Na kružnom toku na ulazu u Budvu osvanuo je prije tri dana ratnohuškački transparent, trobojka, napisan – „srBskom ćirilicom“ kako to često ističu samozvani „čuvari kosovskog zaveta“ i protagonist „srpskog sveta“ sa natpisom – „КАД СЕ ВОЈСКА NА КОСОВО ВРАТИ“, stoji na početku komentara u današnjem broju podgoričke Pobjede.

Ne, nismo mi načinili „svetogrđe“ i pomiješali „svetu srBsku ćirilicu“ sa „mrskom latinicom sa zapada“ i napisali latinično slovo „N“ umjesto ćiriličnog „H“ između vojske i Kosova.

Kao što se može vidjeti na fotografiji, tako su ispisali polupismeni autori ovog ratnohuškačkog transparenta – mladi budvanski četnici - početnici. Što da se radi kada „srBska ćirilica“ ima 30 slova pa ih valja sve popamtiti, a onda se još, kad zatreba, sjetiti brzo onoga što se uči još u prvom razredu osnovne škole.

Zanimljivo je da niko od brojnih „zaštitnika svih Srba u Crnoj Gori“, koji svakodnevno ponavljaju da ćirilično pismo „koje je jedan od najvažnijih činilaca srpskog kulturnog, jezičkog i duhovnog identiteta“, u našoj državi ima tretman kao u „Pavelićevoj NDH“ - nije reagovao na ovo „svetogrđe“ nepismenih budvanskih ,,junaka“.

Ili nisu te srpske patriote uočile grešku ili nisu smjele da kude svoj rod, pa makar bio i nepismen.

Ko zna, možda je i ova nepismena upotreba latiničnog N umjesto ćiriličnog H ukazuje zašto se srpska vojska na Kosovo ne vraća skoro četvrt vijeka. U Srbiji je ćirilica zaštićena zakonom pa tamošnji generali možda - zbog tog „latiničnog umetka“ - ne znaju rastumačiti „šifrovanu poruku“, poput one na potpornom zidu kod kružnog toka u Budvi.

Ili, možda, čekaju posljednju komandu vrhovnog komandanta Aleksandra Vučića. Predsjedniku Srbije ne smeta ispisivanje poruka o povratku srpske vojske na Kosovo, čak i sa osmijehom gleda na slične poruke, ali mu se nekako ne žuri da izda komandu.

Pa onda „čuvari kosovskog zaveta“ ostaju u vječitoj pripravnosti, sanjaju o ulasku u Prizren, dok u međuvremenu molerišu po zidovima kuća, zgrada ili, kao u Budvi, na potpornim zidovima uz magistralu.

Ova iz Budve možda najbolje svjedoči o njihovoj ozbiljnosti. Ipak, bila pismena ili ne, treba pod hitno prekrečiti ovu budvansku i sve slične ratnohuškačke poruke koje „ junaci“ ispisuju nesmetano po crnogorskim gradovima.

U međuvremnu, ,,kosovski zavetnici“ neka uče ćirilicu koju nisu naučili u školi i, ako su već prestarali za školske klupe, mogu se poslužiti onom starom sveskom na uske i široke. Samo neka pronađu učitelja koji zna i koji nije ,,operisan“ - od ćirilice. /Zoran Darmanović/