Piše: Sanja MODRIĆ (Telegram)

Ma zašto? Zašto? Zašto? Zbog čega je Plenković kao sivonja zapeo za Turudića? To je pitanje svih pitanja za premijera u ovoj drami oko postavljanja novog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, šefa svih tužitelja u državi i dužnosnika po čijim uputama i nalozima moraju postupati svi državni odvjetnici, svi odjeli DORH-a i sva državna odvjetništva na terenu.

Jer dok je Plenković – prije objave kompromitantnih transkripata iz više stotina razgovora između Turudića i Josipe Rimac – još mogao vjerovati da je s njegovim kandidatom sve u redu, sada stvarno više ne može. Ne bi mogao nitko kome bi se takav materijal tresnuo na stol. Dakle: zašto?

Zašto premijer šuti i ne daje glasa od sebe, on koji po šemi lonac-poklopac uvijek reagira na sve što mu digne tlak? Pa što sada čeka? Koji je pravi razlog da još jučer nije izašao pred javnost i zahvalio se Turudiću na interesu za mjesto šefa DORH-a budući da se njegovog čovjeka više ne može braniti? Kako odgovor zna samo Plenković, moramo se poslužiti alatom vlastite glave i logikom.

"Preostaju dvije stvari"

Koja suvisla objašnjenja, dakle, preostaju osim taštine i nespremnosti da pred cijelom Hrvatskom prizna pogrešnu odluku, što je u ovako ozbiljnoj situaciji ipak krajnje infantilno bez obzira na premijerov karakter? Dakako da ćemo nagađati, ali to je jedino što zasad preostaje.

A preostaju dvije stvari. Prva je uloga glavnog državnog odvjetnika RH po članku 8. javnosti nepoznatog ”Zakona o provedbi uredbe Vijeća (EU) 2017/1939” koga je Sabor izglasao 12. prosinca 2020. godine, a predsjednik Milanović potpisao dvadesetak dana kasnije.

Tim zakonom regulira se osnivanje Ureda Europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj, te se preciziraju ovlasti i nadležnost tog Ureda koji je zatim kod nas i osnovan te je počeo s radom 1. lipnja 2021 u Zagrebu.

"Ured Kövesi napravio dar-mar

U međuvremenu je ta hrvatska ispostava Europskog javnog tužiteljstva pod ravnanjem slavne Laure Kövesi napravila kod nas dosta veliki dar-mar. Posljednji dostupni podaci kažu da se za malverzacije europskim novcem, prijevaru i korupciju vodi 26 istraga protiv hrvatskih državljana u kojima je, prema sumnjama Tužiteljstva, zamračeno 324 milijuna eura.

Među osumnjičenima i već optuženima su bivši Plenkovićevi ministri Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić i niz drugih politički visokopozicioniranih osoba, mahom članova HDZ-a. Moguće je da poznatih osoba koje se istražuju ima još, no Tužiteljstvo ne otkriva imena dok nije sigurno da za to ima dobre osnove. Kakve sve to ima veze s Turudićem u slučaju da bude imenovan kaže nam već spomenuti članak 8.

"Treba li Plenkoviću Turudić?"

Pod nadnaslovom ”Sukob nadležnosti”, članak 8. spomenutog zakona o osnivanju Ureda Europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj kaže da ”o sukobu nadležnosti između DORH-a i Ureda europskog javnog tužitelja odlučuje Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske”.

To znači da glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek – a sutra moguće Turudić – mogu potpuno samostalno i po vlastitoj odluci zatražiti i odlučiti da će se bilo koji predmet koji je pokrenuo Ured europskog javnog tužitelja protiv nekoga odavde predati na daljnje postupanje DORH-u. Riječ je o ogromnoj ovlasti. Treba li Penkoviću Turudić za takve operacije preuzimanja kaznenih predmeta u eventualnim postupcima protiv nekog od njegovih bliskih suradnika, to je vrlo ozbiljno i utemeljeno pitanje.

"Drži li ga Turudić nečim u šaci?"

A uz njega se otvara i ono drugo koje nitko glasno ne izgovara, a svima se mota po glavi. Ono se odnosi na samog Plenkovića i sumnju da ga Turudić možda s nečim drži u šaci. Nečim što nitko ne zna, a premijer ne bi volio da se sazna, osobito ne u izbornoj godini. Ponavljam, samo nagađamo.

Ali dok Plenković pruža ovako upornu i neshvatljivu podršku Turudiću unatoč svim razlozima da mu je uskrati, normalno je da će se tražiti grm u kome leži zec. Premijerova šutnja tu je potragu učinila nužnom i legitimnom, a vrijeme obično razdere maske pa ćemo vidjeti.