Piše:  Sanja MODRIĆ

Plenkovićev je komentar da će Hrvatska 'zaštititi svoje pilote'. A Krešo Beljak iz HSS-a frajerski predlaže da 'mi' - misleći valjda na DORH - Srbiji uzvratimo optužnicama protiv desetak njihovih vojnih časnika pa neka se onda frigaju. To je sve skupa jadno. Jer javnost očekuje da se s naše strane komuniciraju činjenice vezane za tu optužnicu, a činjenice nitko ne spominje.

Loše su i pokazuju krajnju nedozrelost političkog establišmenta reakcije na vijest da je Tužiteljstvo za ratne zločine države Srbije podiglo optužnicu protiv četiri naša pilota zbog ratnog zločina nad srpskim civilima nakon akcije Oluja. Dakle, srbijanski tužitelji smatraju odgovornima hrvatske pilote za raketiranje izbjegličke kolone 7. i 8. kolovoza 1995., na cesti kod Bosanskog Petrovca u BiH.

U događaju na kome se temelji još nepotvrđena optužnica, poginulo je, tvrdi se, sedam odraslih osoba i šestero djece, a 24 osobe su ranjene. Jedan od pilota s optužnice kaže da on nema veze s tim, dapače da uopće nije letio nad Bosnom. Ostali se još nisu javili.

Nisam, doduše, stručnjakinja za ratne operacije, ali prvi put čujem za taj navodni napad na kolonu izbjeglica koja se, pretpostavljam, kretala iz Hrvatske. Ne poznajem ni imena pilota koji su navedeni u optužnici. A nitko od nas još nema pojma kakve dokaze protiv njih ima Tužiteljstvo Srbije i imaju li relevantnih dokaza uopće. No umjesto da se povodom svega toga daju odgovori na samo dva pitanja koja su ovdje jedina bitna, svi se naši političari, na čelu s predsjednikom Vlade Plenkovićem, igraju s tom stvari mačke i miša.

Vlast bježi od bitnog

Svi stranački prvaci do jednoga isključivo se zgražaju. Plenkovićev je komentar da će Hrvatska ”zaštititi svoje pilote”. A Krešo Beljak iz HSS-a ”frajerski” predlaže da ”mi” – misleći valjda na DORH – Srbiji uzvratimo optužnicama protiv desetak njihovih vojnih časnika pa neka se onda frigaju. To je sve skupa jadno. Jer javnost očekuje da se s naše strane komuniciraju činjenice vezane za tu optužnicu, a činjenice nitko ne spominje.

I onda se, dakako, nameće pitanje zašto? A ono što trebamo znati lako se navede u dvije minute. Prvo je je li se tih dana 1995. godine uopće dogodilo to bombardiranje izbjegličke kolone na naznačenom mjestu. Ako jest, a izgleda da ipak jest, je li u njemu na bilo koji način sudjelovala avijacija Hrvatske vojske ili nije sudjelovala. Voljeli bismo da nije, jer raketiranje izbjegličke kolone doista nije nešto čime bi se trebalo ponositi, ali želimo to čuti od odgovornih u hrvatskoj vlasti. To nam, međutim, ne govore, a to bježanje od bitnoga uvijek stvara vrlo loš dojam.

Razglabanje o svemu samo ne o ključnom

U gomilama riječi koje su izgovorene otkako je neugodna vijest stigla u Hrvatsku, s najviših se mjesta, dakle, razglaba o svemu samo ne o onome što je ovdje ključno. Političari staju pred kamere da bi tražili od Vlade da blokira Srbiju na putu u EU. Ponovno razvijaju stare priče o jurisdikciji, odnosno ima li Srbija pravo pokretati sudske procese protiv hrvatskih državljana. Podsjeća se na zvjerstva koje je Miloševićeva JNA počinila u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata i da mnogi zločinci nikad nisu ni optuženi, a kamoli kažnjeni.

Poziva se Beograd da plati Hrvatskoj ratnu odštetu. Osvježavaju se sjećanja na huškanja sadašnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na rat protiv Hrvatske i njegove sumanute ratničke govore na našim okupiranim područjima.

Ali za ovu optužnicu sve to nije važno jer će se, ako dođe do suđenja, suditi za raketiranje izbjegličke kolone. Prema tome, meritum je samo to je li naše zrakoplovstvo bilo u tome ili nije. Ako nije, želimo da nam se to jasno i izrijekom kaže s najodgovornijeg mjesta.

(Telegram.hr)