Rezime posjeta europske delegacije Bosne i Hercegovine u najkraćem bi bio da je nizozemski premijer Mark Rutte ponovio stav Nizozemske – on u ovom trenutku ne može dati podršku BiH jer je “još puno posla pred BiH” i “nema nikakvih prečica”, dok je predsjednica Europske unije komisije Ursula von der Leyen poručila da se “jasno vidi napredak u BiH“ (ma što je to po njoj značilo), ali su potrebni dodatni rezultati, posebno, kako je istakla, po pitanju demokratije i vladavine prava. I skandal zbog odbijanja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da prisustvuje sastanku u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Piše: Dženana Karup Druško

Posjeta europske delegacije potvrdila je ono što svi znamo – BiH nije ispunila uvjete za daljnje napredovanje, ali je raskrinkala licemjernu politiku Andreja Plenkovića i njegove tvrdnje kako Hrvatska sve to radi kako bi “pomogla” BiH jer se sva ta pomoć svodi na podršku Draganu Čoviću i onih osam zarez nešto glasova koje je HDZ dobio na posljednjim izborima, čime se indirektno podržava i politika Milorada Dodika u BiH čiji je partner upravo Čović, a što redovito potvrđuju usklađena glasanja SNSD-a i HDZ-a po pitanju svih važnih odluka u Vijeću ministra i Parlamentu BiH, pa i 14 prioriteta koje je EK postavila pred BiH.

Europska (Plenkovićeva) rješenja za BiH

Osim toga, posjeta europske delegacije poslala je vrlo zabrinjavajuće poruke građanima BiH – osnov demokratije, na koju poziva Ursula von der Leyen, a na kojoj počiva sva EU da se na izborima poštuje odluke većine (kako je uostalom i ona izabrana iako njenu politiku mnogi u EU ne podržavaju). Željko Komšić zbog koga je Plenković odbio da sudjeluje na sastanku u Predsjedništvu BiH izabran je većinom građana a ne etničkom politikom koja nameće manjinu (koja je, doduše, po Ustavu konstitutivna, što ne znači da ne mora poštivati ​​Izborni zakon BiH).

Vladavina prava, drugi ključni uvjet za BiH na koji poziva Ursula von der Leyen, podrazumijeva prije svega da se moraju poštivati ​​presude međunarodnih sudova (koje su iu svim članicama EU iznad nacionalnih) – osim negiranja haških presuda u kojima je dokazana i presuđena uloga Hrvatske u ratu u BiH, Plenković (i Hrvatska) negira presude Europskog suda za ljudska prava što najizravnije potvrđuju njegove izjave o sastancima s visokim predstavnicima na kojima Plenković u ime Hrvatske lobira za promjene Izbornog zakona BiH ali po željama Dragana Čovića, a ne po presudama Europskog suda koje nikad nisu implementirane u BiH upravo zahvaljujući HDZ-u, dok je Republika Srpska potpuno isključena iz tih implementacija koje su se svele na Federaciju BiH zahvaljujući i europskoj politici u BiH još od vremena evropskog komesara za proširenje Stefana Fulea.

S obzirom na navedeno, zadnja posjeta evropske delegacije BiH otvara nekoliko pitanja: 1. Zašto bi građani BiH željeli nastaviti davati podršku evropskim integracijama ako to znači da će Hrvatska koja je bila agresor u Bosni i Hercegovini odlučivati o unutrašnjim pitanjima u BiH? Zašto bi građani BiH davali i dalje podršku evropskim integracijama ako to znači negiranje i nepoštivanje međunarodnog prava i Evropske konvencije o ljudskim pravima (nepoštivanjem presuda MKSJ/MRMKS i Evropskog suda za ljudska prava)? Zašto bi građani BiH nastavili davati podršku evropskim integracijama ako to znači da se demokratija i vladavina prava odnosi samo na jedan dio građana, ali ne i na većinu, dok Plenković čak i u Evropskom sudu lobira protiv BiH (informacija objavljena u medijima koju nikad nije demantirao? Zašto bi građani BiH podržavali evropske integracije koje jedno znače i uvjetuju za, npr. Ukrajinu a nešto sasvim drugo za BiH? Ko uopće u BiH istinski podržava evropske integracije?

Sudeći po medijskim izvještajima (i brojnim reakcijama) sa zadnjeg (zatvorenog) sastanka trojke, HDZ-a i SNSD-a koji je Dodik organizirao na svom imanju, Milorad Dodik je imao više zahtjeva, od apelacionog i Ustavnog suda BiH do CIK-a (koji će se ugledati u radu na Srbiju) i Izbornog zakona, dok je Čović ponovio svoje zahtjeve o Izbornom zakonu BiH (član Predsjedništva će se birati po prijedlogu HDZ-a). Trojka je, kako je objavljeno, tražila napredak u evropskim integracijama. Iz ovoga se čini da se jedino Sarajevo još zalaže za evropske integracije, dok Dodik i Čović pristaju (kako deklarativno javno svako malo ponavljaju), ali kad budu ispunjeni – njihovi uvjeti. Dakle, građani (kao ključni dio demokratskih procesa) koji podržavaju evropske integracije u BiH, trebali bi podržati, s jedne strane uvjete koje EU postavlja pred BiH (o demokratiji i vladavini prava), a s druge strane uvjete Milorada Dodika i Dragana Čovića (kao evropske, nametnute preko Plenkovića) koji u suštini nisu ništa drugo nego jačanje etničkih politika i slabljenje građanske BiH.

Reakcija SAD

Nažalost, posjeta evropske delegacije potvrdila je da podržava ovakva rješenja dopuštajući Andreju Plenkoviću da iskoristi Bruxelles za nametanje hrvatske politike u BiH, ali i njegovu ličnu promociju. Jer, ova posjeta, uz sve poruke koje su poslate, po svemu sudeći organizirana je s ciljem spašavanja Dragana Čovića i njegove politike u BiH, odnosno Andreja Plenkovića, koji otvoreno podržava sve što Čović radi, kao i Plenkovićevih ambicija za visoke pozicije u EU nakon što je američki državni tajnik Antony Blinken zatražio od šefova diplomacije u Hrvatskoj i BiH Gordana Grlića Radmana i Elmedina Konakovića da izvrše pritisak na predsjednika HDZ-a Dragana Čovića kako bi prestao s opstrukcijama izgradnje južne interkonekcije (plinovoda) kojim bi se smanjila ovisnost BiH o ruskom gasu.

Podsjetimo da je Vijeće ministara BiH dalo suglasnost za istočnu interkonekciju koja Republiku Srpsku direktno povezuje sa Srbijom (i ruskim plinom) dok je južna interkonekcija na čekanju jer Čović za to insistira na formiranju hrvatske kompanije koja će to kontrolirati kako nekome iz Sarajeva, kako je rekao, ne bi nekad palo na pamet zavrnuti plin Hercegovini. Iako Sarajevo nikad nikome ništa nije zavrtalo, ali je u vrijeme opsade Sarajevu bilo sve zavrnuto – plin, voda, struja. Kao što Armija RBiH nikad nije napadala na teritoriju Hrvatske i Srbije, osim što je pomagala Hrvatskoj vojsci, dok su snage Hrvatske i Srbije učestvovale u operacijama u BiH.

No, nakon Blinkenovog pisma uslijedio je ekspresan sastanak kod Dodika, zatvoren za javnost, nakon koga su se zvanično čule (deklarativne) poruke o evropskim integracijama koje je Bruxelles želio čuti, a onda je Plenković, kako se sam pohvalio, organizirao dolazak evropske delegacije u BiH. Da bi pokazao koliko je on važan faktor i da se on pita oko BiH, a Bruxellesu predstavio kako je upravo on najzaslužniji za “evropski“ napredak BiH, koji će, ako se ovako nastavi (i podrškom trojke) građane BiH skupo koštati. Ako ništa, evropska politika koja njeguje suosjećanje i podržava žrtve, morala bi znati šta uplitanje politike Hrvatske u BiH znači za sve žrtve te politike, a što je presuđeno u Haagu i kakvo je ponižavanje za njih nametanje Plenkovićeve politike koja javno podržava (i ne više ni tako tajno nastavlja) Tuđmanovu.

Hrvatsko uplitanje

O podsjeti evropske delegacije, i nakon skandala koje je “uglađeni evropski“ Plenković izazvao svojim ponašanjem, ponižavajući Predsjedništvo BiH a time i građane BiH, austrijski Der Standard piše da se “Plenkovićeva vlada već godina miješa u politiku susjedne Bosne i Hercegovine”, kao i da se to uplitanje događa prvenstveno preko hrvatske nacionalističke stranke HDZ, koja je na prošlim parlamentarnim izborima u BiH dobila 8,75 posto glasova, ali preko svoje konzervativne sestrinske stranke HDZ u Hrvatskoj ima značajan utjecaj na bosanskohercegovačku politiku unutar EU, ali također i na ured visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

Der Standard je podsjetio da je “uplitanje i permanentno lobiranje” HDZ-a unutar EU i u Uredu visokog predstavnika (OHR) dovelo do toga da EU i Schmidt žele provesti zakonske promjene na zahtjev HDZ-a, te da je Schmidt 2022. godine, na zahtjev HDZ-a, retroaktivno promijenio Izborni zakon na dan izbora što je dovelo do situacije da je vlada bez HDZ-a postala nemoguća. Dalje se navodi da je Schmidt član bavarske CSU, da je Von der Leyen iz njemačke CDU-a, te da su te stranke zajedno s HDZ-om dio Evropske narodne stranke.

Austrijski list piše i o secesionističkoj politici Milorada Dodika, zahtjevima srpskih nacionalist o stvaranju velike Srbije još od 90-tih, proslavi neustavnog 9. januara kojoj je prisustvovao i jedan pripadnik EUFOR-a nad kojim je nakon niza godina komandovanje preuzela Mađarska. Novinarka ukazuje da je evropski put BiH još uvijek u zvijezdama i podsjeća da pregovori s Crnom Gorom traju već 12 godina uz minimalan napredak.

Istovremeno, Evropska komisija je odblokirala 10,2 milijarde eura iz evropskih fondova za Mađarsku kako njen premijer Viktor Orbán ne bi Ukrajini opstruirao pristupne pregovore, što po pisanju hrvatskih medija izaziva sve veću frustraciju u Bruxellesu. Jutarnji list tako navodi da su zbog ovoga “neki optužili Komisiju da zbog ovog poteza više nije ‘pas čuvar‘ ugovora EU-a, nego je postala ‘kućni ljubimac država članica‘, kako je rekla europarlamentarka Sophie in ‘t Veld. Njezin kolega iz Zelenih, Daniel Freund, tu je strategiju nazvao neodrživom, i naglasio da će ‘Orbán i dalje imati 72 prilike staviti veto na ukrajinsko članstvo u EU. Sada zna kolika mu je cijena i neće je spustiti.‘“

BiH između Rusije i Evrope

Šta ovakva politika EU, uz zadnju posjetu evropske delegacije Sarajevu i posebno Plenkovićevu ulogu u svemu tome, znači za Bosnu i Hercegovinu? Pogotovo nakon, čini se, potpunog napuštanja atlantskih integracija BiH što potvrđuje odsustvo bilo kakvih izjava o putu BiH u NATO-u i domaćih i zapadnih političara, ali i poruka zvaničnika NATO-a da od tog puta nema ništa dok se “političari u BiH ne dogovore“. Pri čemu Dodik i Čović po tom pitanju “demokratski“ kontroliraju većinu.

Razumljiva je zabrinutost Bruxellesa zbog sve veće ekonomske krize u EU ali i globalne sigurnosne krize do koje je dobrim dijelom došlo zbog ruske agresije na Ukrajinu, na samoj granici Evrope. Razumljivo je i traženje prije svega sigurnosnih rješenja i sprečavanja novih žarišta, što po procjenama (zapadnih) eksperata sigurnosti Zapadni Balkan jeste i to upravo zbog ruske politike. Međutim, nije jasno kako iko iz Bruxellesa može misliti da građani u BiH i na Balkanu ne vide da “vrijednosti“ koje EU brani politikom prema Ukrajini, moraju biti i vrijednosti koje će, ne samo deklarativno nego i konkretno poštivati i u BiH i na Zapadnom Balkanu.

Puno više od Putina i njegovih satelita koji kontinuirano održavaju krize na Zapadnom Balkanu, zaoštravanju odnosa i usložnjavanju tih kriza mogla bi doprinijeti upravo politika Evropske unije u BiH i na Balkanu podržavanjem političara, i u Zagrebu i u Beogradu, koji nameću etničke politike koje su devedesetih i dovele do krvavih ratova, ali i podržavaju rusku politiku.

Među prvim lekcijama o vrijednostima, koje se sudeći po izjavama Ursule von der Leyen, EU pridržava i danas, koje je Europa učinila građane na Balkanu bile su one o demokratiji i vladavini prava. Možda za svoja trenutna “rješenja“ nametnuta Bosna i Hercegovina preko Plenkovića, Orbana i sličnih, Bruxelles ima podršku vlasti u Sarajevu predvođenim trojkom, no da li za to imati i podršku većine građana koji u krajnjem odlučuju o svemu, kako nas je Bruxelles naučio, odnosno o tome ko će biti na vlasti u – Sarajevu.

Pritisci EU na trojku, predvođeni Plenkovićem (možda u Bruxellesu ne prate njegove izjave ili građani BiH dobro su se upoznati s njegovom politikom prema BiH koja postaje identična Tuđmanovoj , za šta Plenković ima podršku i predsjednika Milanovića), da prihvate ovakva rješenja i njihovo pristajanje (pri čemu se čini zaboravljaju da za njih ne glasaju evropski nego bosanski građani) vode ozbiljnu radikalizaciju građana koji to mogu pokazati i na izborima. Europsko nagrađivanje Ukrajine (čak i ustupcima Orbanu) zbog njene borbe za zapadne vrijednosti, i neuvažavanje da ne kažemo kažnjavanje građana u BiH koji su se borili za te iste vrijednosti, dodatno će ugroziti i ovako krhku sigurnu situaciju na Zapadnom Balkanu koja može eksalirati puno prije nego u Švedskoj (na što zadnjih dana ozbiljno ukazuju sigurnosni eksperti pa čak i visoki dužnosnici).

S obzirom na globalna događanja politike EU prema BiH, ali i Zapadnom Balkanu, puno prije bi iznad europskih integracija prioritet morala biti sigurnosna politika. Putin zbog ruskih interesa svojim djelovanjem na Zapadnom Balkanu već dugo potpiruje bure baruta i blokiranje utjecaja i EU i NATO-a (čime se Plenković kao ni Vlada hrvatske i njihove službe nikad nisu ozbiljnije bavile), a to bure baruta bi moglo eksplodirati dodatnim pritiscima Europska unija koja svojim rješenjima, preko Plenkovića, podržava iste politike na Balkanu koje podržava i Putin.

EVROPSKO SPAŠAVANJE PLENKOVIĆA I ČOVIĆA (OD SAD-a): Postaje li BiH sredstvo za potkusurivanje različitih interesa u EU kroz nametanje politike HDZ-a kojom se podržava i sve ono što Putin radi na Zapadnom Balkanu? je izrađen/a uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezani Zapadni Balkan kojeg provodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanje i kreiranje politika (CRPM) i Institut za demokraciju i medijaciju (IDM) a financijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj EVROPSKO SPAŠAVANJE PLENKOVIĆA I ČOVIĆA (OD SAD-a): Postaje li BiH sredstvo za potkusurivanje različitih interesa u EU kroz nametanje politike HDZ-a kojom se podržava i sve ono što Putin radi na Zapadnom Balkanu? je isključiva odgovornost Slobodne Bosne i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Centre for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.