On je danas dominantan. Danas je puno izazova, treba se boriti protiv terorizma, bez obzira da li on pripada islamskom ili desničarskom. Da, desnica raste u Evropi. Imate i neke snage politički organizovane kroz različite grupe koje imaju mržnju prema nekoj drugoj grupaciji. Oni bi vodili rat do istrebljenja i to je posebno izraženo sada na Bliskom istoku. Jako je teško priznati svoje negativne strane. Ja protiv te (Darmanenove) izjave nemam ništa, ali treba biti objektivan i oprezan prema drugim ekstremističkim grupama koje ne pripadaju islamu. Vratiću se na naše područje – ja ne vidim tu opasnost ni u BiH, ni u Srbiji, kao ni u drugim zemljama regiona. Balkanski islam je sasvim drugačiji od radikalnog islama koji imamo u arapskom svijetu. Slažem se, moramo imati isti odnos prema svim ekstremizmima koji vladaju u svetu.

Kakvo raspoloženje može da stvori takva retorika u BiH?

Sa sigurnošću mogu reći da rata u BiH neće biti, zbog prisustva i NATO i EUFORA u ovoj državi. Nema te kritične mase koja bi ponovo uzela pušku. Međutim, stvaranje tog straha od rata u ovoj državi je dobar način da se ostane na vlasti. Oni često svojim izjavama stvaraju dozu straha kod običnih ljudi da će se nešto desiti. I kod mnogih uspiju. Oprobani recept je raspirivanje nacionalne netrpeljivosti. Ovdje imamo prisustvo mnogih država koje će spriječiti bilo kakav ratni sukob na tlu Evrope, a naročito na Zapadnom Balkanu. Iz prostog razloga – mi smo enklava u okviru EU, kao i što smo enklava u okviru NATO. S te strane smo sigurni. 

Kažete da rata neće biti zbog prisustva NATO. UN su 1995. bile u BiH, a Ratko Mladić je, i pored njih, izvršio genocid u Srebrenici.

Ne mogu se porediti mirovne snage u Srebrenici, koje su imale jedan poseban mandat, sa sadašnjom situacijom gdje je NATO – NATO.

Sve su češće tvrdnje da je Vladimiru Putinu neophodan još jedan front u Evropi, i da ga on, preko Aleksandra Vučića i Srpske pravoslavne crkve (SPC), pokušava izazvati na Kosovu. Kao potvrda tome, uzima se sukob u Banjskoj koji se odigrao u septembru. Da li je samo Kosovo to „bure baruta“ na Balkanu, illi bi to mogla biti i BiH?

Za razliku od BiH, na Kosovu je nezdrava atmosfera, zapaljiva. Ovdje (u BiH) imate EUFOR, dole na Kosovu imate KFOR. Mnogi građani, među kojima su i oni srpske nacionalnosti, imaju povjerenja u KFOR i NATO. Nažalost, moramo više vjerovati nekom ko je došao sa strane nego vojnim institucijama. Mnogi napuštaju ove prostore, ne samo iz ekonomskih razloga, već iz razloga bezperspektivnosti. Mi ne živimo u uređenim državama, državama vladavine prava, ustavnog patriotizma. Ovdje imamo autokratske režime gdje je jedan čovjek sve. Niko ne bježi jer će ovdje biti rata, već iz elementarnih ljudskih razloga. Teško je provoditi život u političkoj i socijalnoj krizi, društvu nepravde gdje imate građane prvog i drugog reda. To su neki moji argumenti zašto se ništa neće desiti ovdje. Od zemalja koje nisu u NATO su samo BiH i Srbija. Samo dvIJe države. Sigurno da Rusija ima određeni uticaj, ali da li je on takvog stepen kakav mi možemo čuti – nisam siguran. To znaju oni koji se bave bezbjedonosnim pitanjima. Treba sačekati završetak rata u Ukrajini. Moramo znati, veliki će uvijek sjesti sa velikima i dogovoriti se. I kad se ne vole oni se više poštuju. Kad shvatimo da smo mali i okrenemo se sebi onda možemo graditi i ovaj prostor da će ovdje biti vrijedno živeti i boriti se za bolje sutra.

U Srbiji su zakazani izbori za 17. decembar. Kakva su vaša očekivanja?

Jako mi je stalo da živimo boljim životom, u uređenim državama. Tamo gdje se poštuju institicije. Međutim, mi živimo jedno vrijeme gdje se moramo boriti za vlastitu slobodu, pa onda da se zajednički borimo za oslobođenje institucija od političkog uticaja i moći pojedinaca. Očekujem određene promjene. Previše je moći u jednom čovjeku. Zato nema demokratije. Kod nas je previše moći u tri čovjeka i zato nema demokratije. Možete imati najbolje zakone, ali ako nema odgovornosti onda imate situaciju kao što je u Srbiji i u BiH. Kad su bile demonstracije ’96. i ’97. i izbori u Beogradu, kada je opozicija preuzela Beograd, počeo je silazak sa političke scene Slobodana Miloševića, koji bio nesporni autoritet. Ono što bi trebalo pod hitno raditi kada je u pitanju reforma izbornog zakonodavstva, koje će čekati Srbiju, jeste da se ne sme ostaviti samo jednom čovjeku da odlučuje o svemu. Kod nas u BiH su stranci radili izborni zakon, i tačno je određen zakon kada mogu biti izbori. Ne odlučuje nijedan čovjek nijedan institucija.To je stvar isključivo izbornog zakona. Izbori su uvjek prva nedjelja u mjesecu oktobru.

Kako vidite povratak Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića?

 

To pokazuju velike slabosti vladajućeg režima. Izgleda da postoji doza straha da će se izgubiti vlast, ne možda na državnom nivou, ali da u nekim drugim mjestima i u Beogradu. Meni je jako bitno da su intelektualci digli glas – mislim da Proglas. Budi se građanska svijest i hrabrost da se može reći šta ne valja. Slično je i u BiH, ali u Srbiji se nešto budi. Vi imate zarobljene institucije države, imamo i mi. Uz pomoć stranaca one se oslobađaju. Svi koji rade u tim institucijama treba da shvate da je jedini autoritet za njih zakon koji primjenjuju, a ne politika i političari.

*Govorimo o institucijama. Rade Basta je nedavno kazao da bi trebalo proveriti poreklo imovine Milorada Dodika u Srbiji. Iako je to moguće sa pravne tačke gledišta, da li je tako nešto realno ostvarivo?

Realno nije, kao što nije ostvarivo ni u BiH. Mnogi političari su nemoralno bogati ljudi. I mi smo država ogrezla u kriminalu i korupciji. Ali i tu će morati doći do promjene. Moraće se donijeti zakon o provjeri imovine svakog građanina, pa i političara. U Srbiji to nije moguće jer sve kontroliše jedan čovjek. Ništa se tu ne može uraditi. U narodu kažu ničija nije do zore gorjela. Mora doći do nekih promjena. Naročito je bitno da sudska vlast digne svoj glas. Svaki sud je posebna brana i šansa nama građanima da zapštitimo svoja prava. Kada to zakaže imate apsolutnu anarhiju. Protiv sam i onih političara koji kažu, recimo, „kada dođemo na vlast mi ćemo to zatvarati“. Ne mogu političari ništa zatvarati, za to postoje institucije. Bitna je borba za vladavinu prava, da se poštuju zakoni, da se kroz ustav i zakone utvrdi politička odgovornost.

Srpski svet. Kako ga vi komentarišete?

Dodik je nakon formiranja nove vlasti u CG, nakon izbora (Andrije) Mandića za predsjednika skupštine, rekao da je vrijeme da se ujedine srpske države – Republika Srspka, Crna Gora i Srbija – i da se ima jedna srpska država. Mislim da je neostvarivo i da nema tih snaga koje bi to moglo napraviti. To je izazov za sve druge. Mislim da je to više za svakodnevnu političku upotrebu a ne ono što se stvarno može dogoditi. Dodik od 2006. govori o otcepljenju. Sve je to u političke svrhe i zarad opstanka na vlasti.