Na današnji dan, 11. januara 1942. godine, Dragoljub Draža Mihailović imenovan je ministrom vojske, mornarice i vazduhoplovstva u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi u izbjeglištvu, koja je nakon sloma Kraljevine Jugoslavije djelovala iz Londona. Time je njegov četnički pokret dobio formalni status "jugoslovenske vojske u otadžbini" i politički legitimitet od strane tadašnjeg kralja Petra II i vlade. Mihailović, rođen 1893. u Ivanjici, bio je profesionalni oficir koji je ratovao još u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. Nakon nacističke okupacije Jugoslavije 1941. godine, povukao se u ilegalu i počeo organizovati oružane jedinice koje su se predstavljale kao monarhistički pokret otpora, prenosi Dnevno.hr.

U isto vrijeme, paralelni otpor pokrenuli su komunisti predvođeni Josipom Brozom Titom. Iako je u početku između četnika i partizana postojala ograničena saradnja, vrlo brzo je izbila otvorena borba za prevlast, jer su obje strane smatrale da polažu pravo na buduću vlast u poslijeratnoj Jugoslaviji. Dok su partizani razvijali masovni antifašistički pokret, četničko vodstvo je sve više ulazilo u taktičke i otvorene sporazume s okupatorima – Italijanima, Nijemcima i kvislinškim snagama – s ciljem zajedničke borbe protiv partizana. Zbog takvih postupaka Saveznici su postepeno izgubili povjerenje u Mihailovića. Ipak, početkom rata Zapad ga je doživljavao kao glavni simbol otpora u Jugoslaviji. Tako je 1942. američki časopis Time objavio njegov portret uz naslov "Jugoslovenski nepobjedivi", iako je stvarna situacija na terenu bila bitno drugačija.

Genocidna kampanja i masovni zločini nad civilima

Četničke jedinice pod Mihailovićevom komandom odgovorne su za masovne zločine nad civilnim stanovništvom, naročito nad Bošnjacima, Hrvatima i onim Srbima koji nisu podržavali njihov pokret, u istočnoj Bosni, Sandžaku, Hercegovini i Dalmaciji. Cilj je bio etničko čišćenje i stvaranje teritorije zamišljene "Velike Srbije". Deseci hiljada civila ubijeni su u tim operacijama, a svirepost metoda ostavila je trajne ožiljke na ovim prostorima.

Kako je rat odmicao, Saveznici su 1943. godine službeno preusmjerili vojnu i političku podršku na partizanski pokret, koji je postao priznati nosilac antifašističke borbe u Jugoslaviji. Četnički pokret time je izgubio međunarodni legitimitet i vojni značaj.

Hapšenje, pogubljenje i kontroverzna rehabilitacija

Nakon završetka rata Mihailović je uhapšen u martu 1946. godine. Pred vojnim sudom nove komunističke Jugoslavije optužen je za veleizdaju, saradnju s okupatorom i ratne zločine nad civilima. Proglašen je krivim i pogubljen strijeljanjem u julu iste godine. Presuda je 2015. godine u Srbiji formalno poništena uz obrazloženje da je proces bio politički motivisan, što je izazvalo snažne polemike u regiji. Nakon toga uslijedio je val službene rehabilitacije četničkog vođe, otvaranje muzeja, najave spomenika i inicijative za pronalazak njegovog groba.

Draža Mihailović tako i danas ostaje jedna od najkontroverznijih figura regionalne historije – za brojne Srbe simbol monarhističkog otpora, a za druge ratni zločinac i vođa pokreta koji je sarađivao s fašistima i provodio etničko nasilje, dok su njegovi nasljednici devedesetih godina bili odgovorni za svirepe zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.