Nakon što je 20. novembra Upravni odbor Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu zatražio od Vlade Federacije, odnosno premijera, da se izjasni o imenovanju direktora ove institucije, a po (jednoglasnom) prijedlogu UO nakon provedene procedure ponovili su svoju odluku – najbolji kandidat je prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, saznalo se da je ministar zdravstva Nedeljko Rimac, inače na bolovanju, uputio pismo Vladi i to kao odgovor na upit Vlade od 26. novembra o ovom zahtjevu, u kome odluke UO KCUS-a opisuje kao “bespredmetno neutemeljen proizvod izvjesnih personalnih stavova i nastojanja“, i tvrdi da su “navodi Privremenog Upravnog odbora netočni, površni u paušalni“. UO-a koji je imenovala Vlada u kojoj i on sjedi.

Piše: Dženana Karup Druško

Osim lekcije Vladi i UO, jasne su poruke da bez njega, iako je na bolovanju, niko ne smije donijeti odluku o imenovanju generalnog direktora KCUS-a. Ovaj put ministar nije smatrao za shodno ni spomenuti zašto je on protiv imenovanja prvorangiranog kandidata, odnosno prof. Gavrankapetanovića, niti ponuditi bilo kakav argument za svoju samovolju i bahati i arogantni dopis u kome se poziva na zakone i pravila, pri tom ne objašnjavajući kakve su ovlasti ministra “u bolesničkom krevetu“, odnosno dok se zvanično vodi na bolovanju pri čemu bi ga trebao mijenjati premijer, na šta je podsjetio Sindikat zdravstvenih radnika. Nezvanično, Vlada se nema namjeru oglašavati o ovom slučaju, ali se, opet nezvanično, povećava pritisak na UO da promjeni svoju odluku.

“Rekao ministar“

UO KCUS-a je za ponedeljak, 2. decembra, zakazao sjednicu, poručujući da čeka odluku Vlade kojoj su bili dali rok do 27. novembra, kada je isticalo imenovanje aktualne vršiteljice dužnosti direktorice KCUS-a. U ovoj sapunici oko imenovanja generalnog direktora KCUS-a, neizvjesnosti, nezadovoljstvu ali i dezavuiranju javnosti dodatno doprinose izjave člana UO Dragana Stevanovića koji nudi više varijanti rješenja (kao da se radi o pijaci a ne proceduri u državnoj instituciji jasno propisanoj zakonima) i objašnjenje da će UO ukoliko Vlada ne podrži imenovanje prof. Gavrankapetanovića, UO morati podržati drugorangiranog kandidata – njegovog stranačkog kolegu iz SDP-a, dr. Alena Pilava. S obzirom na stavove UO, te da predsjednik UO KCUS-a kao ni neki drugi članovi u javnosti ne dijeli Stevanovićeve stavove, čini se da on, govori u svoje, odnosno u ime SDP-a koji je i najveći krivac što KCUS više od godinu dana nema direktora dok se problemi u ovoj ustanovi gomilaju a građani ispaštaju.

Stevanović, koji u ime UO KCUS-a redovno nastupa u javnosti, više puta je ponovio da bi moglo doći do promjene odluke UO, no niti jednom nije objasnio kako bi se to izvelo. Jer, prvo, za to mora postojati većina u UO, koju Stevanović zasad koliko vidimo nema. Drugo, da bi UO predložio drugorangiranog kandidata, prvo mora poništiti svoju odluku, a da bi je poništio za to mora imati argumente zakonom propisane. Argument nije: “Rekao ministar“, jer bez obzira na aroganciju i bahatost koju Rimac pokazuje i prema Vladi i prema UO, a i prema KCUS-u, on svoju odluku mora obrazložiti bar onim dokazima koji će biti dostatni da UO poništi svoju odluku kojom je prof. Gavrankapetanović prvorangirani kandidat. Da takav dokaz postoji sigurno ne bismo svjedočili ovoj sapunici i dalje nego bi konkurs bio poništen. Ako već nije “po zakonu“ zašto do sad ministar, ili Stevanović koji istupa “u ime UO KCUS-a“, ili UO, to nisu uradili?

Ministar Rimac odbio je dao suglasnost na imenovanje prof. Gavrankapetanovića tvrdnjama da njegova dokumentacija nije u redu. Uslijedilo je uključivanje Ekonomskog fakulteta, Ministarstva za obrazovanje KS, Medicinskog fakulteta… jer se tvrdilo da Gavrankapetanović nema validnu diplomu za menadžment, što su i Ekonomski fakultet i Ministarstvo demantirali, a onda je plasirana informacija da on nije profesor na Medicinskom fakultetu nego na Stomatološkom, što je u najmanju ruku bilo smiješno, ali i zvanično demantirano. Uostalom, Gavrankapetanović je jedan od najstarijih profesora na Medicini.

E, kad su nadležne institucije potvrdile da je sva dokumentacija u redu, iako se i dalje povremeno u medijima pojavljuju drugačije informacije koje potvrđuju da je sva ova manipulacija bila potrebna kako bi se iskonstruisala afera, ministar Rimac je, kako je objavljeno, na 70. sjednici Vlade (mart) izjavio kako nema smetnji za imenovanje kandidata Gavrankapetanovića, ali da od njega nije tražena “prethodna suglasnost“ nego “naknadna“… Kako saznajemo UO je hitno reagirao i to ispravio, no ministar je opet uskratio svoju “suglasnost“. I otišao na bolovanje, u međuvremenu nas obavještavajući kako je on pod pritiscima i kako prima prijetnje, iako nikad nije rekao kakve i od koga.

Tas na vagi

No, zbog njegovih postupaka agonija i dalje traje i za KCUS i za građane, uz suglasnost premijera i Vlade jer svojom ćutnjom to ne prekidaju i dozvoljavaju ministru da se čak i s bolovanja iživljava nad KCUS (i UO) time direktno ugrožavajući zdravstveni sistem u Sarajevu za koji je, između ostalog, zadužen, a što bi moglo pokrenuti i pitanje njegove odgovornosti, s obzirom na istupe sindikata, pojedinih ljekara i pacijenata koji govore o problemima s kojima se KCUS suočava.

Ukoliko sutra, u ponedeljak 2. decembra, UO postupi kako je najavio Stevanović i predloži drugorangiranog Pilava, advokatski tim prof. Gavrankapetanovića u skladu sa zakonom ima pravo da od nadležnog suda zatraži da odredi mjeru osiguranja kojom će tražiti da se zaštite sve dalje aktivnosti na izboru drugog kandidata, dok nadležni sud ne utvrdi da li su povrijeđena prava prvoizabranog kandidata – prof. Gavrankapetanovića. S obzirom na hitnost ovakvih zahtjeva, sud u roku od 24 sata može donijeti takvu odluku i u tom slučaju bi ruke bile vezane i UO i ministru i premijeru i sud bi odlučivao. To za sobom povlači i pitanje odgovornosti i UO i ministra koji više od godinu dana, kontinuirano svojim postupcima doprinose urušavanju KCUS-a i kroz afere i neizbor generalnog direktora.

Zašto su do sad prošla bez ikakvih problema sva imenovanja i na državnom i na federalnom nivou, osim generalnog direktora KCUS-a, odnosni profesora Gavrankapetanovića? Zašto se o ovom “slučaju“ više ne oglašava Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a kome je u raspodjeli javnih institucija pripao KCUS, dakle oni su imali pravo da imenuju svog kandidata, a prije nekoliko mjeseci je tvrdio da prof. Gavrankapetanović ima njihovu podršku? Zašto se urušava KCUS u Sarajevu dok Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru radi bez ikakvih problema, a nikome iz trojke ne pada na pamet ni da se usudi a ne da se umiješa u njihov rad?

Mnogi su se pitali čime je porodica Isak “zaslužila“ visoke benefite u Federaciji, dok se nije u medijima pojavila informacija da su oni “tas na vagi“ u korist trojke, što je onda trojka, čini se, izdašno nagradila, visokim pozicijama za svu trojicu Isaka. Srećom po Federaciju da ih, koliko je poznato, nema više.

Vrlo brzo nakon izbijanja afere oko izbora generalnog direktora KCUS-a u javnosti se saznalo za jak hrvatski lobi u Vladi FBiH koji godinama upravlja zdravstvenim sistemom i koji je od početka protiv imenovanja prof. Gavrankapetanovića, spominjali su se i milionski ugovori o nabavkama koje godišnje potpiše direktor KCUS-a. Da su ove informacije s osnovom, potvrđuje to što ni do danas nije okončano imenovanje generalnog direktora, a i laicima je postalo jasno da neki jaki lobiji iz pozadine povlače konce, jer trojka zvanično nikad nije odustala od imenovanja prof. Gavrankapetanovića.

Rimac krši zakon

To je svojevremeno potvrdio i Aljoša Čampara, visoki dužnosnik NiP-a: “ Ovo je grubo kršenje procedura i ovo nema veze s pravom. Cijeli izbor je ispolitiziran ili od Rimca ili od nekih njegovih nalogodavaca. Ali on je taj koji je prekršio zakon. Rimac je uglednog profesora i ljekara doveo u situaciju da se valja u blatu dnevne politike. Očito se mnogi boje dolaska Gavrankapetanovića na čelo KCUS-a.“ Tako je govorio Čampara u februaru ove godine, a u decembru, dakle više od deset mjeseci kasnije ne nazire se kraj ovoj aferi.

Zašto? Zbog čega i nakon jasnih stavova NiP-a, trojka nije u stanju da završi ovo imenovanje?

Već duže vrijeme se u sarajevskim kuloarima šuška o odjeku “afere Tito“ u diplomatskim krugovima i negativnim posljedicama po vođu sarajevske trojke, predsjednika NiP. Uz to su se, nakon brojnih afera, i jasnih poruka čak i iz Američke ambasade, ozbiljno zaljuljali temelji trojke, toliko da se počelo šuškati i o novoj većini na državnom nivou. Malo ko je vidio ozbiljnost u ovim najavama s obzirom na podršku koju koalicija na državnom i federalnom nivou, tačnije HDZ, ima od OHR-ai velikog dijela diplomatskog kora. S druge strane podsjetimo na suzdržanost Američke ambasade koja je zauzela jasne stavove o (plinskoj) Južnoj interkonekciji koju i dalje blokira HDZ, ili zbog nezadovoljstva u reformama BiH koje značajno opterećuje nedostatak borbe protiv korupcije o čemu se Američka ambasada, također, oglasila više puta.

Je li ove glasine (ne)svjesno podgrijao Bakir Izetbegović predsjednik SDA, gostujući nedavno u Dnevniku D FTV-a, kad je zvanično poručio da će SDA glasati protiv Dragana Čovića u Domu naroda, ukoliko se za to odluči Ilija Cvitanović, lider HDZ-a 1990 (i SDS), pozivajući ih da više ne sjede sa strane, nego preuzmu odgovornost i liderstvo? HDZ 1990 je dio HNS-a, a kao dio federalne koalicije ušao je u vlast, i ministar Rimac je kadar upravo ove stranke.

Ukoliko od HDZ-a 1990 zavisi koalicija na državnom nivou, kako je indirektno poručio Izetbegović, nema li to direktne refleksije na federalni nivo, odnosno poteze ministra Rimca? Je li KCUS, odnosno Gavrankapetanović žrtva političke trgovine (i krize) na državnom nivou, i pokušava li se ustupcima Rimcu da bira svog Bošnjaka na čelo KCUS-a (koji je kompromisno iz SDP-a) “kupiti“ vlast na državnom nivou, čije bi eventualno rušenje zatreslo i temelje federalne vlasti? Bez obzira na posljedice koje za sobom nosi urušavanje KCUS-a po sve građane BiH?

Ali, kako je rekao američki ambasador: “Niko nije iznad zakona“.