Kakav je to provincijski teatar bio... Amaterska postavka „Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“. Krkanski pozorišni bofl, usred Podgorice.

Jedan – Dodik – iz bosanske pripizdine i drugi – Mandić – koji je život posvetio tome da Crna Gora bude srbijanska pripizdina. Jedan – Dodik – glumi da je predsjednik „države“, koja je to koliko i moja šupa. Drugi – Mandić – glumi da je evropejac i da nije Vučićeva i Putinova posluga. Jedan - Dodik -  na američkoj Crnoj listi. Drugi - Mandić - optužen za organizaciju od strane Rusije sponzorisanog državnog udara u Crnoj Gori.

Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu

Nakon država u kojima ljudi spontano padaju sa prozora, dobrovoljno se truju Novičokom i sami sebi, na rate, uplaćuju doživotni boravak u modernim gulazima, Dodik je na svojoj svjetskoj turneji obišao državu koja je „prva sljedeća članica EU“. Nisu ga primili ni premijer ni predsjednik. Premijer ne bi ni u ludilu, jer je iz faze odlaska na sahranu Atanasija Jevtića prešao u model evroatlantskog entuzijazma. Neka je – bolje tako nego obratno. Predsjednik bi, rado, duša mu ište, ali evropejca glumi još uvjerljivije od Mandića. Ušao je, što se ono kaže, u ulogu. Nije ga, jer nije više na državnoj funkciji, primio ni Dritan, koji je Dodikov Mini-Me – ako se sjećate tog lika iz Austin Powers serijala.

Da jeste, prilikom susreta bila bi intonirana himna „Ne volim te Alija“ Baje Malog Kninđe. Jer Baja je metafora (za idiote) tajne veze između Dodika i Dritana. Jer Baju je odlikovao Dodik. A Baja je snimio pjesmu o Dritanu. Što nije smetalo sarajevskoj finoj gradskoj raji, koja je skupina političkih bolida na navijanje kakve svijet nije vidio – da slave Dritana.

I jedan i drugi – I Dodik i Mandić – imali su nadasve plemenite namjere i razloge za obavljenu posjetu. Dodik ide gdje god žele da ga prime i, rekosmo, glumi državnika. Mandić pokušava da isprovocira Bošnjačku stranku da ne uđe u crnogorsku vladu, u kojoj je premijeru Spajiću – i Amerikancima – ona potrebna da bude ravnoteža Vučićevoj egenturi – Demokratama – koji u Vladi čine ono isto što i Dodik u Bosni i Hercegovini: razvaljuju iznutra.

Tokom posjete, Mandić se trudio da svojim pristalicama dokaže da je i dalje četnički vojvoda, a da istovremeno ne iznervira Amerikance, kojima je dao časnu pionirsku riječ da je sada iskreni evroatlantista. Dodik je, pak, bio Dodik: politički križanac međeda i vepra, dakle. Dok je ulazio u Skupštinu, demonstrante koji su se okupili u znak protesta protiv njegovog dolaska pozdravio je sa podignuta 3 prsta. Nakon sastanka sa blizancem iz Crne Gore, objasnio je zašto misli da je „srpski svet“ sjajna ideja.    

Mandiću je predao dokument kojim predlaže „specijalne veze“ Crne Gore i BiH entiteta Republika Srpska.

Što je zlopamtila, poput mene, sklona da više povjerenja imaju u škorpiju nego u inherentnu ljudsku dobrotu, podsjetilo... U decembru prošle godine pojavila se u bosanskohercegovačkim medijima informacija da su u Budimpešti predsjednici skupština Republike Srpske, Srbije i Crne Gore, dakle, da prostite, Stevandić, Orlić i Mandić, potpisali deklaraciju o Savezu srpskih zemalja, koja predviđa formiranje „zajedničkog državnog entiteta“.

Hoćete, al u kurcu, pomislio sam, vulgaran i klasično vlaški sklon psovkama, kakav jesam.

Stevandić je informaciju kasnije bijesno demantovao – što je za pametna čovjeka bio razlog više da u nju povjeruje.

Je li Dodik Mandiću taj papir donio na (još jedan) potpis? Ako jeste, zašto je to uradio? Jer mu se Mandić malo batrga – nije mu došao na proslavu neustavnog Dana RS, recimo? Da dodatno iziritira Bošnjačku stranku? Da Spajić ima šta odbiti, kad mu Mandić Dodikovu kupusaru preda?

Ne znam. Svaki treš, pa i onaj provincijskog teatra kakav su odigrali Dodik i Mandić, ima svoju unutrašnju logiku. Koja ostaje tajna ljudima zdrava razuma i dobra ukusa.      

Lako se sa tim zajebavati. Ali činjenica da se groteskna predstava odigrala u crnogorskoj skupštini, uz državne počasti, govori o dubini našeg pada.

Zbog toga ništa što se danas desilo u podgoričkoj skupštini nije bilo smiješno. Ako je iko bio smiješan, bili smo to mi, koji smo tu travestiju dopustili.