Nakon sastanka na koji je američki ambasador u BiH Michael Murphy sazvao parlamentarne stranke Federacije – osim Dragana Čovića i HDZ-a – saopćeno je da će i vlast i opozicija podržati Južnu plinsku interkonekciju. Osim što su ovim Amerikanci jasno poručili Čoviću i HDZ-u kako sa njima o tome, nakon više upozorenja, nemaju šta pričati, i kako politika koju provode više nema njihovu podršku, bila je ovo i jasna poruka Zagrebu: nije u pitanju nikakav “mali nesporazum s američkom administracijom“ kako je Plenković objašnjavao insistiranje Dragana Čovića da za Južnu interkonekciju bude isključivo zadužena “hrvatska firma“ koju će HDZ formirati, a niti se radi o “strateškom projektu za Hrvate u BiH“, jer se radi o strateškom projektu bitnom za državu Bosnu i Hercegovinu kojim bi smanjila svoju ovisnost o ruskom plinu.

Piše: Dženana Karup Druško

Tokom nedavnog gostovanja u BiH predsjednik hrvatskog Sabora Gordan Jandroković stao je “snažno u obranu čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića i interesa bh. Hrvata oko inzistiranja“ da upravljaju plinovodom kojim bi se BiH povezala s Hrvatskom, jer, kako je ustvrdio “treba uvažavati interese sve tri strane, posebice interese hrvatskog naroda jer preko njihovog teritorija i u Republici Hrvatskoj i u BiH prolazi ta Južna interkonekcija“. Naglasio je i da se stvari ne mogu rješavati “preko koljena“. Osim što nije poznato “koja je to hrvatska teritorija u BiH“, preko koje bi prolazio plinovod – a da pri tome ne govorimo o nekadašnjoj Herceg-Bosni ugašenoj pod pritiskom Zagreba kako bi nakon Oluje dobili etnički čistu Hrvatsku zahvaljujući čemu su Srbi, da ne bi bili najveći gubitnici u bivšoj Jugoslaviji dobili Republiku Srpsku ali u Bosni i Hercegovini, dok je politički, vojni i policijski vrh HZ-HB osuđen u Haagu i za UZP s političkim i vojnim vrhom Zagreba – čini se da se stvari u BiH mogu rješavati i “preko koljena“ i bez HDZ-a BiH, tačnije Dragana Čovića koji BiH i Federaciju drži taocem svoje politike, zajedno s Miloradom Dodikom.

Crveni karton za HDZ i Čovića

Politika Dragana Čovića, da godinama jedno priča, a drugo radi čini se da je napokon dobila – crveni karton. Dok ponavlja kako su Hrvati pokretač, najveći nosioci i motor evropskih integracija BiH, Dragan Čović na državnom nivou u koaliciji s SNSD-om Milorada Dodika koči iste one reformske procese za koje tvrdi da ih u BiH jedino Hrvati provode. Možda svoju “maglu“ još uvijek može prodavati Bruxellesu zahvaljujući lobiranju hrvatskih političara na čelu s Plenkovićem, koji imaju jaku podršku hrvatskih zastupnika u Evropskom parlamentu i brojnim institucija EU, ali ta politika je napokon raskrinkana u američkoj administraciji.

Plinovod koji Čović, uz jaku podršku Zagreba, godinama blokira od strateškog je interesa za BiH, ali i dio sigurnosne politike EU kojoj je cilj otklon od ruskog plina koji Ruska Federacija godinama koristi u geopolitičke svrhe. Blokiranjem ovog projekta ni Čović ni Plenković, a ni Jandroković i ostali političari Zagreba, nisu radili ništa u interesu hrvatskog naroda u BiH, nego u interesu ruske i proruske politike na Zapadnom Balkanu, odnosno jačanju ruskog uticaja u BiH i Milorada Dodika (koji zauzvrat zagovara istočnu interkonekciju, direktno spajanje Republike Srpske s ruskim plinom u Srbiji)

Podsjetimo da su pojedinci nakon formiranja ove vlasti, pisali kako je to dobro jer se time postiglo distanciranje Čovića od Dodika i njegove politike – svako naivan i dalje može vjerovati u to, ali dovoljno je pogledati odluke donošene u Parlamentu BiH od uspostave nove koalicije, ili jednostavno postaviti pitanje: je li HDZ BiH ikad, i po kom pitanju – od agresije Rusije na Ukrajinu do rezolucije o genocidu u Srebrenici – glasao drugačije, ne daj Bože suprotno od Dodikovog SNSD-a. Dok je lijepo lagao, pardon pričao zapadnim zvaničnicima kako on podržava evropske i atlantske integracije BiH, Čović je preko HDZ-a sve radio da ih blokira zajedno s Dodikom. Za sve svoje poteze, Čović je kontinuirano imao jaku podršku Hrvatske, koja je članica i EU i NATO, tako da se s pravom može postaviti pitanje: zašto Hrvatska u BiH podržava blokiranje njenog puta u NATO i EU i za čije interese?

Prema izvještajima obavještajnih službi Hrvatske niti u BiH postoji ruski uticaj, niti je zabrinjavajuće šta Dodik radi, a najveći problem po njima u BiH je islamski faktor. Ne bi bolje ni službe Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Ali, dok Dodik i Vučić i ne kriju svoju “nesvrstanost“ na strani Rusije, dok Zagreb i Čović perfidno kriju da BiH guraju u ruski zagrljaj, pri čemu su im usta puna podrške evropskom putu BiH i poštivanju njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Za hrvatski narod, ali u interesu Dodika i Rusije

Za razliku od hrvatskih političara u Hrvatskoj i BiH, čije se političko znanje očito svodi na lokalne i lične interese, Amerikanci BiH posmatraju globalno, a u njihovoj vanjskoj politici nema podilaženja i popuštanja Rusiji na Balkanskom poluostrvu, i to su dosad pokazale administracije i demokrata i republikanaca u BiH. Možda su pravili pogrešne korake podržavanjem pojedinaca i političkih opcija koji su ih uvjeravali da će biti “motori“ reformi, međutim nikad nisu podržavali proruske snage, a Milorad Dodik je najilustrativniji primjer.

Nakon sastanka koji je organizirao američki ambasador u Sarajevu, u pitanje dolazi i Čovićeva arogantna izjava da njega mogu smijeniti samo ili Schmidt (kao visoki predstavnik) u čiju podršku je očito siguran, i “onaj odozgo“, čime je poručio da njemu u BiH niko ništa ne može i da može raditi šta hoće, valjda ponesen podrškom i primjerom svog “partnera“ Dodika koji ima neupitnu podršku Beograda, ali i ustupcima koje u kontinuitetu dobija od trojke, siguran da ih drži u šaci, pardon u vlasti i na državnom i na federalnom nivou.

Svojom politikom, ne samo da je okrenuo Hrvate protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, nego je i Bošnjake okrenuo protiv sebe i HDZ-a, pri čemu se zaboravilo da su Hrvati i Bošnjaci već jednom bili žrtve ideološke politike Beograda, projekta o Velikoj Srbiji i sad se ćuti na projekat o “svesrpskom svetu“ na Balkanu i dogovore Dodika i Vučića o zajedničkom djelovanju.

Mogu li Dragan Čović, ili Plenković, ili Jandroković, odgovoriti kako to podržavaju prozapadni put Bosne i Hercegovine, ako djeluju u koaliciji s Miloradom Dodikom koji taj put blokira i čak to i ne krije, dok javno govori da ima suglasnost Hrvata za podjelu BiH samo “oni o tome javno ne govore“ – niti je ikad iko od hrvatskih političara BiH i Hrvatske demantirao ove Dodikove izjave?

Dodik i Vučić žele da naprave aerodrom u Trebinju. Nedavno smo čuli od Dodika da samo čeka suglasnost Hrvata, čak ih je pritisnuo da se što brže o tome očitiju. Na stranu što to insinuira da je dobio za to suglasnost Vijeća ministara BiH, iako bh. javnost s tim nije upoznata – zašto se Hrvatska nikad zvanično nije pobunila protiv tog aerodroma koji je po mnogim stranim zvaničnicima sigurnosni problem, jer se povezuje s Rusijom a i nema nikakvu ekonomsku opravdanost s obzirom na blizinu više aerodroma i u Hrvatskoj i u BiH. Suglasnost koju Dodik čeka ima veze s protivljenjem Dubrovnika jer im je time ugroženo vodosnabdijevanje, zbog čega, čini se, nije zabrinut i Zagreb. Toliko o strateškim projektima koji su od interesa hrvatskog narod i u BiH i u Hrvatskoj, a koji se očito podčinjavaju Dodikovim i ruskim interesima u BiH.

“Ne može nam niko ništa…“

“Nedodirljivom“ Čoviću stolica se ipak zaljuljala u Domu naroda BiH i to nakon što je SNSD izgubio apsolutnu kontrolu – nije li to još jedan dokaz s kim i za čije interese radi Čović? Promjene na državnom vrhu su već započele, isključivanjem pojedinaca iz SNSD-a (protiv čega je uz SNSD glasao jedino HDZ), čime se pokazalo da postoji nova većina koja može smijeniti i Čovića što onda otvara put o novom Vijeću ministara. No, Čović je u Dodikovom stilu uzvratio: “Ne može mi niko ništa…“ potpuni ignorirajući Amerikance kojima već mjesecima otvoreno prkosi otvoreno podržavajući ruski uticaj, zbog čega ispaštaju Federacija i država BiH. No, nije li Čović jedini političar iz Federacije koji je rado viđen gost u Rusiji koju je pohodio više puta? I nisu li sad (jedini) stali u njegovu odbranu – kako nam je to svojim saopćenjem potvrdio ruski ambasador u BiH.

Kad je američki ambasador preuzeo stvar u svoje ruke – Čoviću su leđa okrenuli koalicioni partneri u Federaciji, najavljujući ekspresno usvajanje Zakona o Južnoj interkonekciji, uz obećanja da će to biti okončano do kraja decembra, što faktički znači za nekoliko dana.

Dragan Čović i HDZ našli su se potpuno sami u Federaciji – protiv stranaka u vlasti i opozicije i američke administracije (američki ambasador u BiH je na sastanku imao podršku zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a za Europu i Euroaziju Alexandera Kasanofa. Hoće li Čović nastaviti prkositi Amerikancima, što može politički zaljuljati Federaciju? Ili to znači da bi se Čović i HDZ mogli naći “na klupi“ na državnom nivou jer su ključni “motor blokada“ reformi i puta BiH u Evropsku uniju i NATO, jer Dodik sam bez Čovića to ne bi mogao provoditi?