Gorka sudbina Šemse Ibrahimovića (88) iz Bosne i Hercegovine emotivno je razorila sve koji su gledali dobrodušnu starinu kako kroz suze priče o mukama i nedaćama koje su ga snašle. Odrastao u siromaštvu, a ratne godine pamti po gladi. Tanka nit sirotana koja se malo malo pa kida, prati ga cijelog života. Jedino što je uvijek želio jeste da za sebe i svoje ima za najosnovnije.

“Ako ćeš ikad nekoga kleti, kuni ga da nema mira u njegovoj kući. Ja sam to doživio”, priča starina, i započinje najtežu temu – bolest žene, koju nije odmah uočio. Prema njegovim tvrdnjama, bolovala je od šizofrenije.

Kako se kasnije ispostavilo, od četvoro djece koliko su izrodili, dvoje je naslijedilo šizofreniju od majke.

"Rodila mi je četvoro djece, dvoje ima njenu bolest, a dvoje nema. Užasno sam patio sa svojom kćerkom. A ja je ne mogu smjestiti u ustanovu, jer opština to ne dopušta. Nedavno je dva mjeseca bila na liječenju u Zenici, doktor je rekao da nije za dom i da nije imao težeg pacijenta. Svezali su je i odveli. Htjela me je ubiti. Znate li koliko je teško sve to gledati, srce mi se para", priča Šemso kroz suze roditeljske za jutjub kanal Dijane Hodžić

Njegov vapaj, niko nije čuo, a kćerka je kod kuće uslijed bolesti, pravila pakao. Kako je ispričao, on je u prizemlju, dok je ona na spratu.

Odnos dobar nemaju, a kad joj i odnese da jede – onda jelo baca.

Kako veli, muka ga je stigla i tokom suživota sa suprugom koja ga je istjerala iz kuće, te je godinama živio u štali koja se nalazila na imanju. Da je zlo oko njega veliko, govori i pogibija sina.

"Imao sam i sina, koji je godinu dana stariji od moje kćerke, poginuo je u kanalu. Napravio sam mu automehaničarsku radionicu. Dva puta me je skoro ubio, jer sam branio njegovu ženu od batina. Jedva sam ostao živ. Tražio sam spas u srpskim selima, da me rođeni sin ne ubije. Moja žena ga je podržavala. Sagradio sam im kuću od 900 kvadrata. Bio sam jedan od najboljih radnika u firmi, tri godine sam se školovao i položio ispit, vozio sam ogroman bager. Mogu da radim na svim mašinama, osim na saobraćajnim. Pet puta sam se selio, od osamdesetih sam počeo da primam jako dobru platu, onda sam počeo da gradim. Nikad sebi nisam kupio automobil. Vozio sam bicikl kako bih njima mogao više da sagradim. Novaca imam, ali nema ko da mi pomogne", jada se Šemso kroz suze.

Usljed cijele situacije, razmišljao je o staračkom domu, ali uslijedile su nove komplikacije. Priznaje da je osjetio olakšanje kada je čuo da mu je supruga preminula.

"Šta će biti, nemam pojma. Sve sam podijelio sa djecom prije 15 godina. Moja žena je preminula prije otprilike 4 godine. Kad sam to čuo, bio sam tako sretan, jer samo ja znam što sam doživio od nje. Bio sam u agoniji. Sam sebi spremim koliko god mogu. Mučio sam se da se skućim, a sada nemam mira. Ne biste vjerovali da u ovom prostoru živi čovjek. Nikad nisam težio luksuzu, ali ovo je katastrofa. Ovdje živim od juna, kada me je kćerka otjerala sa sprata. Da sačuvam živu glavu", rekao je on.

Na kraju, naveo je i kako bi volio da je upoznao drugu ženu, te i da žali što ga “Bog nije pogledao” po tom pitanju.

"Cijeli život žalim što mi Bog nije dao normalnu ženu, ništa više od toga. Samo nekoga sa kim bih mogao mirno živjeti", zaključuje Šemso na kraju razgovora za kanal Dijane Hodžić. Na kraju, sreća ga je malo i pogledala. Naime, jedan od žitelja Balkana koji za hljeb zaražuje u Austriji, Kenan, riješio je da Šemsi uljepša život, te ga je smjestio u dom.